Zbirke hadisa

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Duša vjernika izlazi uz znojenje, i ja ne volim smrt kao što je smrt magarca.' Neko upita: 'A kakva je smrt magarca?', pa on odgovori: 'Iznenadna smrt.' Zatim je rekao: 'A duše nevjernikā izlaze iz njihovih vilica.'" (Zabilježeno je u djelima El-Mu'džemul-kebir i El-Mu'džemul-evsat.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., obišao je jednog ensariju, stavio mu ruku na njegovo čelo i upitao ga: 'Kako se osjećaš?' On mu ništa nije odgovorio, pa neko reče: 'Allahov Poslaniče, on je zauzet nečim drugim!', na što Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Ostavite mene i njega nasamo!' Tada ljudi izađoše, a on podiže svoju ruku, ali bolesnik mu dade znak da je vrati gdje je bila. Tada ga on zovnu po imenu i upita ga: 'Kako se osjećaš?', a on odgovori: 'Osjećam se dobro. Došla su mi dvojica, jedan je crn a drugi je bijel.' Vjerovjesnik, s.a.v.s., upita ga: 'Koji ti je bliži?' On odgovori: 'Crni', a on mu reče: 'Dobrih djela ti je malo, a loših puno!' Na to bolesnik reče: 'Podari me, Allahov Poslaniče, dovom od tebe!', pa on izgovori: 'Allahu, oprosti ono što je puno, a daj da se poveća ono što je malo!' On ga opet upita: 'Šta vidiš sada?', a on odgovori: 'Dobro, draži si mi od oca i majke! Vidim kako se dobro povećava, a loše smanjuje, a onaj crni se od mene odmakao!' Zatim ga upita: 'Kojim poslom si najviše bio zaokupljen?', a on odgovori: 'Bavio sam se zalijevanjem vodom.' Tada Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Slušaj, Selmane, da li ti je nešto neobično kod mene?', a on odgovori: 'Da, draži si mi od oca i majke. Vidio sam te u raznim situacijama, ali te nikada nisam vidio u stanju kao što si danas.' On na to reče: '(To je zato što) ja znam s čime se on susreće. Sa svakom kapi znoja on osjeća žestoku bol smrti!'" (Bilježi Bezzar 2512)

Smrt je poklon vjerniku." (Bilježi Taberani u djelu El-Mu'džemul-kebir.)

Dvije stvari čovjek ne voli: jedna je smrt, a ona je vjernicima bolja od smutnje, druga je malo imetka, a to je lakše za polaganje računa." (Bilježi Ahmed.)

S Vasilom ibnul-Eskaom ušao sam kod Ebul-Esveda el-Džeršija kad se razbolio od bolesti od koje je umro. Između ostalog, Ebul-Esved je uzeo Vasilinu desnicu pa je njome pogladio svoje oči i lice – zato što je on njome dao prisegu Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Vasila tada reče: 'Ima jedna stvar o kojoj bih te pitao.' 'Koja?', reče on, a on ga upita: 'Kakvo ti je mišljenje o tvome Gospodaru?' On pokretom glave odgovori da je dobro, pa mu Vasila reče: 'Budi radostan, jer sam ja čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: 'Uzvišeni Allah rekao je: 'Ja sam onakav kakvim Me Moj rob zamišlja (šta misli o Meni), pa neka misli o Meni šta hoće!'' (Bilježe Ahmed i Taberani u djelu El-Mu'džemul-evsat.)

Ko voli susret s Allahom, i Allah voli susret s njim, a ko ne voli susret s Allahom, ni Allah ne voli susret s njim." Tada je ona upitala: 'Allahov Vjerovjesniče, je li se to odnosi na to što se ne voli smrt?', a on je odgovorio: 'Ne odnosi se na to, nego kad vjernik bude obradovan najavom Allahove milosti, zadovoljstva i Njegovog Dženneta, on voli da se sretne s Allahom, pa i Allah da se sretne s njim. Kad nevjerniku bude najavaljena Allahova kazna i srdžba, on ne voli da se sretne s Allahom, pa ni Allah ne voli da se sretne s njim.'" (Bilježe: Buhari 6507, Muslim 2684, Tirmizi 1067 i Nesai.)

