Stav hanefijskog mezheba o puštanju ezana s cd-a

S obzirom na to da su sredstva (magnetofonska ploča, audio kaseta, CD i sl.) za pohranjivanje i distribuciju zvučnog zapisa novijeg datuma stoga ne nalazimo u klasičnim hanefijskim djelima stav učenjaka o puštanju ezana sa tih sredstava (medija).
Stoga Vam iznosimo odgovor na slično pitanje a koji smo već objavili u IIN Preporod u broju od 1. januara 2024. godine.
Učenje ezana uživo je pritvrđeni sunet i svaki džemat i njegov imam treba da se pobrinu da se neko iz tog džemata osposobi za obavljanje službe mujezina, uključujući i učenje ezana. Učenjem snimljenog ezana (sa CD-a, tvrdog diska, memorijskog stika...) postiže se njegov tehnički efekat, tj. oglašavanje početka namaskog vremena i poziv u džemat, ali se ne ostvaruje njegova ibadetska dimenzija. Takvo puštanje ezana se ne može karakterizirati kao ibadet, mada, gledano s tehničke strane, ostvaruje njegovu ulogu. Naravno, treba naglasiti da mujezin treba da ima lijep glas; ne može svako učiti ezan preko razglasnih uređaja, već to može činiti osposobljena i obučena osoba. I za vrijeme Allahova Poslanika, a.s., nisu svi učili ezan u džamijama, nego su birani ljudi s lijepim i prodornim glasom. U Poslanikovom životopisu se navodi da su samo četverica ljudi bili njegovi mujezini: u Poslanikovoj džamiji u Medini Bilal i Ibn Ummi Mektum, u Mekki Ebu Mahzure, te u džamiji u Kuba' Sa'd El-Karaz.
Manjak mujezina s lijepim glasom, koji bi učili ezan za svaki namaz, glavni je uzrok što se danas u nekim našim džamijama umjesto živog učenja poseže za puštanjem snimljenog ezana. To ne treba da p/ostane stalna praksa.