Zbirke hadisa

Došao sam Ibn 'Abbasu, r.a. Bio je kod Zemzema, pod glavu je bio stavio svoj ogrtač. Rekao sam mu: Pričaj mi o postu na Dan 'Ašure.
Rekao je: Kada vidiš mlađak mjeseca muharrema, broj njegove dane i deveti dan zaposti.
Upitao sam: Je li tako postio Muhammed, s.a.v.s.?

Rekao je: Jest. (Muslim 1133)[1]

"da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada je došao u Medinu, uočio da židovi poste Dan 'Ašure. Allahov Poslanik, s.a.v.s., ih je upitao: Koji je ovo dan pa ga postite?
Rekli su: Ovo je veličanstven dan. U njemu je Allah spasio Musaa i njegov narod, a potopio faraona i njegov narod, pa ga je Musa postio iz zahvalnosti, zato ga i mi postimo.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., na to je rekao: Mi imamo veće pravo i preči smo Musau od vas.
Potom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., postio taj dan i naredio da se posti. (Muslim 1130)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je post ovoga dana prije nego je propisan ramazan, pa kada je propisan ramazan, ko je htio mogao je postiti i Dan 'Ašure, a ko nije htio mogao je mrsti. (Muslim 1125)[1]

Kurejšije su u džahilijjetu postile Dan Ašure, pa ga je i Poslanik, s.a.v.s., postio. Kada je učinio hidžru u Medinu, također ga je postio i naredio da se posti. Nakon što je propisan ramazan, rekao je: Ko hoće, neka posti, a anede, neka ne posti taj dan. (Muslim 1125)[1]

"Ašura je bio dan koji su Kurejšije postili u vrijeme džahilijjeta, a postio ga je i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Pošto se preselio u Medinu on ga je i dalje postio i naredio je svijetu da ga posti. A kada je propisan ramazan, (post na Dan) Ašure je ostavljen na volju. Ko je htio (i dalje) ga je postio, a ko je htio napustio ga je."[1](Buharija 2002)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., poslao je vojsku i postavio im za vođu Usamu ibn Zejda, pa su neki ljudi počeli pričati u vezi s njegovim postavljenjem, a Poslanik, s.a.v.s., rekao je: A ako i imate šta reći o njegovom postavljenju, pa pričali ste i o postavljenju njegova oca prije. A, tako mi Allaha, ako je i bio sposoban za rukovođenje i ako je bio meni najdraži čovjek, ovaj mi je najdraži čovjek poslije njega." (Bilježe: Buhari, 3730, Muslim, 2426, i Tirmizi, 3816.)

"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naređivao post Dana Ašure, a kada je propisan post ramazana, ko je htio postio je i taj dan i dalje, a ko nije htio - prekidao je post." (Buharija 2001)

Došao sam kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i rekao mu: Allahov Poslaniče, pošalji sa mnom moga brata Zejda! On je rekao: On je taj, otiđi kod njega, pa ako pođe s tobom, neću ga spriječiti. Zatim je došao Zejd i rekao: Allahov Poslaniče, pa zar pored tebe da biram nekoga?" Džebela je rekao: Proboravio sam sa svojim bratom i vidio sam da je njegovo mišljenje bolje od moga." (Bilježi Tirmizi, 3815.)

"Ko hoće neka posti Dan Ašure."[1] (Buharija 2000)

Zejd ibn Harisa došao u Medinu dok je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio u mojoj kući. Pokucao je na vrata, a Poslanik, s.a.v.s., ustao je onako neobučen, vukući odjeću za sobom. Tako mi Allaha, nikada ga nisam vidjela neobučena ni prije niti poslije, pa ga je zagrlio i poljubio." (Bilježi Tirmizi, 2732.)

da je rekao: Zajedno s Husejnom ubijeno je još sedamnaest ljudi koji vode porijeklo od hazreti Fatime, r.a." (Bilježi Taberani, III/119, 2855)

Kad je ubijen Husejn, sunce se pomračilo, tako da su se zvijezde pojavili usred dana, tako da smo pomislili da je Smak svijeta." (Bilježi Taberani, III/113, 2838.)

U danu ubistva Husejna nije podignut ni jedan kamen u Šamu a da nije bio krvav." (Bilježi Taberani, III/113, 2834.)

Usnio sam kao da su neki ljudi sišli s neba noseći sa sobom koplja, tražeći Husejnove ubice. Nije dugo prošlo kad dođe El-Muhtar (Es-Sekafi, digao bunu radi osvete) i poubija ih." (Bilježi Taberani, III/113, 2835.)

Husejn je od mene tražio dozvolu za izlazak, a ja sam rekao: Da se nećemo poniziti i ti i ja, ščepao bih te rukom za glavu. Zatim je rekao: Da budem ubijen na tom i tom mjestu, draže mi je nego da se mojom krvlju skrnavi svetost Allahovog, dž.š., i Poslanikovog, s.a.v.s., harema. Zatim je rekao: To je ono što me tješi." (Bilježi Taberani, III/119-120, 2859.)

da je Poslanik, s.a.v.s., u vezi s Husejnom rekao: Džibril mi je rekao: Voliš li ga? Rekao sam: Na ovom svijetu, da! On je rekao: Zaista će ga ljudi iz tvoga umeta ubiti u zemlji koju zovu Kerbela. Kada je Husejn napadnut i oboren na zemlju, rekao je: Kako se zove ova zemlja? Rekli su: Kerbela. Rekao je: Istinu su rekli Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, s.a.v.s.: Kerb ve bela (Tuga i nevolja)." (Bilježi Taberani u Kebiru, u dužoj verziji, III/108-109, 2819.)

Od Alije se prenosi da je rekao: Hasan je više ličio na Vjerovjesnika, s.a.v.s., od grudi do glave, a Husejn je više ličio na Vjerovjesnika, s.a.v.s., od grudi pa naniže." (Bilježi Tirmizi, 3779.)

Poslanik, s.a.v.s., držao nam je govor kad su došli Hasan i Husejn obučeni u crvene košuljice, idući i posrćući u hodu. Vjerovjesnik, s.a.v.s., sišao je s minbera, uprtio ih i stavio kod sebe. Zatim je rekao: Istinu je rekao Allah, dž.š., Koji je rekao: Zaista su vaši imeci i vaša djeca iskušenje (sura El-Enfal, 28). Ja sam pogledao u ovu dvojicu dječaka kako idu i posrću u hodu pa se nisam mogao strpiti a da ne prekinem hutbu i ne podignem ih." (Bilježe autori Sunena. Bilježe: Ebu Davud, 1109, Tirmizi, 3774, i Nesai, 1413.)

Allahov Poslaniče, ja osjećam da mogu postiti na putovanju, pa da li mi je to grijeh?

Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: To je olakšica od Allaha. Pa ko je prihvati, lijepo je postupio, a ko želi da posti, nije mu to grijeh.[1]
Harun, u svojoj verziji, spominje: To je olakšica, ali ne spominje: od Allaha. (Muslim 1121)

Allahov Poslaniče, ja sam čovjek koji uzastopno posti, pa hoću li postiti na putu?
Poslanik, s.a.v.s., mu reče: Posti ako hoćeš, a ako hoćeš, jedi.[1] (Muslim 1121)