Pitanja i odgovori

Teška je situacija u kojoj se nalazimo. Vidi se to u porodici, na ulici, u školi, na televiziji ponajviše. Osjeti se u narodu zbunjenost, apatija, potraga za nekim ko će odgovoriti na svakodnevna pitanja, naći riješenja za svakodnevne, sve brojnije probleme. Okreću se judi raznim strankama, pokretima, udruženjima ali ne može se reći da su odgovori i rješenja koja se nude trjanijeg karaktera. Ne mogu ni biti. Pokušava se kopirati neki od modela koji kako tako funkcionišu na zapadu mada ni tamo situacija nije sjajna na bezbjedonosnom a posebnom ne na familijarnom planu. Logički bi bilo, da se mi muslimani u BiH okrenemo svojoj islamskoj tradiciji jer znamo da Kur'an ima riješenje za svaku situaciju i za sva vremena pa tako i za ovo naše. Tako bi smo pomogli sami sebi, našoj zajednici i ujedno pokazali svima da ne treba tražiti model za riješenje bilo kojeg problema ako model već postoji. A znamo da postoji, na to nas Allah, dž.š., upućuje i ujedno nam garantuje svoju pomoć. Nikakva nam druga pomoć ne bi bila potrebna. Gdje je onda problem?

Problem nastaje kada kur'anske odgovore dobijemo od nestručnih osoba, ne iz Kur'ana nego iz sumnjivih izvora (nazadna tradicija, sumnjivi hadisi i sl.), kada se obaveza prezentacije kur'anskih poruka ne izvrši odgovorno i temeljito itd. Zašto ovo govorim? U javnim istupima, na TV stanicama možemo čuti predstavnike jačih političkih stranaka, pojedinaca koji pripadaju ovom ili onom udruženju itd., ali vrlo rijetko predstavnike IZ BiH. Stiče se utisak da jedino Reis smije "izaći" u javnost sa jasnim stavom o problemima koji se tiču Bošnjaka. Kao da niko drugi u IZ ne poznaje stvari i nije kompetentan da prenese poruku islama. Reći ćete možda da TV nije baš najbolje mjesto za nastup s obzirom na političku situaciju u BiH. Reći ćete možda još da se treba okrenuti džamijama i da nam tu možete pomoći. Evo par primjera da ni to nažalost ne radimo kako treba.

Navesti ću Vam primjer naše džamije i tu neizbježno moram pomenuti našeg imama kojega je naravno uposlila IZ BiH. Evo ukratko spisak nekih njegovih nedostataka (moram da napomenem da ovo nije atak na njegovu ličnost, nego samo na njegovu funkciju i način na koji je obavlja):

- ne dolazi na namaz redovito.

- nekoliko puta izjavio da nam u vjeri nije obaveza sve što "ne znamo da nam je obaveza". Tako da nam je savjetovao da ne pitamo puno o vjerskim obavezama kako nam ne bi postale obaveza. Ako upravo mislite da Vam ovo nije baš jasno, nije bilo ni meni kad sam to slušao a ni sada.

- godinama organizira sergiju na kraju mjeseca ramazana za kupovinu dječijih paketića. Tačno je da se paketići kupe i podijele djeci ali i da on zavidnu sumu tih sredstava podijeli sa još nekoliko ljudi u džematu. Moglo bi se nekako razumijeti da je on po struci ljekar ili pravnik. Ali kako je njegov posao između ostalog i da predvodi džemat u namazu i da za to dobija redovitu platu, onda mi nije jasno zašto mu se trebaju isplatit dodatna sredstva koja mu skoro niko od onih koji su ih dali na sergiji nisu halalili. Na našu primjedbu da to nije u redu njegov odgovor je bio kako je to u našoj tradiciji i da će on vratiti taj novac ako pronađemo barem jednog imama koji taj novac ne uzima. Naravno da svi poznajemo imame koji su takvu tradiciju odbacili.

