Zbirke hadisa

Aiša, radijallahu anha, rekla je: Drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, radili su (privređivali su) sami i osjetili bi se na znoj pa im je rečeno: Da ste se (pred skupno klanjanje) okupali." Ovo je prenio još Hemmam od Hišama, on od svoga oca, a ovaj od Aiše.

Pričao mi je Urve ibn Zubejr da je Aiša, radijallahu anha, kazala: Kada je Ebu Bekr Siddik izabran za halifu, izjavio je: Moj je narod svakako znao da ja sa svojim zanatom (trgovinom) nisam bio nemoćan za izdržavanje svojih ukućana. Sada sam zauzet općim poslovima muslimana, pa će se ukućani Ebu Bekra hraniti iz ove (državne) imovine, ali on će njome trgovati u korist muslimana (da vrati ono što je potrošio)."

Kod ukućana Muhammedovih, sallallahu alejhi ve sellem, nije omrknuo sa (2050-2600 gr) pšenice, a niti sa drugog žita, a on je, uistinu, imao devet supruga."

Pričao mi je Esved prenoseći od Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo na priček do određenog vremena nešto hrane od jednog Jevreja, a dao mu u zalog svoj željezni oklop."

Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje kaže:
Koga raduje da mu se njegova opskrba poveća (proširi) ili da mu se njegov život produži, neka obilazi svoju rodbinu!"

Čuo sam Ebu Hurejru, radijallahu anhu, kako kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Kada žena podijeli štogod od zarade svoga muža bez njegove zapovijedi, on ima za to polovicu nagrade (a supruga polovicu)."

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Kada supruga podijeli štogod hrane iz svoje kuće, ali ne na način koji nije valjan, ona ima svoju nagradu za što je podijelila, njen muž za ono što je zaradio, a isto tako i čuvar (sluga) i nikom od njih neće se umanjiti nagrada na račun drugog."

Stigao je karavan, a mi smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, klanjali džumu i svijet je pohitao prema njoj osim dvanaest ljudi, pa je objavljen ovaj ajet: Kada vide trgovinu ili zabavu (svirku), pohitaju k njoj, a tebe ostave stojeći (na minberu)..."

To je meni pričao Lejs."

Kada je Omer završio posao, rekao je: Zar nisam čuo glas Abdullaha ibn Kajsa (Ebu Musaa)? Dozvolite mu ulazak!"
Rečeno je: Pa on se vratio."
Omer ga je potom pozvao, a on reče: Tako nam je naređeno."
Donijet ćeš mi za to dokaz!" – kazao je Omer.
Ebu Musa je otišao na sastanak ensarija i pitao ih.
To će ti posvjedočiti samo najmlađi između nas – Ebu Seid el-Hudri." Tako je on došao s Ebu Seidom el-Hudrijem i Omer reče: Kako je meni bila nepoznata ta naredba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Zabavilo me je kleptanje ruku po trgovima (tj. rukovanje pri pogodbi)."
Mišljaše on (kaže Ebu Musa) na izlazak na pijacu radi trgovanja.

Bavio sam se (poslom) mijenjanjem novca i za to pitao Zejda ibn Erkama, radijallahu anhu, pa mi on reče: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je"..., a preko drugih prenosilaca, pričao mi je Fadl ibn Jakub, njemu prenio Hadždžadž ibn Muhammed da je ibn Hadždžadž rekao: "Saopćili su mi Amr ibn Dinar i Amr ibn Musab da su čuli Ebu Minhala gdje kaže:
Pitao sam Beraa ibn Aziba i Zejda ibn Erkama za (trgovinu) mijenjanje novca i oni su odgovorili: Mi smo u doba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bili trgovci i pitali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za (posao) mijenjanje novca. On je odgovorio: Ako je to iz ruke u ruku (gotovina za gotovinu) nema štete, a ako je na odgodu (priček), onda nije dobro."

Svijetu će doći vrijeme kada se čovjek neće brinuti za imovinu (dohodak), odakle ju je uzeo: da li iz dozvoljenog ili nedozvoljenog."

