Pitanja i odgovori

Muslimanka sam, i do sada sam počinila nekoliko većih grijeha. Prije braka sam, kao i sva današnja omladina, živjela nemoralan život. Izlazila sam sa raznim muškarcima, grlila se, ljubila, upoznala svog muža s kojim sam, također, sve to radila. Čak sam počinila s njim i blud ali mi je bio prvi muškarac s kojim sam imala spolni odnos. Zatim sam se udala za njega i sve je bilo dobro dok ja nisam u trećoj godini braka počinila blud, znači samo jednom otkako sam u braku. Njemu sam to sve priznala, i on mi je to sve hvala Bogu oprostio tj. dao mi još jednu šansu. Naravno, ja sam tek tad shvatila koliko sam čitav život griješila, a posebno nakon tog počinjenog grijeha. Iskreno se kajem za sve grijehe i želim da postanem prava muslimanka. Počela sam da klanjam svaki namaz i takođe želim da se pokrijem i da se u potpunosti pokajem za sve svoje grijehe. Ima li za mene oprosta?

Počinio sam dosta puta krađu i to nekim meni bliskim ljudima. Stid me je i sram. Kajem se i želim da im svima sve vratim što sam im ikada uzeo. To neću moći odmah, ali kako šta budem mogao tako ću im vraćati, ako Bog da. Recite mi da li je to dovoljno, vratiti nekome ono što si mu otuđio i zatražiti halala, ili treba još nešto? Da li se prema meni treba izvršiti kur'anska kazna? Kakva je ona?

Moje pitanje je hipotetičko, ali ovako: ako osoba koja nije bila u namazu i ostalim Allahovim, dž.š., farzovima, sazna da je teško bolesna, ali neće umrijeti barem još 10 godina recimo, i odmah se pokaje kad sazna za bolest, a ima još recimo 10-tak godina života po nekim medicinskim procjenama, da li se kasno pokajala Allahu, dž.š.? Jer čini mi se da se pokajanje ne prima pred smrt. E sad, da li je saznanje o smrtnoj bolesti pred smrt pokajanje ili nije, i prima li se ovo pokajanje i usmjeravanje na Pravi put? Molim vas da ovo pitanje ozbiljno pročitate i da mi ozbiljno odgovorite jer ne daj Bože može biti potrebno.

Da li je licemjerno da čovjek kojem su ljekari ustanovili neizlječivu bolest sad izvrši pokajanje i pokuša biti vjernik, a postoji sumnja da li bi to uradio da je potpuno zdrav?

Da li će pijanac kojeg zadesi smrt u trenutku konzumiranja alkohola, bludnik kojeg zadesi smrt u trenutku bluda, i kradljivac kojeg smrt zadesi u trenutku krađe, ikada ući u džennet?

Kako postupiti u slučaju kada se osoba koja se spori sa drugom, u nedostatku drugih dokaza, zakune i stavi ruku na Kur'an da je istinito ono šta tvrdi, dok to druga osoba, iz svojih razloga, odbije učiniti? Kakav je status tih osoba i kako da postupi treća strana prema njima?

Smatra li se zakletvom ako se čovjek zakune Allahom dž.š. u mislima, dakle ne izgovori se zakletva?

Za puno svojih pogleda se krivim i često činim istigfar, pa onda smišljam neke "formule" u glavi kad trebam reći dva, tri puta estagfirullah, pa šta još dodati itd. To me opterećuje, pa Vas molim za savjet. Ne gledam ženama stidna mjesta, obline i slično, već onako generalno nekada pogledam u lice, ali i tad osjetim neku krivicu i grižnju savjesti.

Kad želimo učiti Istigfar, šta se uči? Da li se uči estagfirullah" ili se možda klanjaju 2 rekata istihare-namaza?

Moje pitanje je hipotetičko, ako osoba koja nije klanjala i činila ostale farze, sazna da je teško bolesna, ali neće umrijeti barem još 10 godina recimo, i odmah se pokaje kad sazna za bolest a ima još recimo 10-tak godina života po nekim medicinskim procjenama, da li se kasno pokajala Allahu, dž.š.?

Čini mi se da sam čuo da se pokajanje ne prima pred smrt. Da li je saznanje o smrtnoj bolesti i pokajanje prima? Molim vas da ovo pitanje ozbiljno pročitate i da mi ozbiljno odgovorite jer, ne daj Bože, može biti potrebno.

U maldosti sam, da mi Allah dž.š. oprosti, znao opsovati Boga. Sa 16 godina sam postao član SK SFRJ, i upuštao sam se u diskusije o tome kako Bog ne postoji i druge nevjerničke rabote. Tada je to izgledalo bezazleno, međutim danas sam svjestan da su to teški grijesi, i da oni izvode iz vjere Islama, a drugi je problem što sam u svakom slučaju bio i punoljetan prije nego sam shvatio koliko griješim.

