Zbirke hadisa

Najistinitiji snovi jesu u zoru." (Hadis navodi Tirmizi, 2274.)

Neka Medinjanka imala je muža trgovca koji je često putovao. Uvijek bi nešto sanjala kada bi muž otišao od nje. Rijetko bi muž odlazio, a da je ne bi ostavio trudnom. Dolazila bi Božijem Poslaniku, s.a.v.s., i govorila: 'Muž mi je otišao kao trgovac, a mene je ostavio u drugom stanju, pa sam usnila, kako se to spavaču desi, da je stup moje kuće pukao i da sam rodila slijepo dijete', pa je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Odlično, muž će ti se u dobru vratiti i rodit ćeš čestito dijete.' Isti je san usnila dva ili tri puta, uvijek bi dolazila Božijem Poslaniku, a on bi joj isto govorio, vraćao bi joj se muž, a ona bi rađala dječaka. Tako jednoga dana dođe, kao što je i ranije dolazila, Božiji Poslanik, s.a.v.s., bio je odsutan, a ona je usnila taj san, pa sam joj rekla: 'O čemu pitaš Božijeg Poslanika, Allahova robinjo?!' Ona reče: 'O snu koji sam snila. Dolazila bih Božijem Poslaniku da ga pitam o njemu, a on bi govorio: 'Odlično', pa bih ga kazivala dok bi bilo onako kako je rekao.' Rekoh joj: 'Ispričaj mi ga!' Reče: 'Ne dok ne dođe Božiji Poslanik, pa da ga njemu izložim, kao što sam to i ranije radila.' Tako mi Allaha, nisam je pustila dok mi ga nije ispričala. Rekoh joj: 'Tako mi Allaha, ako je istinit tvoj san, umrijet će ti muž, a ti ćeš roditi grešno dijete.' Ona sjede i poče plakati, nakon čega reče: 'Šta mi bi pa da ti predočavam svoj san?!' Poslanik, s.a.v.s., uđe, a ona još uvijek plakaše. Upita me: 'Šta joj je, Aiša?' Ispričala sam mu šta je sanjala i kako sam toprotumačila, pa mi on reče: 'Stani, Aiša! Kada muslimanu tumačite san, tumačite ga pozitivno, jer će san biti onakav kako ga čovjek protumači.' Zatim je, tako mi Allaha, umro njezin muž, a i vidjela sam da je rodila grešno dijete." (Predanje navodi Ed-Darimi, 2/1380-1382.)

Izašao je Vjerovjesnik, s.a.v.s., svojim ashabima i proučio im cijelu suru Er-Rahman, od početka do kraja, a oni nisu ništa odgovarali. Tad im reče: 'Proučio sam je i džinima u noći kad sam se s njima sreo i bolje su reagirali nego vi. Kada god sam došao do Allahovih Riječi: '...pa, koju blagodat Gospodara svoga poričete...' (Er-Rahman, 13) oni bi rekli: 'Ništa od Tvojih blagodati, Gospodaru naš, ne poričemo! Tebi neka je hvala!'" (Hadis navodi Tirmizi, 3291.)

...sjeti se Gospodara svoga..." da je rekao: Kad zaboraviš izuzimanje, reci: 'Ako Bog da' kad se sjetiš." Smatrao je da se to isključivo odnosi na Vjerovjesnika, s.a.v.s., a da mi možemo koristiti izuzimanje jedino spojeno sa zaklinjanjem. (Predanje navodi Taberani u El-Evsatu, 6872.)

Ako Bog da", makar se one izgovorile i nakon godinu dana, a onda je proučio: I nikako za bilo šta ne reci: 'Uradit ću to sigurno sutra!', ne dodavši: 'Ako Bog da!'" A za riječi: 'A kad zaboraviš...' kaže: 'Kad se sjetiš... 'sjeti se Gospodara svoga...''" (El-Kehf, 23-24) (Predanje navodi Taberani u El-Kebiru, 11069, i El-Evsatu, 119.)