"Poslanik, s.a.v.s., tražio je utočište od sedam smrti: iznenadne smrti, od ujeda zmije, od zvijeri, od utapanja, od požara, od toga da on na nešto padne ili da nešto padne na njega, i od smrti prilikom bježanja s bojnog polja" (Bilježe: Ahmed, Bezzar i Taberani u djelima El-Mu'džemul-kebir i El-Mu'džemul-evsat.)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je Omeru, radijallahu anhuma, svilenu ili prugastu odoru. Kasnije ju je vidio na njemu i rekao: Nisam ti je poslao da je oblačiš. Nju oblači samo onaj ko nema udjela (na Sudnjem danu). Poslao sam ti je samo zato da se njom koristiš, tj. da je prodaš."

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je da mu se uradi hidžama i onom koji mu je uradio platio je, a da je to (zvanje) zabranjeno, ne bi mu za to platio."

Ebu Tajbe je uradio hidžamu Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i on mu odredio sa datula, a njegovom vlasniku naredio da mu smanji (olakša) porez."

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Primjer dobrog i lošeg druga je kao primjer trgovaca mirisom i kovačevog mijeha. Od prodavca mirisa ili ćeš kupiti mirris ili ćeš osjetiti njegov miris, a mijeh kovača opržit će ti tijelo ili odjeću ili ćeš od njega osjetiti ružan zapah."

Izašli smo s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u godini Hunejna, pa mi je on dao da prodam oklop Ebu Katade. Ja sam ga prodao i od toga kupio sebi mali palmovik u plemenu Benu-Seleme i to je prvo što sam zaimao u islamu."

Amr je kazao: Ovdje je bio jedan čovjek po imenu Nevvas i imao deve sa bolešću koja izaziva neutoljivu žeđ. Kasnije je otišao ibn Omer, radijallahu anhuma, i kupio te deve od njegova ortaka. Poslije mu je došao taj njegov ortak i on reče: Prodali smo onu devu."
A kome si je prodao? – upitao je Nevvas.
Starcu tom i tom. – rekao je on.
Teško tebi! – rekao je Nevvas. To je, Allaha mi, Abdullah ibn Omer.
Nevvas je zatim došao Abdullahu ibn Omeru i rekao: Moj ortak je tebi prodao deve bolesne od žeđi, a nije te poznavao (ili: nije te o tom upoznao).
Goni ih. – rekao je ibn Omer.
I kad ih je on htio goniti, Abdullah ibn Omer je kazao: Ostavi ih! Zadovoljni smo sudom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Nije bolest sama po sebi prelazna, (tj. Allah Uzvišeni daje bolest)."
Tako je Sufjan čuo Amra.

U predislamsko doba bili su trgovi (vašari): Ukaz, Midženne i Zul-Medžaz. Nakon pojave islama muslimani su smatrali grijehom trgovati na bilo kojem od njih, pa je Allah objavio: Nije vam grijeh... u sezonama hadždža po kiraetu ibn Abbasa."