Hvala Allahu, ja sam se odavno toga okanio i nastojim postići i prakticirati ono što nam je naređeno i što se od nas očekuje, a Allah najbolje zna.

Pitanje koje mi se nametnulo je, da li je iskreno pokajanje čovjeka koji je svojim postupcima počinio grijehe koji izvode iz vjere dovoljno da se vrati u vjeru ili je potrebno da pred svjedocima koji su vjernici izgovoriti kelime i šehadet i učiniti to onako kako je potrebno kada nevjernici ili pripadnici drugih vjera prelaze u Islam i postaju muslimani.

Zanima me ukoliko osoba učini grijeh (naprimjer krađa, ili blud), po šerijatu je kazna da se odsiječe ruka ili 80 udaraca bičem (ili kamenovanje)? Da li izvršenje ove kazne čisti osobu od grijeha? Ali, šta ukoliko osoba ne dobije kaznu na ovom svijetu, da li je čeka još veća kazna na onom, ili iskrenim pokajanjem može se iskupiti za počinjeni grijeh?

Ja pripadam hanefijskom mezhebu i ponosan sam na to, onoliko koliko sam ponosan da me je majka muslimanka od oca muslimana rodila kao muslimana, i zato vas molim da mi i dalje odgovorite na moja pitanja samo iz vrela nauka hanefijskog mezheba, jer od drugih mezheba propise poštujem, ali ne uvažavam.

Da li postoji mogućnost za muslimana u islamu, još na ovom dunjaluku, da se očisti od velikih grijeha, kao što su par bludnih radnjih koje je on učinio, par puta odloženog klanjanja namaza, ne što je to ne do' Allah smatrao uzaludnim gubljenjem vremena, nego zato što je on namaz prekidao zbog problema u porodici i razočarenja zbog ne nalaženja radnog mjesta, odnosno posla.
Moram priznati da ja ramazan ne postim, jer ga teško ili bolje rečeno, nikako ne podnosim. Nije da ja puno pušim, ali kada mi naiđe cigaru da zapalim, meni drugog medeta nema, Allah da mi oprosti.

U knjizi Buharija I tom, str. 80, citiram: " Punovažna dobra djela omogućit će grješniku da poslije izdržane paklene kazne uđe u Raj." Meni ovo saznanje umnogome uznemirava srce moje grješno koje bi da se očisti svojih grijeha još na ovom dunjaluku, a ne u vatri paklenoj džehennemskoj, kako to stoji u Buharijinoj knjizi.

Izvršila sam tri abortusa u braku dok sam još bila mlada. Jako se kajem što sam to učinila iako je to bilo u dogovoru s mužem. Šta bih mogla i trebala učiniti za pokajanje zbog toga, jer sam pala u jaku depresiju. Ne mogu nikako da se oslobodim tih misli. Postoji li neko djelo kojim bih zaslužila Allahov oprost, mada sam svjesna da se takvo nešto ne oprašta?

Ako se popije alkohol jednom u dva mjeseca da li se to može nadoknaditi klanjanjem? A, inače održavam rodbinske veze i nisam ni sa kim u svađi, dajem sadaku i postim ramazan redovno.

Osoba je prošvercovala vožnju tramvajem i kasnije se pokajala zbog tog postupka kojim je zakinula radnike GRAS-a. Zna se da ako zakinemo ljude, dužni smo tražiti halala od njih. Kako postupiti u ovom slučaju? Nemoguće je obići radnike i tražiti halala od njih, a svi su na neki način oštećeni, jer im je karta glavni izvor finansiranja.

Ako smo se za istu stvar dvaputa Allahom, dž.š., zakleli da nećemo to učiniti, pa prekršimo zakletvu, da li ćemo izvršiti samo jedno iskupljenje (jer se radi o istoj stvari) ili dva (jer smo se dvaput zakleli)?

Prije neki dan sam uradila jednu lošu stvar, znam da se zbog te stvari izlazi iz vjere, ali sam bila veoma nesmotrena... Da li je dovoljno da se iskreno pokajem jer zaista mi jeste žao i da molim Boga za oprost? Da li mogu još nešto uraditi?

Molim Vas da me poučite da li je moguće, ili obavezno platiti kefaret kao kaznu za počinjeni abortus? Ja ne znam, pošto pitam za drugu osobu, kolika je starost ploda bila, pretpostavljam da bi taj podatak mogao biti bitan. Kako se obračunava, koliko i kome se može platiti u našim okolnostima i našoj sredini?