- kako nijedan imam na svijetu ne može imati tako svestrano obrazovanje kako bi poznavao sva polja nauke, a kako imamo masu toga što bismo trebali naučiti, predložili smo nekoliko puta da nam budu gosti predavači koji će svima nama a posebno mlađim ljudima objasniti osnovne stvari iz medicine, za nas važne podatke iz istorije, islamske a ne tradicionalne običaje kojih bi smo se trebali pridržavati prilikom ženidbe i udaje i mnogo drugih stvari. Priznaćete da su se tokom života u "bratskoj" nam bivšoj državi, uvukli u naš svakodnevni život raznorazni običaji koji ponekad nemaju nikakve dodirne tačke sa islamom. Naravno njegova reakcija je bila takva da se do danas (godine su u pitanju) održalo svega nekoliko predavanja, pogodili ste ako ste pomislili da je on pozivao predavače.

- na našu inicijativu da se prikupe sredstva od kojih bi se kupio barem jedan računar u džamiji kojim bi se koristila djeca, da se formira manja biblioteka u džamiji gdje bi djeca mogla da pročitaju tokom vikenda ponešto, reakcija je bila takva da se je nabavio jedan stari računar od kojeg niko nema nikakve koristi. Barem ne djeca. Od bibilioteke i svih perthodnih i kasnijih ideja do dan danas nema ništa. Spisak bi bio podugačak, ako Vas ineteresuje (sumnjam) njegov kraj, mogu Vam ga ispričati nekom prilikom. Da ne bude zabune, za sve ove ideje i zahtjeve koje sam naveo tražila se samo saglasnost s njegove strane, koju nikad nismo dobili. Realizacija bi uvijek bila naša obaveza. Ne trebamo se onda čuditi što ljudi kod nas nerado daju novac i nude pomoć kad su u pitanju vjerski ciljevi. A znamo da na primjer jedan Stiven Spilberg javno ističe svoju religioznost i svoju izdašnu pomoć jevrejskoj zajednici u SAD. Sumnjam da bi se odricao milionskih sredstava kad bi znao da odlaze u rukama pojedinaca.

Pretpostavljam kako ćete nam savjetovati da sa našim imamom porazgovaramo. Razgovarali smo, nije bilo rezultata. Ako ćete nam savjetovati da se obratimo IZ, i to smo činili, nije bilo rezultata. Zašto onda sve ovo pišem. Zato što sam užasnut činjenicom da ni mi muslimani u BiH nemamo odgovore koji bi nam se ponudili kao riješenje za kriminal, neavspitanu omladinu, i sve druge probleme koje neizbježno moramo rješavati. Zbog toga što osjećam potrebu da je krajnje vrijeme da Vam se obratim i da prebacim "lopticu" na Vašu stranu. Mi džematlije smo uradili što smo mogli i kako smo znali. Ako smo pogriješili u nečemu onda je opet vaša obaveza da nam se obratite i objasnite u čemu smo pogriješili i kako da stuaciju dovedemo u normalno stanje. Jer ovo što sada imamo u džamiji je daleko od normalnog. Neka mi Allah, dž.š., oprosti ali naša džamija je polumrtva džamija. To stoga što svi znamo da je džamija u istoriji uvijek bila mjesto gdje se je osim namaza obavljalo još podosta drugih aktivnosti.

Ostavljate nas bespomoćne u ovom ludilu koje polako zahvata BiH u formi homoseksualizma, laži i prevare, kriminala, nastranih običaja kojima se više ne zna ni korijen ni porijeklo, pokvarenosti koja je postala svakodnevna pojava čak i u obrazovnim ustanovama. Zašto se ne organiziraju sportska takmičenja, kulturne manifestacije i bilo kakave druge aktivnosti koje bi se ponudile muslimanima svih uzrasta umjesto onoga što im se sada nudi a što neminovno utiče na formiranje svijesti svakog pojedinca htio to on ili ne? Tu mislim na razne sapunice, muzičke emisije, filmove prepunih nasilja i scena neprimjerenih muslimanskoj kućnoj intimi i još štošta iz bogatog repertoara programa "zabavnog" karaktera. Zašto se ne pomogne otvaranje firmi iz islamskih zemalja gdje bi se uposlio svaki od onih čestitih ljudi iz BiH koji je prisiljen da radi u firmama koja nikako ili vrlo malo vode računa o njegovoj potrebi da mu je petak slobodan radni dan, da obavlja namaz, da obavi džumu, da nije u bliskom društvu žena osam ili više sati svakodnevno, da ne radi sa kamatom, alkoholom i da mu radni ambijent nije totalno neprirodan?