Ja sam rekla: 'Božiji Poslaniče, nisam čula da je Uzvišeni Allah i po čemu spomenuo žene u pogledu hidžre!?', pa je objavljeno: 'Nijednom trudbeniku među vama trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih...' pa do riječi: '...a u Allaha je nagrada najljepša!'" (Alu Imran, 195) (Predanje bilježi Tirmizi.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je upitan ko su oni duboko uronjeni u znanje, pa je rekao: Onaj iz čijeg oka izbija radost, čiji jezik istinom zbori, čiji stomak se halal-hranom puni i čiji je spolni organ čedan, taj je duboko uronjen u znanje!" (Predanje bilježi Taberani u Kebiru.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: 'Nema zaraze, niti praznovjerja u vezi sa sovom, niti gliste u stomaku! I nije dozvoljeno da se bolesna stoka miješa sa zdravom, a zdrava stoka neka pase gdje hoće.' Prisutni upitaše: 'Allahov Poslaniče, zašto to?' 'Jer miješanje donosi štetu', odgovori on." (Hadis bilježi Malik, II/124125, 1989.)

Upitali su: 'Allahov Poslaniče, kako da je napustimo?' 'Prodajte je ili je nekome poklonite!', odgovorio je." (Hadis bilježi Bezzar, kako stoji u djelu Kešful-estar, 3051.)

Jedan čovjek je rekao: 'Allahov Poslaniče, bilo nas je mnogo u kući, a imali smo u njoj i mnogo imetka. Preselili smo u drugu kuću, pa se naš broj umanjio, i umanjio nam se imetak u toj kući!' Vjerovjesnik, s.a.v.s., odgovorio mu je: 'Napustite je, u njoj nema bereketa! (Hadis bilježi Ebu Davud, 4924.)

Čitaj, u ime Gospodara tvoga..." (El-Alek, 1) rekao da je to prva sura koja je objavljena Vjerovjesniku, s.a.v.s. (Predanje navodi Taberani u El-Kebiru.)

...za njih su dobre vijesti na ovome svijetu..." (Junus, 64), pa je rekao: Nije me o njima pitao niko otkako sam ja pitao Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je rekao: 'O njima me nije niko pitao otkako su objavljene, osim tebe. To su dobri snovi koje musliman usnije ili mu se pokažu.'" (Navodi ga Tirmizi, 2273.)

Ušao sam s ocem kod Allahovog Poslanika, S.a.v.s., i čuo ga kako kaže: Ova stvar se neće okončati sve dok ne bude dvanaest halifa...", zatim je govorio nešto što ja nisam čuo, pa sam upitao oca šta je kazao, a on reče: Svi će biti od Kurejšija. (Muslim 1821)

Hilafet će pripadati Kurejševićima, pa makar od ljudi postojala samo dvojica. (Muslim 1820)

Borili smo se uz Vjerovjesnika, s.a.v.s., a s nama su bili i neki beduini, pa smo požurili prema vodi, ali su beduini došli do nje prije nas. Neki je beduin došao prvi, pa je napunio korito i pored njega poredao kamenje, pa stavi na njega kožnu prostirku dok ne dođu njegovi drugovi. Neki ensarija dođe do beduina pa pusti povodac svojoj devi da bi pila, a on odbi da je pusti. Onda ovaj povuče kamenje koje je vodu držalo na okupu, a beduin podiže drvo i udari njime ensariju u glavu i rani ga. Otišli su Abdullahu ibn Ubejju i izvijestili ga o tome, pa se on razljutio, a onda je rekao: 'Ne dijelite onima koji su uz Božijeg Poslanika kako bi se razbježali od njega!', tj. beduinima, jer su oni bili s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., kad bi se jelo. Abdullah je rekao: 'Kad se raziđu od Muhammeda, onda Muhammedu odnesite hranu.' A onda je rekao svojim drugovima: 'Ako se vratite u Medinu, neka jači iz nje istjera slabijeg!'" Zejd dalje priča: Ja sam bio iza svoga amidže na jahalici. Čuo sam Abdullaha, pa sam to prenio svome amidži. On je otišao i o tome obavijestio Božijeg Poslanika, s.a.v.s., koji je poslao po Abdullaha. On se zaklinjao i poricao, pa mu je Poslanik, s.a.v.s., povjerovao, a meni nije. Amidža mi je došao rekavši mi: 'Šta si htio osim da te Božiji Poslanik, s.a.v.s., i muslimani zamrze?!' Tada me je spopala tuga kao nikoga drugoga, pa sam, dok sam putovao s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., tresao glavom od tuge, te mi dođe Poslanik, s.a.v.s., protrlja uho i nasmija mi se. Nije mi od toga bilo draže ni da vječno budem na ovome svijetu, a onda me Ebu Bekr sustignu, pa me upita: 'Šta ti je to rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s.?' Rekoh: 'Ništa mi nije rekao osim što mi je protrljao uho i nasmijao mi se.' Reče mi: 'Raduj se!' A zatim me je sustigao i Omer, pa i njemu rekoh isto što i Ebu Bekru. Kad samo osvanuli, Poslanik, s.a.v.s., učio nam je suru El-Munafikun." (Predanje bilježi Tirmizi, 3.313.)

