Uvjerena sam da dio naslova "brak sa nemuslimanom" već impulsivno nosi odgovor "nipošto!", čega sam svjesna u prvu ruku, ali sam zaista očajna i želim nekako dobiti odgovor u skladu sa stvarnom situacijom.
Iako sam odgojena u islamskom okruženju i djelimično praktikovala svoju vjeru, prije dvije godine zaljubila sam se u nemuslimana. Obzirom da nije sa bh. prostora, uz mene je počeo prihvatati naše adete. Između ostalog želio je i da ga naučim da klanja. Vjerovanja u crkvu su postala sve slabija.
Čini mi se da smo sada na životnoj raskrsnici. Obzirom da postoje problemi za dobivanje vize, odluka za sklapanje braka bi trebala biti donesena krajem augusta i vremena za odgađanje više nema. Volim ga. Smatram da je čovjek sa kojim bih rado provela život i imala djecu. Mogućnosti za "bolji" život su realnije u njegovoj zemlji. Zna o izričitoj zabrani mješovitog braka, ali isto tako o zabrani prihvatanja islama radi mene. Govori da mu treba vremena za proučavanje naše religije i prihvatanje, ali i da je skoro uvjeren da je islam religija u kojoj bi našao duševni mir i sreću.
Šta da radim? Koji je najefikasniji način da mu priblžim našu vjeru? Šta bi on trebao uraditi da se možemo šerijatski vjenčati? Postoji li ijedan drugi odgovor osim "ostavi ga i moli Allaha, dž.š., za oprost"?