Zbirke hadisa

Kada neko od vas udara, neka ne udara po licu." (Hadis bilježi Ebu Davud, pa sam rekao da ga navode u poglavlju o džihadu i Buhari i Muslim sa svojim tekstom: Kada se neko od vas bori sa svojim bratom, neka izbjegava lice." A tačno je da se ovaj tekst može naći kod trojice, Buharija, 2559, Muslima, 2612, i Ebu Davuda, 4493)

Neće ući u Džennet onaj ko spolno opći s mahremom", onom osobom koja mu je Šerijatom zabranjena. (Hadis bilježi Taberani u Kebiru, 225/11, 11565)

Kad je Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio na Miradžu, nije prošao ni pored jedne skupine meleka a da mu nisu rekli da obavezno koristi isisavanje krvi." (Predanje bilježi Tirmizi, 2053.)

Divan li je Allahov rob kupičar! Odstranjuje krv, olakšava kičmi i poboljšava vid." (Hadis navodi Tirmizi, 2053.) (Albani ga navodi slabim)

Ibn Abbas, r. a., imao je trojicu dječaka kupičara, dvojica su donosili zaradu njemu i njegovoj porodici, a jedan je isisavao krv njemu i njegovoj porodici. (Predanje bilježi Tirmizi, 2053.)

Ko spolno opći s onim ko mu je mahrem (zabranjen)", ili kaže: Ko se oženi onom koja mu je mahrem (zabranjena), ubijte ga." (Hadis bilježi Rezin)

Dovedena je Omeru, r.a., neuračunljiva osoba koja je počinila blud, pa se konsultovao s ljudima, a onda odlučio da je kamenuju. Kada je h. Alija prolazio pored nje, upitao je ko je ona, a ljudi rekoše: Luđakinja iz nekog plemena, počinila je blud, pa je naređeno da je kamenujemo. Alija, r.a., reče: Vratite je. Zatim je otišao kod Omera, r.a., i rekao: O vladaru pravovjernih, zar ne znaš da je dignuto pero od troje: od maloumnog, dok ne postane pametan, od spavača, dok se ne probudi, i od djeteta, dok ne postane punoljetno! On reče: Znam, pa doda (Alija): Pa šta je s njom? Reče: Ništa, a Alija reče: Pa, pusti je! H. Omer ju je pustio uzvikujući tekbire." (Ebu Davud, 4399)

Obaviješten sam od h. Alije i Ibn Mesuda o djevojci koja bude obljubljena protiv svoje volje, ona ima pravo na odštetu u vrijednosti mehra za ženu. A ukoliko se to desi razvedenoj ženi, odšteta je kao i mehr za razvedenu ženu." (Bilježi ga Taberani u Kebiru, 341/9, 9696, s prekidom)

Tri puta je isisavao krv iz vratnih žila i pleća." (Hadis navodi Ebu Davud, 3860.)

Neka od robinja Božijeg Poslanika učinila je blud, pa mi je rekao: Alija, idi i izvrši nad njom kaznu. Kad sam došao do nje, primijetio sam da ima krvarenje koje nije prestajalo. Poslanik upita: Jesi li to obavio, Alija? Došao sam do nje, ali sam primijetio da ima krvarenje, na što Poslanik reče: Ostavi je dok ne prestane krvarenje, a nakon toga je kazni, i izvršavajte kazne nad onima koji su u vašoj vlasti." (Hadis bilježe Muslim, 1705, i Ebu Davud, 4473.)

Ako neka od vaših robinja počini blud, izbičujte je po tri puta prema Allahovoj knjizi, a ako počini blud (i četvrti put), prodajte je, pa makar za pleteno uže." (Hadis bilježe: Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Malik i Nesai)

Obaviješten sam da je Osmanu dovedena žena koja je rodila nakon šest mjeseci, pa je naredio da se kamenuje, na što mu je h. Alija rekao: 'Ona se ne treba kamenovati, jer je Uzvišeni Allah rekao: 'Nosi ga i doji trideset mjeseci' (El-Ahkaf, 16) i kaže: 'Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koji žele da dojenje potpuno bude' (El-Bekara, 233). A nošenje može biti punih šest mjeseci i nema kazne za tu ženu', pa je h. Osman naredio da se ona pusti, ali je kamenovanje već bilo izvršeno." (Malik, 19/2, 1763)

