Status osobe koja propušta namaze

Tvrdnja koju implicira postavljeno pitanje odražava stav manjeg broja islamskih učenjaka, uglavnom sljedbenika hanbelijskog mezheba, koji smatraju da namjerno neklanjanje namaza izvodi osobu iz vjere. Oni taj svoj stav argumentiraju vanjskim značenjima nekih hadisa da izlazak iz vjere poništava ranija dobra djela. Većina učenjaka smatra da je neklanjanje namaza iz nemara veliki grijeh, ali ne izvodi iz vjere, ukoliko nije praćeno negiranjem njegove obaveznosti, pa se time ne poništavaju ranija dobra djela. Ovo mišljenje je pretežno. Naime, ako se u vjeru ulazi verbalnom i srčanom potvrdom dvaju šehadeta (svjedočenjem da je samo Allah Bog, a Muhammed Njegov poslanik), iz nje se izlazi njihovim negiranjem. Negiranje obaveznosti farzova (strogih islamskih dužnosti) i zabranjenosti harama (strogih vjerskih zabrana), a ne puko izostavljanje farzova ili činjenje harama, podrazumijeva negiranje navedenih šehadeta. A Allah najbolje zna.