Autor je niza knjiga, članaka i prijevoda, a njegova radna i životna biografija dostupna je na internet-stranici: http://www.nd.edu/~dburrell/ 

David Burrell boravio je u Sarajevu 21-23. septembra 2007. kao gost Centra za međureligijski dijalog Međunarodnog foruma “Bosna”. Tom prilikom održao je javno predavanje “Filozofski resursi” i sudjelovao u razgovoru o engleskom izdanju knjige Rusmira Mahmutćehajića “O ljubavi”. Tim povodom s Davidom Burrellom vođen je ovaj razgovor.

  1. Šta je za vas “islamska filozofija”?

Onaj način razmišljanja koji primjenjuje grčke filozofske tradicije da bi se istraživala ona područja koja je otvorila kur’anska objava.

  1. Postoji li veza između islamske filozofije, kako ste je vi odredili, s postrenesansnom filozofijom na Zapadu?

Ta je veza, doista, vrlo slaba, budući da je taj način filozofiranja na Zapadu odustao od središnje važnosti odnosa Stvoritelj-stvor. 

  1. Je li moguće govoriti o savremenoj “kršćanskoj filozofiji”?

Jeste, preko njenih sudionika - Remija Braguea and Jeana-Luca Mariona, kao i Johna Milbanka i Catherine Pickstock, koji prave iskorake od sadašnjih otvaranja u postmodernom mišljenju.

  1. Šta je “kršćanska filozofija” i kakav je njen odnos s “islamskom filozofijom”?

Odredio bih i jednu i drugu na isti način: koristiti filozofske pristupe u istraživanju područja koje je otvorila objava. Zato su, u srednjovjekovnom dobu, kršćanski mislioci poput Alberta Velikog i Tome Akvinskog često slijedili puteve koje su već bili utrli islamski mislioci.

  1. Šta bi bila ključna pitanja u “islamskoj filozofiji”?

I, opet, ključna pitanja okrenuta su prema istraživanju izričito neiskazive uzajamnosti Stvoritelja sa stvorom.

  1. Koliko je “islamska filozofija” prisutna među današnjim muslimanima?

Čini mi se vrlo malo, budući da se muslimanski mislioci žele prilagoditi zapadnjačkim filozofijskim načinima. Ali ima i obećavajućih kretanja u Iranu i Turskoj.

  1. Zašto bi se današnji muslimani trebali baviti “islamskom filozofijom”?

Oni koji bi to činili bili bi, vjerovatno, na početku, kritični prema zapadnjačkim oblicima mišljenja, ali bi usto nastojali istražiti vlastite tradicije.

  1. Da li je takvo bavljenje korisno i za današnje kršćane?

Dosta bi ljudi vjere, ma koliko bile različite njjihove vjerske tradicije, mogli pomoći jedni drugim u istraživanju, kako to svjedoče i srednjovjekovni primjeri. 

  1. Mogu li se “islamski” i “kršćanski filozofi” zajedno usmjeriti prema ključnim metafizičkim, kosmološkim, antropološkim i psihološkim pitanjima?

Ne samo da mogu već to i čine, tako što će biti pokazano u izdanju kuće Cambridge University Press. U tom zborniku dani su prilozi sa skupa koji je 1996. održan u Vatikanskoj opservatoriji u Castel Gandolphu s naslovom Creatio ex nihlo and the God of Abraham (Stvaranje iz ničeg i Ibrahimov Bog).

  1. Sastaju li se oni da bi na tome radili?

Očekuju se novi susreti nakon ovog u Castel Gandolphou; jedan od njih najavljen je za proljeće 2008. u Komu.

  1. Zašto ustrajavate na važnosti usporednog poznavanja filozofskih iskustava u različitim svetim tradicijama?

Prvenstveno zato jer sam otkrio da su se pokazali plodonosnim u srednjevjekovnim vremenima, te da mi danas imamo znatno bolje mogućnosti okupljanja i razmjene nego što su ih imali naši prethodnici. Usto, svako je učenje preko uspoređivanja i suprotstavljanja.

  1. Možemo li reći da su nevolje savremenog čovjeka prouzrokovane neznanjem o drugom i drukčijem koji su uvijek tu, u njegovom susjedstvu?

Doista možemo. Ali šta pokreće to neznanje? Je li nužno da naše religijske tradicije uvijek budu potčinjenje uskome nacionalizmu?

  1. Koja biste djela kršćanske filozofije preporučili muslimanskim čitateljima, i obratno?

Preporučio bih (bestidno) moju knjigu: David Burrell, Knowing the Unknowable God: Ibn-Sina, Maimonides, Aquinas (Notre Dame: University of Notre Dame Press, 1986); a kršćanskim čitateljima: William Chittick, Science of the Cosmos, Science of the Soul: Pertinence of Islamic Cosmology (Oxford: One World, 2007).

  1. Da li je moguće odabrati 10 važnih radova “islamske filozofije” i 10 radova “kršćanske filozofije” za današnje čitatelje?

Bilo bi to vrlo teško, napraviti taj odabir. Ponudit ću kratku bibliografiju na kraju.

  1. Čitali ste neke od Mahmutćehajićevih tekstova objavljenih na engleskom jeziku?

Mahmutćehajićevo djela O ljubavi i Preko vode jesu izvanredni primjeri posvjedočenja bosanskog islama, otvorenog prema drugima i dobre upućenosti u vlastitu tradiciju.

Napisao sam predgovor za Mahmutćehajićevu knjigu On Love, i ponudio ovu napomenu uz knjigu Across the Water:

“To što nalazim ushićujućim u ovom razmatranju o pjesništvu jeste njegova metafizička gustoća kao i njegova teološka jasnoća. Svi oni koji su imali sumnju u milosti u islamu, naprimjer, bit će oduševljeni napredujući u čitanju, a naročito stranicama 66-70. Doista je njegovo cijelo kazivanje o ‘padu’ u skladu s Kur’anom i Predanjem također ushićujuće, kao i njegovo uključivanje teme prisutnosti/odsutnosti u islamsku tradiciju koju on predstavlja. Zapravo, to je sufizam u njegovom najboljem iskazu. Njegov dodatak o razlučenju vjesnika od pjesnika preuzima pitanje koje je često u islamu, s obzirom na način na koji je vjesnik Muhamed odgovarao na prigovor da njegova objava nije “ništa do pjesništva.” A taj prigovor imao je jasan odjek u predislamskoj Arabiji.”

  1. Šta ste znali o Bosni i njezinim ljudima prije nego što ste prvi put došli ovdje?

Zapravo ništa, osim tog da su njeni ljudi strašno propatili tokom nedavnog balkanskog sukoba i da je ona bila izmješano muslimansko-kršćansko društvo.

  1. Koje bi oblike veza valjalo podržavati među današnjim svjetskim misliocima?

Zapravo nema ničeg osim neposrednih susretanja Jevreja, kršćana i muslimana, preko kojih bi bili prevladani klišei i razorne medijske slike.

  1. Šta su savremene težnje u filozofiji i teologiji?

Ima ih previše različitih da bi ih bilo moguće protumačiti. To odmah pokazuje raskošnost današnjeg raspravljanja, ali, bojim se, i opsjednutost na Zapadu da sve bude objavljeno, što potiču univerzitetski zahtjevi kao uvjet za promicanje u položaju.

 

Razgovor vodio: Asim Zubčević