"Među ensarijama bio je neki čovjek koji je imao roba mesara i koga su zvali Ebu-Šuajb. Došao je kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je on bio sa ashabima; uočio je glad na njegovu licu i otišao kod svoga roba mesara te mu rekao: Spremi mi hranu dovoljnu za petericu, možda ću među njima pozvati Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Spremio mu je nešto hrane, a zatim je (Ebu-Šuajb) došao kod njega (Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem) i pozvao ga. Za njima je krenuo neki čovjek, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Ebu-Šuajbe, čovjek ide za nama: ako hoćeš, možeš mu dozvoliti, a ako hoćeš, možeš ga ostaviti.Dozvoljavam mu, reče (Ebu-Šuajb)." (Buharija,5461)