Da li u Islamskoj zajednici postoji ikakva komisija koja nadgleda rad imama i kako oni klanjaju? Kad kažem: kako klanjaju mislim na brzinu njihovog klanjanja, jer ponekad nisam u stanju ni da izgovorim nakon rukua lekel hamd, a imam je već na sedždi, a smirivanja između dvije sedžde skoro da i nema. Koliko znam imami imaju seminare jednom sedmično pa zašto im ponekad ne ukažete na te stvari. Koliko vidim više se nekad bave tevhidima, mevludima, a nemarni su prema vadžibima. Halalite mi na ovom pitanju, nisam neka cjepidlaka ali stvarno u nekim džamijama ovo je realnost.

Da li u Islamskoj zajednici postoji ikakva komisija koja nadgleda rad imama i kako oni klanjaju? Kad kažem kako klanjaju mislim na brzinu njihovog klanjanja, jer ponekad nisam u stanju ni da izgovorim nakon rukua lekel hamd, a imam je već na sedždi, a smirivanja između dvije sedžde skoro da i nema. Koliko znam imami imaju sastanke (seminare) jednom sedmično, pa zašto im ponekad ne ukažete na te stvari? Koliko vidim više se nekad bave tevhidima, mevludima, a nemarni su prema vadžibima.

Živim u Americi, i iskreno da kažem, malo sam ljut na Islamsku zajednicu, a objasnit ću vam zašto. Jednostavno imami rade šta god hoće da rade. U velikim gradovima, gdje je oko 40.000 bosanaca koji lutaju po kafanama, pitanje je da li će ili ne efendije doći na namaz. Na sabah recimo skoro pa nikako ne dolaze, nemaju nikavih programa da privuku omladinu a jednostavno su prihvatili posao, u smislu da im se plati i tako se shodno tome i ponašaju. Ljudi u odboru su u nemogućnosti bilo šta uraditi po tom pitanju jer se nemaju zaista kome obratiti. Moje pitanje je zašto Islamska zajednica ne nađe jednog pouzdanog efendiju koji će nadgledati konstatno ostale džemate. S tim da će imati pravo dati otkaz ili uposliti nekog drugog iskrenijeg i vrijednijeg efendiju. Vjerujte mi, vjernik sam i imam dosta prijatelja u drugim državama, koji hvale efendije, kao recimo u Phoenix gdje mu je uvijek puna džamija kao što je kod hfz. Bugarija, dok ostali, iako im gradovi imaju 4 puta više bosanaca, nemaju 5-6 redovnih koji dolaze na jaciju, jer jednostanvo niti su nasmijani niti su fini prema džematlijama, čak se svađaju. Imamo slučaj u Čikagu gdje je efendija skoro istjerao sve iskrene vjernike koji su dolazili prije, a doveo same vehabije sa bradama, gdje ih je uposlio u odbor i totalno su ugasili sve. Niko apsolutno ne vodi računa o ovome niti koga interesuje šta se dešava u džematima. Ja vas zaista molim popričajte sa Reisom i poduzmite nešto po ovom pitanju. Bliži se kijametski dan, islam je jedini razlog zašto živimo na ovoj zemlji i sve u životu koliko toliko možemo olahko shvatiti. Ali kad su ove stvari u pitanju onda se definitivno treba alarmno svjetlo upaliti.

Da li je dužnost imama u džematima širom BiH i dijaspore da fetve koje ste vi donijeli sprovode u praksu tj.da rade ili da se barem trude da rade po njima. Ako jeste, zašto to ne rade? Ako džematlija kaže da je po nekom pitanju fetvu donio prof. Ljevaković i da imam ne može suprotno raditi budeš proglašen i sam znate kojim već imenima. Da li u IZ postoji organ koji razmatra žalbe džematlija u pojedinim džematima da bi se stalo u kraj ovakvom ponašanju.

