Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je Uzvišeni Allah rekao: ‘Ko neprijateljski postupi prema Mom evliji, objavio sam mu rat. Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi. I Moj rob neće prestati da Mi se približava nafilama sve dok ga ne zavolim: Ja tada postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi. Ako Me nakon toga zamoli za nešto, sigurno ću mu udovoljiti, a ako zatraži Moju zaštitu, sigurno ću ga zaštititi.’” (Hadis bilježi Buharija, br. 6502)

Nafila namaz ili dobrovoljni namaz u hanefijskom mezhebu dijeli se u dvije grupe: pritvrđeni sunnet i nepritvrđeni sunnet.

U pritvrđeni sunnet spadaju djela koje je poslanik Muhammed, a.s. redovno i ustrajno činio. Tako su pritvrđeni sunneti klanjanje: dva rekata prije sabahskog farza, četiri rekata prije i dva poslije podnevskog farza, dva rekata poslije akšamskog farza, dva rekata poslije jacijskog farza i teravih namaz. U mendube, odnosno nepritvrđene sunnete, koje je Poslanik a.s. pretežno klanjao, ali ih je pokatkad i propuštao, spadaju: dva dodatna rekata nakon dva rekata pritvrđenog sunneta poslije podnevskog farza, četiri rekata prije ikindijskog farza, četiri rekata prije jacijskog farza, salatul-evvabine - šest rekata nakon akšam namaza s jednim, dva ili tri selama. Neki hanefijski pravnici smatraju da je lijepo klanjati dva rekata nafile nakon akšam namaza. Spomenute nafile su vezane za dnevne farz-namaze.

U neke od  samostalnih nafila spadaju sljedeći namazi:

1. duha namaz koju čine najmanje dva rekata, ali je ispravnije klanjati 4-8 rekata u periodu nakon što se sunce podigne na horizontu pa sve do oko pola sata pred podne-namaz, dva rekata namaza nakon abdesta,

2. dva rekata tehijjetul-mesdžida, koji se klanja nakon ulaska u džamiju, ali ne u pokuđeno vrijeme, niti u vrijeme klanjanja farza, i ova dva rekata tehijjetul-mesdžida zamijenit će ih početak nekog drugog namaza (sunneti),

3. zatim dva rekata istihare namaza koja se klanjaju u slučaju dileme da li nešto uraditi ili ne,

4. četiri rekata tesbih-namaza koji ima specifičnu formu te

5. noćni namaz (salatut-tehedžud ili salatul-lejl).

Postoje i drugi nafile-namazi, koji su vezani za određene prilike, kao prilikom klanja kurbana, pomračenja sunca, činjenja dove za kišu itd., a u nafila-namaz spadaju i dva rekata poslije uzimanja abdesta, prije nego što se s tijela osuši voda od abdesta. Allahov Poslanik (a.s.) je rekao: "Koji god musliman propisno uzme abdest, a zatim klanja dva rekata kojima se okrene svojim srcem i licem, zagarantovan mu je Džennet."

Klanjanje namaza kad Sunce izlazi, zalazi i kad je u zenitu strogo je pokuđeno, ali je, također pokuđeno, ali slabijeg intenziteta pokuđenosti (mekruhi tenzihen), klanjati bilo koji nafila-namaz u sabahskom i ikindijskom vremenu, tj. prije i poslije sabah-namaza u sabahskom vremenu i poslije ikindije u ikindijskom vremenu, od momenta početka ikameta za bilo koji farz-namaz, izuzev sabahskog sunneta, prije i poslije bajramskih farzova ako je bajramsko vrijeme na izmaku.

Kada se nekom dogodi da zakasni u džematski namaz, onda on mora ispoštovati propisana pravila o priključenju džematu:

1. Svaka osoba koja prispije na mjesto gdje se formirao džemat, a namjerava se priključiti tom namazu, stupit će u džemat bez obzira u kojoj fazi se nalazi džematski namaz. Ući će u saf i stati na slobodno mjesto računajući s koje strane u odnosu na imama ima više slobodnog mjesta i dostojansveno, bez žurbe zbog kašnjenja donijeti nijjet i početni tekbir izgovoriti stojeći, iako je džemat moguće na nekom drugom položaju. Nakon početnog tekbira se odmah prelazi u položaj u kojem se džamat zatiče. Tada se nastavlja pratiti imam. Da bi se nekom priznalo da je prispio na klanjajući rekat, on treba da se priključi tom rekatu, prije nego što se džemat ispravio s rukua (pregibanja), odnosno dok se imam još nije počeo ispravljati s pregibanja.

2. Dijelove namaza na koje dotična osoba nije prispjela naklanjat će nakon što imam preda selam na desnu stranu. Zakašnjenik će ustati i odmah vežući ruke doklanjati propuštene rekate bez novog nijeta za taj namaz.  Ono što naklanjava nakon imamovog završetka namaza, smatra se da klanja sam za sebe, pa će zato učiti Subhaneke, eu’zu i ostalo, jer on naklanjava početak namaza. Ako bi pogriješio prilikom naklanjavanja, treba da učini sehvi-sedždu.