Dok smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, klanjali (džumu), stigao je iz Sirije karavan sa hranom i svijet se okrenuo prema njoj, tako da s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, nije ostalo osim dvanaest ljudi, pa je zbog toga objavljeno: A kada vide kakvu trgovinu ili zabavu, pohrle k njoj..."

Allahov Poslaniče, neki ljudi donesu nam meso, a mi ne znamo jesu li oni na njega (koljući) izgovorili Allahovo ime ili nisu?"
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Proučite na njega Bismillu i jedite ga."

Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, potužio se jedan čovjek da u samom namazu nešto osjeti, pa da li će prekinuti namaz?"
Ne, dok god ne čuje glas (vjetra) ili osjeti smrad." – rekao je (Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem).
Ibnu Ebu Hafs prenosi od Zuhrija (hadis): Ne treba (obnavljati) abdest osim ako si osjetio smrad (ispuštenog vjetra) ili čuo glas."

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao je pokraj jedne opale hurme i rekao: Da (znam) da nije sadaka, pojeo bih je."
Hemmam je kazao, prenoseći od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je (Vjerovjesnik) rekao: Našao sam hurmu koja je pala na moju postelju..."

Pitao sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o strijeli koja pogodi životinju pljoštimice i on reče: Ako (strijela) pogodi oštricom (sječivom) jedi, a ako pogodi pljoštimice (poleđinom ili drškom), pa ubije (životinju) ne jedi je, jer je ona premlaćena (vekiz).
Allahov Poslaniče, rekao sam: ja pustim svoga psa (kera) i spomenem Allahovo ime, a potom nađem s njim u lovu drugog psa na koga nisam izgovorio Bismillu i ne znam koji je od njih dvojice lov uhvatio?
Ne jedi! Ti si izgovorio Bismillu samo na svoga kera, a nisi je izgovorio na onog drugog."

Utbe ibn Ebi Vekkas preporučio je svome bratu Sadu ibn Ebu Vekkasu: Sin robinje Zeme je moj, pa uzmi ga!
Kada je bila godina oslobođenja (Mekke), uzeo ga je Sa d ibn Ebu Vekkas i rekao: On je sin moga brata i on mi ga je preporučio.
Potom je ustao Ubejd (drugi) sin Zeme i rekao: On je moj brat, sin robinje moga oca, i rođen je na njegovom dušeku.
Kasnije su se oni sporili pred Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Sad kazao: Allahov Poslaniče, on je sin moga brata i on ga je meni preporučio.
Potom je Ubejd ibn Zema rekao: (On je) moj brat, sin robinje moga oca, i rođen je na njegovoj postelji.
Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: Ubejde, on pripada tebi!
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, još je dodao: Dijete pripada vlasniku postelje (dušeka), a bludniku pripada kamenovanje.
Kasnije je Sevdi, kćerki Zeme, a supruzi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Sevdo, pokrivaj se od njega!, jer je uvidio da je on sličan Utbi. Tako je on i umro, a nije je više vidio."

Ukbe je to spomenuo Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo od njega, osmjehnuo se i kazao:
Kako, a već se (o tom) rečeno?"
Ukbetova supruga je bila kćerka Ebu Ihaba Tejmije (kaže Buharija)

Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem..." A preko drugog niza prenosilaca, pričao nam je Ali ibn Abdullah, njemu ibn Ujejne, a ovome Ebu Ferve, prenoseći od Šabija koji je izjavio: "Čuo sam Numana, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem...", a opet preko drugog niza prenosilaca, pričao nam je Muhammed ibn Kesir, prenoseći od Sufjana, on od Ebu Ferve, ovaj od Šabija, a on opet od Numana ibn Bešira, radijallahu anhu, da je izjavio:
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Što je dozvoljeno (halal), jasno je, a što je zabranjeno (haram), jasno je, a između njih su stvari koje su manje jasne. Ko god ostavi ono što mu sliči grijehu, on će ono što mu je jasno (zabranjeno) još više ostavljati (kloniti se), a ko se usudi na ono što sumnja da je grijeh (ili nije), može lahko upasti u ono što je jasno (zabranjeno). Grijesi su Allahova zabrana, pa ko napasa stado oko zabrane može mu ono lahko u nju upasti."