Držanje tijela mejjita pred kućom

Obaveza zajednice muslimana (fardi-kifaje) prema mejitu (umrloj osobi) jeste da se on ogasuli (okupa), opremi u ćefine, da mu se klanja dženaza-namaz i da se ukopa. Opća smjernica je da se ubrza s tim radnjama i da se one ne odugovlače bez razloga. Allahov Poslanik, a.s., rekao je: „Ubrzajte s dženazom. Ako je umrli bio dobra osoba, bit će mu dobro kuda ga nosite. Ako nije bio takav, onda je to zlo koje skidate sa svojih vratova“ (Buhari, 1315, i Muslim, 944). Gdje će mejit biti od trenutka nastupanja smrti do ukopa nije precizirano, niti strogo propisano. To je prepušteno porodicama da organiziraju prema svojim potrebama i mogućnostima. Ta forma se mijenjala promjenom okolnosti u kojima ljudi žive. Prije je, u većini slučajeva, dženaza kretala ispred kuće, jer se u njenoj blizini i gasulio mejit. Danas postoje gasulhane, pa se u nekim mjestima, posebno u gradovima, iz njih mejit prevozi na mjesto klanjanja dženaze. U nekim mjestima se još uvijek mejit prevozi kući, pred kojom se okupi rodbina, prijatelji i komšije. Oni izraze saučešće porodici, a zatim se traži halal za umrlog od osoba koje ostaju (žene). Potom dženazu prate do mezarja oni koji je obavljaju. Svi ti običaji imaju šerijatsko utemeljenje. Prema tome, nema grijeha u tome što će tijelo umrlog jedno kraće vrijeme biti pred kućom nakon gasuljenja, a prije obavljanja dženaza-namaza, ukoliko taj boravak ne prate glasno naricanje, kuknjava, javno pokazivanje lica mejita i sl.
Smatramo da ta praksa nije u suprotnosti s hadisom u kojem se vjernici podstiču na brže obavljanja dženaze, jer se zbog nje ne kasni s obavljanjem tog namaza. Naime, dženaze se u današnjem vremenu obično ne obavljaju u danu u kojem je mejit preselio na Ahiret, zbog toga što dio porodice i prijatelja živi u drugim mjestima. Da bi oni mogli stići na dženazu ona se obično organizira u drugom danu.