Bio sam s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj vojni pa me je zadržao moj devac i nije mogao ići. Kasnije mi je došao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: Džabire!
Da. – rekao sam.
Šta ti je bilo? – upitao je on.
Zadržao me moj devac i nije mogao ići, pa sam izostao. Potom je on sjahao, povukao ga (udario) svojim kukastim (na vrhu iskrivljenim) štapom i rekao: Jaši! Ja sam ga, potom, uzjahao i stalno gledao kako da ga zadržim da ne pretekne Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Jesi li oženjen? – upitao je on.
Da. – odgovorio sam.
Djevojkom ili udovicom? – upitao je.
Udovicom. – kazao sam.
A što se nisi oženio djevojkom da se s njom igraš i da se ona s tobom igra? – rekao je on.
Odgovorio sam: Imam (malih) sestara pa sam želio vjenčati ženu koja će ih čuvati, češljati i bdjeti nad njima.
Ti ćeš se vratiti (kući) – rekao je on – pa kada stigneš, u pamet, u pamet (nastoj da ti se nađe dijete)!
Zatim reče: Hoćeš li prodati svoga devca?
Hoću. – odgovorio sam.
On ga je od mene kupio za ukijju (srebra). On se vratio prije mene. Ja sam stigao sutra ujutro, došao u džamiju i našao ga na vratima džamije.
Zar si sada stigao? – upitao je.
Da. – rekao sam.
Ostavi svoga devca, uđi i klanjaj dva rekata. – rekao je.
Ušao sam i klanjao, a on potom naredi Bilalu: Izmjeri mu ukijju srebra! Bilal je izmjerio i dao da na vagi pretegne.
Zatim sam pošao i već se udaljio, a on reče: Zovni mi Džabira!
Sada će mi – rekao sam – vratiti devca, a nije mi bilo ništa mrže od njega.
Uzmi svoga devca – rekao je – a tvoja je i za njega primljena novčana vrijednost."

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kupio je od jednog Jevreja nešto hrane na kredit (veresiju) i kod njega založio svoj oklop."

Allahov Poslaniče, hoćeš li da ti napravim nešto na čemu ćeš sjediti? Ja imam slugu stolara."
Ako hoćeš." – odgovorio je.
Ona je, potom, naredila (slugi) napraviti minber. I kada je bio petak, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sjeo je na taj minber koji mu je načinjen, pa je panj palme kod njega, na kome je on ranije držao govor, zaplakao da se skoro raspukne. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, potom je sišao, uzeo ga i prislonio uza se, a on poče jecati kao što jeca dijete kada se ušutkuje dok se ne umiri.
Plakao je zbog onog što je slušao od učenja zikra (Kurana, spominjanja Allaha)." – rekao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.

Neki ljudi su došli Sehlu ibn Sadu da ga pitaju za minber, pa je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poručio jednoj ženi da naredi svome sluzi koji bijaše stolar da mu napravi nekoliko drvenih dasaka na koje će sjedati kada svijetu drži govor. Ona mu je naredila da to napravi od tamariskovog (tarfa) drveta. Kada je to uradio, ona ga je poslala Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. On je naredio, pa se to postavilo (u džamiji) i on je na njemu sjedio."

Čuo sam Sehla ibn Sada, radijallahu anhu, kada je rekao: Jedna žena donijela je ogrtač (Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem). A znate li šta je to ogrtač (burda)? – upitao je Sehl.
Da. To je mantil sa izvezenim krajevima. – odgovoreno mu je.
Ta žena je rekla Allahovom Poslaniku: Allahov Poslaniče, ovo sam otkala svojom rukom da ti ga obučem.
I kako mu je bio potreban, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je uzeo i kasnije među nas izašao njim ogrnut.
Potom je jedan od prisutnih rekao: Allahov Poslaniče, sallallahu alejhi ve sellem, ogrni me njim!
Hoću. – odgovorio je on.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je zatim seo na tom sijelu, a onda se vratio kući, smotao ogrtač i poslao mu ga.
Poslije toga ljudi su prigovorili tom čovjeku: Nisi dobro uradio što si mu ga zatražio. Ti si sigurno znao da on ne odbija nikoga ko mu što zatraži.
Allaha mi ja sam mu ga zatražio da mi bude kefin kada umrem.
I on mu je kasnije i bio kefin."

Jedan krojač pozvao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na jelo koje je za njega pripremio. S Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, otišao sam i ja na to jelo. Pred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (domaćin) je primakao kruh i čorbu u kojoj je bilo bundeve i komadića mesa. Vidio sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako traži bundevu po ćasi. Od tada sam stalno volio bundevu."