Zaklinjem te Allahom, Allahov Poslaniče, da mi presudiš po Allahovoj knjizi. Njegov protivnik, koji je bio učeniji od njega, reče: Da, Allahov Poslaniče, presudi nam po Allahovoj knjizi i dozvoli mi da kažem. A Poslanik, s.a.v.s., reče: Reci! On nastavi: Moj sin bio je najamnik kod ovoga, pa je učinio blud s njegovom ženom. Mene su obavijestili da mog sina (za taj čin) sljeduje kamenovanje, te sam u želji da ga iskupim od toga dao stotinu ovaca i sluškinju. Nakon toga sreo sam neke učene ljude koji tvrde da mog sina (sljeduje) stotinu udaraca bičem i progon, a da ovu ženu sljeduje kamenovanje. (Čuvši to) Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, ja ću među vama presuditi po Allahovoj knjizi; (što si dao) stotinu brava i sluškinju, vrati to nazad sebi. Tvog sina sljeduje stotinu udaraca bičem i progon (iz zemlje) na godinu dana. Unejse, otiđi do ove žene, pa ukoliko prizna, ti je kamenuj. On je otišao do nje i pošto je priznala, on ju je kamenovao." (Hadis bilježe šesterica)

Neki je čovjek počinio blud s nekom ženom, pa je Vjerovjesnik naredio da se kazni bičevanjem. Zatim je Poslanik, s.a.v.s., obaviješten da je on bio oženjen, pa je zbog toga naredio da se kamenuje." (Hadis bilježe Buhari, 6814, Muslim, 1691, i Ebu Davud, 4438)

Poslanik, s.a.v.s., reče Muazu: Je li istina ono što sam ja o tebi čuo?A šta si to o meni čuo, upita, a on će na to: Čuo sam da si imao spolni odnos s robinjom tog i tog? Istina je, reče on. I pošto to posvjedoči četiri puta, Poslanik, s.a.v.s., na redi, te on bi kamenovan." (Hadis bilježe Muslim, 1693, Ebu Davud, 4425, i Tirmizi, 1427)

Uzmite od mene, uzmite od mene (propise u pogledu kazni za blud). Uzvišeni Allah je za njih našao izlaz; za djevojku i mladića stotinu udaraca bičem i progon na godinu dana, a za udavanu i ženjenog stotinu udaraca i kamenovanje." (Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, 1434, i Muslim, 1690, sa svojim tekstom)

Kad neka od vaših žena počini blud, zatražite da to protiv nje četverica od vas posvjedoče, pa ako posvjedoče, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne umoriili dok im Allah ne nađe izlaz neki (En-Nisa, 15). Spomenut je čovjek nakon žene, a zatim oboje zajedno, pa reče: A ako dvoje to učine, izgrdite ih; pa ako se pokaju i poprave, onda ih na miru ostavite, jer Allah prima pokajanje i samilostan je (En-Nisa, 16). Ovaj ajet je derogiran ajetom o bičevanju, pa se kaže: Bludnicu i bludnika izbičujte..." (En-Nur, 2) (Ebu Davud, 4413)

Kamenovanje u Allahovoj knjizi obaveza je na onoga ko počini blud od ljudi i od žena, ako je već ženjen, pa se to dokaže, ili se ustanovi trudnoća, ili dođe do priznanja." (Hadis bilježe: Buhari, Muslim, Malik i Ebu Davud)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., sprovodio je kamenovanje, sprovodio ga je i Ebu Bekr, a i ja sam ga sprovodio. Da ne držim zabranje nim da bilo šta dodajem u Allahovoj knjizi, ja bih ga upisao u mushaf, jer se plašim da ga ljudi koji će doći, pošto ga ne nađu u Allahovoj knjizi, ne zaniječu." (Tirmizi, 1431)

Bio sam jednog dana kod Ebu Bekra kad ga je neki čovjek razbijesnio tako jako, da sam rekao: Dozvoli mi, o halifo Allahova Poslanika, da ga ubijem! Moje riječi smirile su njegovu srdžbu, pa je on ušao (u prostoriju), te poslao po mene i rekao: Šta si ono rekao malo prije? Dopusti mi da ga ubijem, rekoh, a on upita: Zar bi ti to učinio kad bih ti naredio?! Da, rekao sam, a on reče: Ne, tako mi Allaha, ni jedan čovjek ne može to narediti nakon Muhammeda, s.a.v.s." (Hadis bilježe Ebu Davud, 4363, i Nesai, 109/7)