Kao pripadnica jednog od tarikata u BiH, osjetila sam potrebu da Vam se obratim nakon što sam pročitala odgovore na neka pitanja u vezi sufizma koja su Vam upućena. Obzirom na dugogodišnju tradiciju tekija u BiH i sufizma koji je došao na naše tlo zajedno sa Osmanskim Carstvom i islamom, ne kao sekta ili nešto što je odvojeno od sunneta, već kao princip duhovnog odgoja i čišćenja od srčanih bolesti, pogodila me Vaša konstatacija u jednom odgovoru u kojem ste rekli da čovjeku ne treba posrednik između njega i Allaha dž.š., time pokazujući da mislite kako sufije šejha smatraju, ili neuzubillah uzimaju, za posrednika, što bi značilo da čine širk. Takvo nešto u priznatim tarikatima, čiji su pripadnici bili veliki učenjaci poput Imami Gazalija, Imam-i Rabbanija, Dželaluddina Rumija, Halida Bagdadija, rahmetli hafiz Hadžimulić i mnogi drugi velikani, ne postoji i sasvim je oprečno učenjima tarikata koji su priznati i koji djeluju u okviru šerijata. Šejh je osoba u čijem prisustvu se čini tevba, a bejat je iskaz kojim se prihvata određeni šejh za duhovnog vodiča. Također ste rekli da osobe koje stupaju u tarikat su one koje su nesigurne u sebe i ne mogu preuzeti odgovornost za svoja djela. Uz dužno poštovanje i znajući da su u BiH tarikati sasvim priznati i stoljećima prisutni, molim Vas da uklonite takve odgovore jer se na taj način osobe koje nisu dio nikakvih sekti već stoljećima postojećih tarikata osjećaju odbačeno od Islamske zajednice kojoj pripadaju i koju slijede. Napominjem da naš tarikat ima vrlo lijep odnos sa Islamskom zajednicom i u potpunosti se pridržava svih zakona i odluka Islamske zajednice. Obzirom da ste Vi veliki učenjak čije fetve slijedimo, molim Vas da uklonite takve odgovore koji stvaraju netrpeljivosti koje nisu potrebne. Uz dužno poštovanje Vas molim da me ne shvatite pogrešno, ovo nije optužba već samo mala primjedba za koju smatram da kao član islamske zajednice imam pravo, jer ste vi cijenjena i učena osoba koja će razumjeti moju primjedbu. Da Vam Allah dž.š.podari svaki hajr i nagradi vas za vašu službu.

Moj muž kaže da je grijeh ići na svadbena veselja, a pritom svaki dan ide u kafić u kojem ima alkohol, duhan, muzika, zajedničko sjedenje žena i muškaraca. Da li je manji grijeh ići u kafić, koji ima sve te nabrojane stvari, ili na svadbu?

Interesuje me stav IZ naspram sufizma?

Zanima me Vaše tumačenje šejha u sufizmu? Zašto oni šejha smatraju duhovnim vođom, zašto neki derviški redovi misle da je njihov šejh potomak Poslanika, a.s. (te uče "wird", i vjeruju da on je duhovno povezan s njima). Teško je objasniti ovakvim ljudima neke stvari koje se meni čine poptuno pogrešnim, jer nisam baš upućena, ali bi mi puno pomoglo da mi Vi objasnite ova shvatanja, i ako jesu, zašto su pogrešna? I da li mogu imati ikakve veze sa sunnetom? Odakle uopšte vodi porijeklo ideje "duhovnog" vođe? Da li je tim šejhovima uistinu dato nešto više  nego ostalim (pošto neki redovi vjeruju u to)?