Obavljanje namaza u prvom vremenu

PITANJE

Upoznat sam s propisima da se sabah ne može klanjati nakon izlaska sunca, te da se ništa ne bi trebalo klanjati u ona tri posebna slučaja. Zanima me kod klanjanja ikindija-namaza, da li sam u pravu što mislim da se ona može obaviti u toku prve dvije trećine vremena između njenog i nastupanja akšam-namaza. Može li se podne-namaz ispravno klanjati do zadnje minute pred nastupanje ikindijskog vremena, te, ako to važi, da li je ista situacija s akšam-namazom neposredno pred jacijsko vrijeme i jacijom neposredno pred zoru odnosno sabahsko vrijeme?

ODGOVOR

Općenito, namaze je bolje klanjati u prvom njihovom vremenu, s izuzetkom jacije, koju je bolje klanjati nakon što prođe jedna trećina noći, te sabaha, čije se klanjanje, u našem mezhebu, preferira u vrijeme „isfara“, tj. kada se malo razvidni, ali prije izlaska sunca. Jaciju treba klanjati prije pola noći, a ispravno je i ako se klanja kasnije, sve do pred nastupanje zore, u slučaju da se ne mogne ranije klanjati. Podne-namaz se može klanjati sve dok ne nastupi ikindija, ali je bolje klanjati ga u prvom vremenu. Ikindija se može klanjati sve do pojave crvenila prije zalaska sunca, a u nuždi sve do samog njegovog zalaska, mada je to pokuđeno vrijeme. Akšam je bolje klanjati odmah po zalasku sunca, a može se klanjati sve do jacije. Pogrešno bi bilo svjesno, bez potrebe, odgađati klanjanje namaza sve do pred istek njegovog vremena. Bojati se da učestalo, bespotrebno, bezrazložno odlaganje klanjanja namaza do pred sam kraj namaskog vremena sliči klanjanju osoba za koje Kur'an kaže da, kada pristupaju klanjanju namaza, čine to lijeno, bez potrebne predanosti i skrušenosti.