Interesuje me da li postoji jedan pravilnik rada za imame u kojem je definisan djelokrug jednog imama u džematu? Da li se imam mora držati sklopljenog radnog ugovora između njega i dotičnog džemata kao npr. godišnji odmor, radno vrijeme etc., ili postoji uopšteni ustav po kojem je to za sve imame definisano?

U džematu koji je ostao bez imama, džematski odbor je angažirao džematliju bez kompletno završene medrese (kojega su i naši prethodni imami uzimali za zamjenu) smatraju najučevnijim po pitanju vjerskog znanja da predvodi džuma-namaz. U međuvremenu su se pojavili komentari i nesuglasice među džematlijama o validnosti džume. Stoga vas molimo da odgovorite na ovo pitanje. Da li je džuma validna iza ovog džematlije i da li nas on može predvoditi?

Sve učestalija pojava korištenja minareta za postavljanje internetske opreme (repetitora često srbijanske ZONA kompanije), što za mene predstavlja ruglo i sramotu te u razgovoru sa ostalim džematlijama i mještanima tih naselja izražena je opšta odbojnost od takve reakcije, zašto takve odluke donose imam i par ljudi oko njega, da li je to prije svega normalno i moralno? Čuje se često i rečenica: Pa nizašta drugo i ne služe (misleći na munare), bolje u tom slučaju iznajmite BH telecomu bolji će račun imati i džemat i muftijstvo ako je stalo do para. Kod nas to nije slučaj ali okolni džemati su već instalirali tu opremu, a naša je munara na udaru.

Član 5.: U tumačenju i izvršavanju ibadetskih islamskih dužnosti u džamijama, mesdžidima i drugim vjerskim objektima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini primjenjuje se hanefijski mezheb." Šta ako se pojave osobe koje se ne pridržavaju hanefijskog mezheba, jer često nam u goste dođe neko ko "čudno" klanja? Šta smo dužni uraditi u tom slučaju, bilo je putnika namjernika iz turske ili sirije, tamnoputih, ne upitah odakle su, ali se nisu držali kućnog reda, ko će im i objasnit kad čudno pričaju.

Kršenje kućnog reda od: Broj: 03-KM-832-1/07, 05. Ševval 1428. h.g. - 16. oktobar 2007. godine, član 8.: Nije dopušteno u džamiji spavati, objedovati, pušiti, organizirati bilo kakav vid sportske rekreacije ili činiti druge stvari koje su suprotne islamskoj tradiciji Bošnjaka. Zabranjeno je upotrebljavati razglas osim za oglašavanje namaskog vakta, učenja salavata i salle." Kod nas je običaj da se poslije Bajrama i jednog i drugog malo posjedi u džamiji, popije kahva, koja zapali, bogami se malo i nadimi ali se to sve kasnije očisti, okreći, hanume spreme kolača i priprave se sokovi. Da li je to u suprotnosti sa ovim članom, usto se pusti na razglasu koja domaća ilahija, često nam hodža pusti te domaće ilahije, kad su kakvi radovi oko džamije u haremu, te recimo mevlud pred akšam ako dođemo ranije to sve s razglasa, nadam se da to ne smeta komšijama, nama naprotiv prija, bilo je par pritužbi na ilahije ove neke moderne s dosta muzike ali šta ćemo ilahije kao ilahije sve na jednom cd-u pa šta se zadesi.

Ja sam redovni džematlija Karađoz-begove džamije u Mostaru koja je ujedno i centralna i najstarija džamija u gradu, i u toj džamiji se bezobzirno krše odluke reisu-l-uleme o džamijskom - kućnom redu u džamijama Mostara. Pored ove džamije želio bih da vam skrenem pažnju i na Koski Mehmed pašinu džamiju (džamiju na tepi), također, u Mostaru u kojoj se dešavaju iste stvari. Naime, u odluci reisu-l-uleme o kućnom redu u džamijama u članu 12 stoji, citiram: "Muslimani i muslimanke koji dolaze u džamiju radi obavljanja namaza ili drugog vjerskog obreda moraju biti odjeveni u skladu sa islamskim propisima. Prilikom turističkih i drugih obilazaka džamija i mesdžida ulazak u džamiju nije dopušten muškarcima sa šorcevima i ženama bez mahrame i ogrtača. U džamijama, haremima i drugim vjerskim objektima zabranjeno je prosjačenje." Ovaj član odluke se brutalno ignoriše i krši sve s razlogom sticanja materijalne koristi.

