Ako možete da nam pojasnite da li žene mogu prisustvovati dženazi, i ako ne mogu zašto, ili ako prisustvuju, da li je to grijeh? Ovdje neki imami to dozvoljavaju dok drugi to ne dozvoljavaju. Međutim, radi se o tome da je za vrijeme rata u gradu bilo malo muškaraca tako da je bilo više žena nego muškaraca na dženazama, i kako je to onda moglo, a sada ne može? Hvala..i očekujemo odgovor i pojašnjenje u našem listu Preporod.

Zašto žene ne klanjaju dženazu i je li im to zbranjeno ili dozvoljeno?

Da li se može klanjati dženaza ukoliko je ispred mejita i džemata groblje?

Da li se može klanjati dženaza namaz osobi koja nije musliman? Naime, žena je bila udata za muslimanom, ali nikad javno nije izgovorila šehadet. Navodno je izrazila želju da se ukopa po muslimanskom običaju i u naše mezarje gdje je i suprug ukopan !?

Želio bih Vam postaviti pitanje vezano za klanjanje dženaze namaza osobi koja je nakon smrti kremirana. Naime, dotični je živio u mješovitom braku i njegova supruga je ne poznavajući propise islama njegovo tijelo kremirala. Sada članovi njegove porodice traže da se klanja dženaza ili da se barem ako to ne može, na njegovom grobu pojavi imam i prouči mu makar Fatihu.

Živimo u jednom gradu u Srbiji gdje su muslimani manjina. Posebno imamo problema oko dženaza. Događa se da su muslimani u brakovima sa nemuslimanima, da njihovi rođaci nemuslimani i muslimani zbog neznanja organizuju dženazu na nemuslimanskom groblju jer tu imaju grobno mjesto prije nego što je postalo muslimansko groblje u ovom gradu. S tim da je dženaza opremljena u inostranstvu od strane imama, ogasuljena i umotana u ćefine. Događa se da i pogrebno društvo okupa, opremi mejita i obuče ga u odijelo i da nas zovu samo na klanjanje dženaze. Mi smo pokušavali da promijenimo takvu situaciju na sve moguće načine, ali nismo uspjeli, što ne znači da nećemo moći u budućnosti. Imajući u vidu da se događa da se muslimani kopaju i bez gasuljenja i bez ćefina, da li je bolje klanjati dženazu u takvim situacijama ili ne?

Imam jednu dilemu u vezi klanjanja dženaze muslimanki udatoj za nemuslimana. Zbog stava uleme da muslimanka koja se uda za nemuslimana prestaje biti muslimanka, nisam siguran šta mi je činiti u sljedećoj situaciji: Mlada žena (32 godine), od muslimanskih roditelja ali udata za nemuslimana boluje od neizlječive bolesti. Izrazila je želju da se ukopa u muslimansko mezarje. Posredno mi se obratio njen suprug Hrvat prenijevši mi njenu želju. Napominjem da živimo u Americi. Ja sam prvobitno odbio da klanjam dženazu ali nisam siguran šta je manja šteta za džemat i mene jer očekujem reakciju šta god uradio.

Ovaj put ću biti jasniji sa pitanjem u vezi sa odlaskom bosanskih muslimana na Bliski istok da ratuju pod američkom zastavom i da pucaju na muslimane. Da li se tim muslimanima koji poginu pod američkom zastavom klanja dženaza, da ili ne?

Može li se klanjati dženaza namaz pripadniku romske populacije ako nije član Islamske zajednice niti dolazi u džamiju?

Prije nekoliko dana sam saznao da mi je bliski rođak (amidža), koji je boravio u Hrvatskoj od 1980 godine, preselio na ahiret. Imao je miješani brak, tj. bio je oženjen državljankom Hrvatske. Zbog okolnosti koje su se dešavale u njihovom braku, koje ne bih navodio ovom prilikom, nismo imali kontakte već duže od tri godine. Od njegove supruge i ostalih ukućana nismo obavješteni o smrti tako da ne znamo kako je i na koji način ukopan, a te informacije ne možemo dobiti od njegove supruge. Da li mi možemo da mu klanjamo sada dženazu u Bosni nakon toliko vremena ili da odemo na mezar u Hrvatsku da klanjamo dženazu?

Desio se slučaj da je jedan mladić umro od prevelike doze droge. Taj momak se već dugo vremena drogirao unatoč kojekakvim komunama i zavodima, ništa nije pomoglo, čak su i roditelji bili digli ruke od njega jer nisu mogli ništa više učiniti. Moje pitanje glasi: Da li je ispravno klanjati dženazu namaz takvoj osobi, kad se je, takoreći, svjesno ubila, uzimajući prekomjerno dozu droge i da li se to smatra samoubistvom?

Molim Vas da mi odgovorite da li se osoba koja je izvršila samoubistvo, a prethodno je koristila određene tablete koje mogu voditi na razmišljanje o takvom činu, smatra da je to učinila pri zdravoj pameti ili je to nešto što je bilo jače od nje, kako se to tretira i spada li u veliki grijeh, te da li se takvoj osobi može učiti tevhid kao i ostalim umrlim muslimanima?

Da li se osobi koja je izvršila samoubistvo klanja dženaza? Ako da, koji su dokazi za to, a ako ne, koji su dokazi za to?

Zašto se u nekim našim mjestima klanjaju dženaze za osobe koje su izvršile samoubojstvo?

Da li je dozvoljeno po islamskim propisima klanjati dženazu osobi koja je izvršila samoubojstvo i povlači li šerijatsku kaznu prisustvo toj dženazi?

Da li se klanja dženaza osobi koji nije izvršavala islamske dužnosti (namaz,post..), bila odana porocima poput alkohola, bluda i sl., međutim bila svjesna tevhida?

Imam komšiju koji nikad u životu nije došao na naše tevhide i ostale obrede na koje ga zovemo, niti je u džamiju ušao, a komoli klanjao s nama džumu, bajram ili neki drugi namaz. Smatra li se on odmetnikom od vjere, treba li ga mrtva dovuć pred džamiju i jesmo li mi griješni ako mu ne odemo na njegovu dženazu?

Kako klanjati dženazu namaz za osobu koja je prenesena iz Hrvatske u Bosnu? Da li postoji drugi nijjet za odraslu mušku osobu? Da li postoji nešto u ovakvoj dženazi različito u odnosu na uobičajenu dženazu?

Jula 1992. g. u selu Pejići kod Prijedora ubijen mi je amidža i još jedan rođak. Nije bilo moguće obezbjediti dženazu, te su tako i ukopani. Do danas nije klanjana dženaza. Kako bi bilo najbolje postupiti sada, poslije toliko godina?

Jučer sam saznala od mog oca da njegova rahmetli nena i dedo nisu imali dženazu, pošto su u to doba bili članovi partizanske partije pa su ih i tako zakopali, bez efendije. Meni je zbog toga vrlo teško, pa bih voljela znati da li se sada naknadno može klanjati dženaza iako je od toga prošlo preko 40 godina? Mi živimo u Americi i da li možemo to ovdje obaviti ili moramo ići kod njihovih mezaraja?