Klanjanje za osobom upitnog ahlaka

Predvodenje džemata u namazu i drugim hairli poslovima jeste ibadet i misija koju je obavljao Allahov Poslanik a.s., a poslije njega su to cinili istaknuti pojedinci Ummeta. Imami (ulema) su nasljednici Allahovog Poslanika. Kako je Poslanik a.s. bio najljepše cudi i morala, tim putem bi trebali ici oni koji su naslijedili misiju predvodenja džemata i nastojati dostici što veci stepen na skali moralnog uzdizanja. Džematlije žele vidjeti u imamu kojega slijede u namazu i drugim islamskim aktivnostima primjer i sliku istinskog muslimana, nasljednika i sljedbenika Muhammeda a.s. To je njihova nada, ocekivanje i zahtjev cak i kada su sami daleko od tog nivoa morala i ponašanja. No isto tako moramo biti svjesni da nema nepogrješivih ljudi pa ni medu imamima i vjerskim predvodnicima. „Svaki covjek je grješnik“ – kaže Muhammed a.s. – a najbolji medu grješnicima su oni koji se kaju.“ Prema tome, ko želi da klanja za savršenim i bezgrješnim imamom ostat ce bez džemata, jer takvog imama nece naci. U konkretnom slucaju, rijec je o optužbi za poroke koji spadaju u kategoriju velikih grijeha koje ne bi smio ciniti nijedan vjernik, a pogotovo ne imam. Medutim, moguce je i da je spomenuta ocjena prestroga, subjektivna i pogrješna. Cak i da je tacna, namaz koji klanjate za doticnim imamom je ispravan. Ibn Omer r.a. je klanjao za Hadždžadžom iako je opcepoznato da je ovaj namjesnik bio izuzetno nasilan i okrutan u svojim postupcima. Darekutni je zabilježio hadis, istina s prekinutim lancem prenosilaca: „Klanjajte iza svakog cestitog i onog koji je griješnik!“ Imami bi morali znati da je u našem mezhebu mekruhi tahrimen (strogo pokudeno) da neko predvodi u namazu ljude koji ga preziru. Osnov za ovaj propis je hadis: „Allah nece primiti namaz onoga ko imami ljudima, a ovi ga preziru.“ (Ebu Davud i Ibn Madže od Abdullaha b. Amra)