U Mostaru, koji je poznat kao turistički grad, ljeti dođe veliki broj turista iz cijeloga svijeta koji između ostalog žele vidjeti i naše stare džamije, što ne bi bio nikakav problem da se prilikom njihove posjete ne krše Allahovi propisi i blati čast Allahovih kuća. Za samo par eura u spomenute džamije može ući svak, bez obzira kako obučen, ili bolje rečeno neobučen. U džamije ulaze ljudi u kratkim šorcevima, i žene u ljetnim haljinama koje da su imalo kraće, ne bi ih nikako ni bilo. Čak neke žene strankinje, koje su vjerovatno ulazile u džamije u drugim islamskim zemljama gdje se zahtjeva propisno oblačenje, pitaju imama ili prodavača karata moraju li se pokriti, na što im ovi odgovaraju da nema apsolutno nikakve potrebe za tim, te da mogu slobodno ući sa kupovinom karte. U Karađoz-begovoj džamiji polugole žene čekaju džematlije ispred vrata, te odmah po završetku namaza ulaze u velikim skupinama, što izaziva zgražanje i starijih i mlađih džematlija.

U Koski Mehmed pašinoj džamiji se ne klanjaju dnevni namazi već samo džuma petkom, tako da je to raj za turiste i za one koji na njima zarađuju. U toj džamiji se, valjda zbog odsustva džematlija, rade još i gore stvari nego u Karađoz-begovoj džamiji. Tako imamo svjedoka koji radi u radnji ispred džamije da je bio prisutan, da se pored golotinje i prljavštine, u džamiji i u njenom dvorištu ispijao šampanjac, ljubili i grlili parovi stranaca, te druge nemoralne stvari koje islam prezire i u najzabačenijim prostorijama, a kamoli u Allahovim kućama.

Također, krši se član 14 iste ove odluke u kojem se kaže: "Medžlisi Islamske zajednice su dužni da ovu odluku istaknu na prigodnom mjestu u svim džamijama i mesdžidima na svom području", pa tako ni na jednoj džamiji nema istaknute ove odluke da džematlije mogu vidjeti kako se ponašaju njihove vođe za samo par bijednih eura.

Mi kao džematlije smo reagovali na ove stvari pa smo tako razgovarali i sa muftijom, sa predsjednikom medžlisa, sa imamom, međutim bez ikakvog uspjeha. Oni prebacuju vrući krompir od jednih do drugih i tako ukrug, ne pokazujući nikakvo interesovanje za rješenjem ovog problema, niti za iskazivanjem pokornosti našem Gospodaru. Kao da nas žele izmoriti šaljući nas ukrug, muftija do medžlisa navodeći kako su oni odgovorni za džamije, iz medžlisa u muftijstvo i tako dalje.

U razgovoru s muftijom Sejdom Smajkićem, on je istakao da je glavni razlog što nema
propisne odjeće za turiste to što to nema ko čuvati, prati, iznajmljivati. A kada dođe do toga ko će prodavati karte ili suvenire ispred džamije ima hiljadu kandidata. Ako se ne mogu stvoriti uslovi za propisno ulaženje, onda se to ulaženje mora i zabraniti, ali pare su draže od svega. Čak je dolazilo do očajnih poteza, tako da je jedan džematlija stao na vrata i nije dozvoilo turistima tako obučenim da uđu u džamiju. Zapitajmo se kakav će nam narod biti kada je vođen od strane takvih vođa. Zašto ljude pozivaju u ljubav prema ahiretu, a ispoljavaju ljubav pema dunjaluku? "Kako je Allahu mrsko ono što pričate a ne radite." (sura Saff, 3. ajet) Zato se obraćam vama u Rijasetu kao nadležnima i odgovornima za postupke svojih podređenih po muftijstvima i medžlisima, i kao braći u vjeri da stanemo u kraj nepokornosti Allahu u Njegovim kućama, kada već ne možemo stati u kraj nepokornosti Allahu od strane muslimanske omladine i drugih na ulicama.

