Pitanja i odgovori

Dva džemata iz Gornjeg Vakufa su se udružila u jedan džemat sa jednim imamom i zajedničkom članarinom. Kasnije su se ponovo razdvojili u dva džemata sa dva imama. Nekoliko džematlija iz svog matičnog džemata priključili su se drugom džematu i tamo plaćaju članarinu. Njihov bivši džemat donio je odluku o zabrani ukopa svojih bivših članova u mezarje dotičnog džemata bez plaćanja nadoknade za zemljište budući da oni više nisu članovi toga džemata već članarinu plaćaju u novom džematu. Ima li džemat pravo da im to zabrani?

Vi znate šta je karneval i kakve se sve gluposti provode, šta se sve radi. To se na zapadu još zove Fasnacht. Mi smo imali prošlog petka tj. 19. 10. 2007. sergiju poslije džuma-namaza za pomoć jednoj grupi učesnika ovog ludila. Velika većina džematlija je prezirala tu odluku, a ništa nije mogla da učini protiv toga. Kako ukazati imamu na to? Ko da mu kaže da to nije u redu?

Je li haram novac koji zarađuje imam (koji nije osiguran i ne prima platu preko banke, niti mu se vodi bilo kakav staž)? To jest imam ne plaća porez niti ostale dadžbine državi a poziva da džematlije budu pravedne i da ispunjavaju svoje građanske obaveze.

Evo nekoliko godina u mom džematu poslije bajram namaza organizuju se tri sergije: za džamiju, grijanje i plaćanje imama. Imam ima redovnu platu od džemata i radi kao vjeroučitelj u školi, ima kuću koju mu je džemat izgradio, ima auto i svako ljeto ide na more.
Većina džematlija smatra da to nije u redu što se organizuje sergija za imama. Kakav je islamski stav za ovakvu sergiju?

Da li imam koji je u stalnom radnom odnosu i ima punu platu ima pravo tražiti naknadu od 20 KM od džematlija za obavljanje teravih namaza?

Zbog čega se u pojedinim džamijama plaćaju mujezini i da li je to dozvoljeno? Ja na to gledam kao zloupotrebu džamijske blagajne i pronevjeru džemata. Iskreno, mene bi bilo strah uzeti novce iz džamije zato što proučim ezan itd. Između ostalog, ja na to gledam kao neki vid licemjerstva, da "vjernik" koji dolazi u džamiju i klanja se svome stvoritelju Allahu, dž.š., i gleda da na tome profitira. Napominjem da za plaćanje mujezina nema nikakve potrebe jer se u džamiji uvijek nađe neko ko bi to vrlo rado od srca uradio. U isto vrijeme ja ne krivim "mujezine" nego one koji ih plaćaju našim novcima. Postoji čak raspored kada koji mujezin uči ezan ili kako su mene učili okuiše".

Da li sam dužan kao student, dakle osoba koja ne zarađuje i nema stalne prihode, da plaćam članarinu IZ? Mlada sam osoba, trudim se da budem aktivan u džematu ukoliko se od mene traži pomoć, posjećujem često džamiju ali ipak osjećam grižnju savjesti što nisam formalan član zajednice. Da li kada primim, insallah, prvu plaću treba da se učlanim?

Moraju li studenti plaćati članarinu Islamske zajednice? Ovo pitanje mi je nejasno, obzirom da sam primjetio da studenti u drugim medžlisima to ne plaćaju, a ja u Busovači plaćam.

Živim i radim u Sloveniji gdje sam uredan platiša članarine Islamske zajednice Celje. Naše rukovodstvo Islamske zajednice u Kozarcu, odakle sam i rodom, zahtjeva da vazifu (članarinu) plaćam i kod njih. Molim vas za tumačenje i mišljenje ovog nesporazuma.

Moja porodica je do početka rata 1992. redovno plaćala godišnju članarinu tadašnjoj IZ. Međutim, poslije rata zbog materijalne situacije u koju je zapala (niko od ukućana nije imao stalno zaposlenje) nismo plaćali članarinu. Ove godine sam ja dobio posao, te imam namjeru da ponovo otpočnem sa izvršavanjem ove obaveze. Zanima me da li je potrebno da plaćam retroaktivno za sve godine za koje nismo, smatram potpuno opravdano, plaćali (mada je malo vjerovatno da bi to učinili), ili je dovoljno da počnem sa plaćanjem od ove godine pa nadalje, a da pri tom budemo punopravni članovi IZ BiH?

Znam da se po selima gdje nema stalni imam za vrijeme ramazana sakuplja novac i plaća se hiodžarina za taj mjesec (obično je riječ o softama koje predvode džemat samo tokom ramazana).

U jednom od gradova u BiH sam čuo da se i redovno angažiranim imamima plaća klanjanje teravije, odnosno da džematlije "moraju" da plaćaju imamima zato što im klanjaju teraviju (ne samo po selima nego i u gradskim dzematima).

Interesuje me da li je to ispravno, odnosno da li se teravija treba plaćati jer u mom džematu niko nije čuo za to?

Imam jedno pitanje u vezi plaćanja hodžarine. Trenutno živim u Sloveniji, a hodžarinu plaćam redovno, od kako sam se oženio (10 godina), u Bosni odnosno u mjestu (selu) gdje su rođeni moji preci. Isto tako moj otac živi u Sloveniji, a također je plaćao i danas plaća hodžarinu u Bosni u selu gdje je rođen. Pitanje je sljedeće: U slučaju smrti i ukopa u Sloveniji, da li se uzima u obzir da je sve te godine plaćana hodžarina u BiH, ili lokalni imami imaju pravo zatražiti plaćanje hodžarine za zadnje tri godine tu iako je sve uredno i dokažljivo plaćano u BiH. Razumijem da se plaćaju određeni troškovi dženaze, ali ne i traženje plaćanja hodžarine za tri godine unazad lokalnoj islamskoj zajednici u Sloveniji iako je sve redovno regulisano i plaćano u BiH.