Ako vas Vjerovjesnik, s.a.v.s., bude želio iseliti..." pa je objavljeno: Zar ne vidiš kako licemjeri govore svojim prijateljima..." (El-Hašr, 11) (Predanje bilježi Rezin.)

Allah nijednom čovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao..." (El-Ahzab, 4), pa je rekao: Vjerovjesnik, s.a.v.s., je jednoga dana ustao da klanja, pa je nešto nehotice izrekao, pa su licemjeri koji su klanjali za njim rekli: 'Zar ne vidite da on ima dva srca, jedno s vama, a jedno s njima', pa je objavljeno: 'Allah nijednom čovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao...'" (El-Ahzab, 4) (Predanje navodi Tirmizi, 3199.)

Među beduinima oko vas ima licemjera, a ima ih i među stanovnicima Medine, koji su u licemjerstvu spretni - ti ih ne poznaješ, ali ih Mi poznajemo. Njih ćemo na dvostruke muke staviti, a zatim će biti u veliku patnju vraćeni" (Et-Tevba, 101) prenosi slijedeće: Kao hatib, Božiji Poslanik, s.a.v.s., ustao je i rekao: 'Ti, ustani i izađi, jer si licemjer! Izađi i ti, jer si i ti licemjer.' Izveo ih je poimenično i tako ih razotkrio. Omer zbog nekih svojih potreba nije prisustvovao toj džumi. Sreo ih je kad su izlazili iz džamije, pa se sakrio od njih stideći se što nije bio na džumi. Mislio je da su se ljudi već razišli. Oni su se opet skrivali od Omera, misleći da on zna za njih. Omer je ušao u džamiju, no ljudi se još ne bijahu razišli, pa mu neko reče: 'Raduj se, Omere, danas je Allah, dž.š., razotkrio licemjere. I ovo je dan prve kazne, a druga će im biti kaburska.'" (U El-Evsatu se predanje navodi sa slabim nizom prenosilaca. Bilježi ga Taberani u El-Evsatu, 1/241-242, a Hejsemi, 7/34, kaže da se u njemu nalazi Husejn ibn Amr ibn Muhammed el-Ankari, koji je slab prenosilac.) (Hadis daif)

Vjerovjesnika, s.a.v.s., opsihrio je jedan Jevrej, pa se Poslanik danima osjećao loše zbog toga. Onda mu je došao Džibril i rekao: 'Opsihrio te jedan Jevrej, zavezavši čvor i bacivši ga u taj i taj bunar!' Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao je da se sihr izvadi iz bunara. Kad je sihr izvađen i donesen, Poslanik je ustao kao da je najednom oslobođen okova. Nikada to nije spomenuo tom Jevreju, niti se to ikada primijetilo na njegovom licu." (Hadis bilježi Nesai, VII/112, 113.)

Ko zaveže čvor i puhne u njega napravio je sihr, a ko napravi sihr počinio je širk; a onaj ko nešto objesi, tome je i prepušten." (Hadis bilježi Nesai, VII/112.) (Albani ga smatra slabim)