U jednom austrijskom gradu tri islamske zajednice (ima ih više) imaju različite vaktije i do 50 minuta razlike za sehur i jaciju. Kako to objasniti i razumjeti, odnosno kako se određuje vrijeme zore odnosno vrijeme jacijskog namaza?

U džematu u kojem klanjam nema stalnog mujezina, a klanja se pet vakata. Kad pojedinci uče ezan, a to su pretežno oni koji neke namaske propise drugačije prakticiraju, ne uče Hajje 'alel-felah" nego uče četiri puta Hajje 'alessalah". Iako sam upozorio imama na to, nije ništa poduzeo, pa sam prestao ići na vaktove osim na džumu. Da li je to ispravan postupak?

Esselamu alejkum
Koju školu ili fakultet moram završiti da bih radio kao mujezin u nekoj džamiji?

U dijaspori egzistiraju 2 džemata u dva manja grada. Jedan od tih džemata nema stalnog imama. Da li imam prvog džemata može, poslije klanjanja džuma-namaza u svom džematu, otići u drugi susjedni džemat i ponovo imamiti džumu-namaz? U tom slučaju bi prva džuma bila u 12:00 sati, a druga u 13:30 sati.

Imam pitanje u vezi fidje. Pošto svakodnevno u nas medžlis dolaze stare i vidno bolesne osobe, sa željom da plate otkupninu za svoj post, a imajući u vidu vaš članak u posljednjem broju preporoda, moje pitanje glasi:

Ovo pitanje postavljam pošto bi bilo jako korisno da medžlis ima takav jedan fond, iz kojeg bi se moglo pomoći mnogim porodicama koje nemaju dostatna primanja za svoju egzistenciju.

Da li mi možete objasniti šta znači to nakon vašeg imena fetva-i emin, i kako se dobija? Koja škola je potrebna?

U zadnje vrijeme se pojavio veliki broj onih koji donese fetve po razlicitim islamskim pitanjima. Među tim fetvama ima velikih razlika koje dovode do nerazumjevanja među ljudima. Molim vas da mi kažete ko ima pravo donositi fetve, mora li se dobiti dozvola od neke institucije ili organizacije ili je dovoljno završiti neki od islamskih fakulteta da bi se ta odgovrna dužnost mogla izvršavati?

Interesuje me da li Islamska zajednica u BiH može djelovati kao ekonomski subjekt. Odnosno, da li joj je, kao takvoj dozvoljeno obavljanje radnji na polju ekonomije koje mogu rezultirati profitom? Ovo pitam zbog toga što vjerujem da se, pogotovo u ovim teškim vremenima, Islamska zajednica BiH mora uključiti i u riješavanje socijalnih i ekonomskih problema u zemlji. Prema tome, bilo bi dobro, po mom mišljenju, kada bi se u okviru IZ BiH pokrenuli razni ekonomski razvojni programi, koji bi pomogli u prevladavanju nezaposlenosti, održivom povratku, a samim time ono najvažnije, vraćanje ljudima njihovog dostojanstva. Pod ovim podrazumijevam da se IZ postavi kao jedan vid investicione "korporacije", koja će pomoći ovom narodu, onako kako je to sada najpotrebnije. Svi novonastali program da budu u vlasništvu IZ, a profit koji se njima ostvari da ide u nove investicione projekte, ili u fondove tipa Merhamet i sl. Znači, da ponovim još jednom, interesuje me da li postoji nešto ovakvo, i ako ne, da li je moguće da se počne raditi na ovakav način?

Kod nas u džematu ima džematlija koji se žale da imam kazuje previše dugu hutbu (45 - 60 min), smatrajući da to nije po sunnetu. Imam u tom segmentu ne želi bilo šta da promjeni, a ima i džematlija kojima to odgovara. Ja lično mislim da u ovim danima, kada se vjera i slušanje dersova svelo na minimum, nije previše jednom sedmično saslušati imama taj sat vremena. Ali, ima li hadisa koji govore o tome koje dužine hutba treba biti? Nešto što bi možda moglo pomiriti obje strane kako bi prestala prepirka oko toga.