Klanjanje namaza za drugu osobu

S obzirom na karakter i način obavljanja, te mogućnost zamjene u obavljanju, ibadeti se klasificiraju u tri vrste:

1. imovinski ibadet, poput zekata, sadake, keffareta, fidje, prinošenja kurbana i raspodjele kurbanskog mesa: ulema je saglasna da je dozvoljena zamjena u obavljanju ove vrste ibadeta, bio obaveznik sposoban da ga sam izvrši ili ne, budući da se u ovom slučaju obaveza sastoji od izdvajanja imovine za namijenjene svrhe, što se ostvaruje i ličnim vršenjem i putem opunomoćenika/zamjenika;

2. tjelesni ibadet, poput namaza i posta: u ovoj vrsti ibadeta nije dozvoljeno zamjenjivanje, zato što je njena osnovna svrha vlastiti prijegor, tjelesna i duhovna predanost i pokornost Uzvišenom Bogu izvršavanjem konkretnih radnji kojima se one iskazuju, na osnovu riječi Svevišnjeg: „Čovjekovo je samo ono što sam uradi“ (En-Nedžm, 39). Za izuzetak od ovog pravila potreban je poseban dokaz;

3. kombinirani, tjelesno-imovinski ibadet, poput hadža: prema mišljenju izrazite većine uleme, u ovoj vrsti ibadeta dozvoljeno je zamjenjivanje u slučaju nužde i nesposobnosti osobe da ga sama izvrši. Napor u izvršavanju ovog ibadeta ulaže se ličnim angažmanom, ukoliko je osoba zdrava i sposobna, ili putem zamjene/bedela, ako se realizira imovinom osobe za koju se obavlja. Ovaj ibadet, za razliku od namaza, najčešće sadrži i imovinski aspekt približavanja Allahu: finansiranje putovanja na hadž. Dozvoljenost zamjenjivanja u ovoj vrsti ibadeta, u slučaju trajne tjelesne nesposobnosti (zbog bolesti), potvrđena je hadisom u kome se navodi da je neka žena došla Vjerovjesniku, a.s., i upitala ga: „Moj otac je obavezan obaviti hadž, a u poodmakloj je životnoj dobi i ne može se držati na jahalici. Je li mi dozvoljeno da za njega obavim hadž?“ Poslanik je odgovorio: „Obavi hadž i umru za svoga oca“ (Buharija i Muslim).

Budući da se pitanje odnosi na klanjanje namaza za drugoga, tu zamjenjivanje nije dozvoljeno i takav namaz ne bi bio ispravan, odnosno ne bi se računalo da je osoba izvršila taj ibadet. Drugo je pitanje poklanjanja sevapa od dobrih djela drugim licima. Za razliku od m'utezilija, koji smatraju da poklanjanje sevapa od dobrih djela drugima nije osnovano, na temelju citiranog ajeta iz sure En-Nedžm, ulema ehli sunneta vel džema'ata smatra da je to dozvoljeno, uključujući i tjelesne ibadete, te da ti sevapi stižu onima kojima su namijenjeni (V. El-Kasani, Bedai'us-sanai', 2/454). Hadis: „Neka niko ne posti za drugoga niti klanja za drugoga“ (rivajet koji se veže za Vjerovjesnika je garib/upitne vjerodostojnosti, dok je mevkuf predaja koju su zabilježili Nesai i Abdurrezzak, prema ocjeni nekih muhadisa, vjerodostojnija) odnosi se na izvršenje obaveze, a ne na pitanje poklanjanja sevapa. Međutim, kako je pitanje poklanjanja sevapa od tjelesnih ibadeta sporno među ulemom, mišljenja smo da je bolje i korisnije uraditi neko dobro djelo, poput vakufa, sadake i sl., i sevap od takvog djela pokloniti drugoj osobi, što je nesporno kod naše uleme. Na ovo ukazuje nastavak gore citiranog hadisa: „A ako neko želi uraditi nešto za drugoga, neka udijeli sadaku ili hediju“ (Musannef, Abdurrezzak). S obzirom na to da je iman osobe osnovni uvjet sevapa i ahiretske nagrade za ibadete, savjetujemo vam da nakon klanjanja svog namaza u dovama tražite od Svevišnjeg Gospodara da osobu o kojoj govorite u svom pitanju uputi na pravi put.