U mome džematu (...MIZ Zenica) zahtijevaju da osoba počne plaćati članarinu onda kada napuni 18. godina bez obzira da li imala zaposlenje, bila oženjena ili ne, živjela kod roditelja ili ne...Ako si kojim slučajem propustio da se učlaniš sa navršenih 18 godina, onda moraš da platiš unazad 10 godina, ako imaš punih 28, ali i ako si navršio 50. Ovo mi djeluje jako nelogično. Zašto se od insana zahtjeva da plaća članarinu sa navršenih 18 godina? Nije li logičnije da se od njega traži da plaća članarinu kad se oženi i osnuje sopstvenu porodicu? Ja, lično, sam izrevoltiran ovim pravilom i ne želim da se učlanim na ovakav način u IZ. Mnogo je onih koji sa mnom dijele ovo mišljenje...s obzirom na ekonomsku situaciju koja vlada kod nas. Možete li išta učiniti kako bi se ovo pravilo promijenilo, a IZ samim tim ojačala, jer mnogo je mladih ljudi koji kad čuju da moraju platiti unazad par godina ako se žele učlaniti automatski odustaju i kažu: pa bolje mi je štedit pare i sačekat smrt, pa nek moji od zaostavštine plate sve.. jeftinije ću proći.

Kako i na koji način se reguliše vazifa? Šta o tome kažu šerijatski propisi?

Da li smo mi dužni na dva mjesta plaćati Vazifu? Npr. žena je živjela u Sarajevu, tamo redovno plaćala vazifu, te nakon njene smrti sinovi su željeli da majku ukopaju u rodnom mjestu u Modriči, nakon čega je MIZ Modriče tražio da za umrlu uplatimo 5 zadnjih godina vazife. Da li je to moguće ili je neki lopovluk u pitanju?

Pitanje nije dovoljno jasno, ali ćemo ga pokušati formulisati na temelju pisma spomenutog čitaoca: Medžlis IZ je prije četiri godine sproveo centralizaciju članarine, uz njeno povećanje tokom dvije godine uduplo. Uvedena je olakšica za članove vezana za plaćanje nekih usluga oko dženaze. Međutim, prema tvrdnji čitaoca ništa od onoga što je predviđeno Pravilnikom nije ispoštovano. Kome da se obratimo – pita čitalac – Rijasetu ili sudu? Obraćali su se Muftijstvu, ali bez ikakve koristi.

Živim u Švedskoj i do sada sam radila i imala sva osiguranja. Sad sam se penzionisala i želim biti član Merhameta-Islamske zajednice u gradu u kojem živim, jer u slučaju smrti želim da me opreme onako kako sam se i rodila i kao moji rahmetli roditelji. U gradu u kojem živim čujem od mojih prijatelja da se članstvo mora platiti 2 godine unazad. Ja sam osoba stara 65 godina i uz Božiju pomoć ću još živiti makar 10-tak godina. U Malmeu gradu koji je 200 km južnije od moga, ljudi se učlanjuju u Islamsku zajednicu i plaćaju članarinu za tekuću godinu. Da li je moguće da se u različitim gradovima plaća različita visina članarine?

Kako je regulisano plaćanje vazife u Bosni i Hercegovini, odnosno u dijaspori? Od kada je osoba dužna plaćati vazifu? Konkretno, da li sam ja dužan plaćati vazifu ako je moji roditelji plaćaju? (Naime, živimo zajedno u jednom stanu, ja sam punoljetan i radim puno vrijeme, nisam oženjen)

Naši ljudi koji žive u dijaspori su organizovani kroz džemate i dobar broj njih su članovi Islamske zajednice u svojim džematima u dijaspori. Problem nastaje kada naši ljudi odu na godišnji odmor u Bosnu, jer ih tada po džematima u Bosni prozivaju da nisu platili članarinu IZ, operišu njihovim imenima po spiskovima dužnika itd. Stanje nije bolje ni kada ljudi donesu potvrde iz svojih džemata u dijaspori da su redovni članovi IZ u zemljama u kojima žive. Molimo Vas da kao fetva-emin date tumačenje Odluke Rijaseta Islamske zajednice po ovom pitanju u kojoj jasno stoji da članovi IZ u dijaspori koji plaćaju članarinu u svojim džematima u inozemstvu imaju ista prava kao članovi IZ u Bosni i Hercegovini." Da bi se izbjegli nesporazumi molimo Vas da poradi šire javnosti date tumačenje spomenute odluke Rijaseta. (U pismu se spominje ime medžlisa IZ u BiH u kojem se dešava ili se desio ovaj problem, ali kako nismo provjerili ove navode ne možemo objaviti ime tog medžlisa)

U nekim našim džamijama se prodaju knjige, takvimi, kalendari, vrši se plaćanje članarine, a mene interesuje da li je to dozvoljeno? Naime u jednom se hadisu kaže: Koga vidite da trguje u džamiji recite da Bog da vam propala trgovina. Interesuje me da li se ovaj hadis odnosi na dunjalučku trgovinu, npr. da neko prodaje stvari koje nisu vezane za vjeru kao što su mobiteli, voće, povrće itd., a nabrojane stvari (knjige, takvimi...) su isključene? Ili ovaj i drugi hadisi obuhvataju generalno trgovinu, bez isključenja navedenim stvari. Molio bih Vas da to objasnite.