Klanjanje u obući

Osnovni propis je da se obuća izuje kada se želi klanjati, makar to bilo i na goloj zemlji ili travi. U obući se hoda i po nečistim površinama, tako da postoji sumnja u njenu čistoću. Na izuvanje obuće, kao čina pripreme za posebno duhovno stanje, što namaz jeste, ukazuju riječi Uzvišenog Allaha: „A kad do nje dođe, neko ga zovnu: 'O Musa, Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva'“ (Ta Ha, 11, 12). Izuzetak može biti kada se klanjač nalazi u otežanim okolnostima, kao npr. kada vlada velika vlažnost zemljišta i nedostatak adekvatne prostirke, vanredna situacija i sl., a siguran je u čistoću obuće. Bez sedžde nema namaza (osim u nuždi), pa će se u konkretnom slučaju procijeniti da li je riječ o stanju nužde ili nije.