Izlazak iz vjere zbog neizvršavanja temeljnih ibadeta

Šehadet je izjava kojom se potvrđuje vjerovanje u Allaha i Njegova poslanika Muhammeda, čime se formalno postaje musliman. Djela, poput namaza, posta, zekata, hadža i drugih obreda i dobročinstava, koja su u vjeri naređena i propisana, potvrđuju iskrenost izgovorenog šehadeta. Većina uleme smatra da njihovo izostavljanje, uz vjerovanje u njihovu obaveznost, ne izvodi osobu iz vjere. Ukoliko osoba ne bi vjerovala da je vršenje nekog farza (stroge obaveze) obavezno, ili ne bi vjerovala u stroge zabrane/harame, to bi je izvodilo iz vjere, a ne samo činjenje ili nečinjenje nekog djela, bilo da se radi o farzu ili haramu. Izuzetak je namjerno, svjesno činjenje nekih harama, koji po sebi ukazuju na kufr (nevjerovanje), odnosno koji znače negaciju šehadeta, kao što su psovanje i vrijeđanje Boga, Vjerovjesnika, Kur'ana, bacanje/gaženje Mushafa, ismijavanje vjere i sl., jer se ne mogu drugačije protumačiti osim kao negiranje temeljnih istina vjere i samoga šehadeta.