3. Ako zakašnjenik prispije na drugi rekat od trorekatnog namaza onda će pratiti imama do predaje selama, a potom ustati bez dizanju ruku i doklanjati jedan propušteni rekat, obaviti sjedenje i učenje Ettehijjatu, ustati i klanjati posljednji rekat na propisan način na kojem će učiti Subhaneke, Euzu, Bismilu, Fatihu i suru.

4. Ako zakašnjenik prispije na treći rekat akšamskog farza, on će nakon što imam preda selam na desnu stranu, ustati i klanjati još jedan rekat, formirajući dvorekatnu cjelinu, a onda će obaviti svoje prvo sjedenje gdje će proučiti Ettehijjatu. Nakon toga će ustati i klanjati propušteni prvi rekat akšamskog farza učeći Subhaneke, Euzu, Bismilu, Fatihu i suru.

5. Ako zakašnjenik prispije samo na četvrti rekat četverorekatnog namaza, on će doklanjati prvi propušteni rekat nakon kojeg će obaviti sjedenje budući da je ukupno klanjao dva rekata jedan u džematu i drugi samostalno, a potom će klanjati propuštena dva rekata i to svoj propušteni drugi i treći rekat.

6. Ako zakašnjenik stigne tek na posljednje sjedenje on će se i tada priključiti tom namazu, iako praktično nije stigao ni na jedan rekat, ali se može nadati nagradi džematskog namaza. Tada će doklanjati čitav namaz, onako kako je to propisano, ali bez novog nijeta jer se već priključio džematu.

7. Kada osoba stigne na mjesto gdje je započet džematski sabah-namaz, ona će, ako ocijeni da će imama stići barem na posljednjem sjedenju, zanijetiti sabahski sunnet i klanjati ga.

8.  Ako stigne imama na namazima na kojima se uči naglas izgovorit će početni tekbir i slušati učenje, a Subhaneke će proučiti prilikom doklanjavanja.

9. Ako stigne imama na podne i ikindija-namazu proučit će tekbir i Subhaneke.

Kada se dogodi da je osoba započela namaz, ali se iznenada u njenoj blizini oformio džemat, njena je obaveza pristupiti džematu, pošto znamo da je džematski namaz prioritetniji u odnosu na samostalni.

Način priključenja tom džematu zavisi od faze u kojoj se osoba nalazi u svom namazu te od toga koji je namaz u pitanju. U pogledu toga osoba je obavezna da ispoštuje sljedeća pravila:

1. ako se osoba nalazi na prvom rekatu, bilo kojeg dvorekatnog ili trorekatnog farz-namaza, a pored nje se oformi džemat, ona će obavezano prekinuti svoj namaz, puštajući svoje ruke nizase, bez obzira koliko je već otklanjao od tog rekata;

2. ako se osoba nalazi na drugom rekatu, bilo kojeg dvorekatnog ili trorekatnog farz-namaza, također je obavezna prekinuti svoj namaz i pristupiti džematu;

3. ako se osoba bude nalazila na trećem rekatu akšamskog farza, kada se pored njega formira džemat, neće pristupiti tom džematu, nego će dovršiti svoj namaz, koji će joj se smatrati ispravnim. Tek tada, ako hoće, može se priključiti džematu, ali će mu taj džematski namaz biti nafila;

4. ako se osoba bude nalazila na prvom rekatu nekog četverorekatnog farz-namaza pustit će svoje ruke niza se i pristupit će džematu;

U džematskom namazu jedna osoba - imam predvodi ostale klanjače (muktedije, džematlije) koji ga prate i ne izgovaraju naglas ništa u namazu. Amin se izgovara u sebi, budući da je to dova, a učenje dove u sebi spada u sunnet. Na ovaj način se slijedi praksa od Muhammeda, a.s a preko ashaba, tabiina i pravnih autoriteta do danas. Muktedija treba da u sebi slijedi imama u svim namaskim učenjima osim učenja na kijamu i tu ga neće slijediti, to jest učiti, nego će šutjeti i slušati, svejedno radilo se o namazima kod koji se uči naglas ili u sebi. 

Prema hadisima i fikhskoj argumentaciji učenje Kur'ana (kiraet) je obaveza imama, stoga klanjač u džematu nije obavezan učiti Fatihu i sure (kiraet) kao ni Euzu i Bismilu, koje se vežu za kiraet, bez obzira o kojem se namazu radi, ali ako bi i učio u sebi Fatihu to ne utječe na ispravnost namaza. Imam naglas uči Fatihu i sure (sura, jedan duži ili najmanje tri kratka ajeta) na prva dva rekata farzova kod svih namaza, osim podne i ikindije kada ih uči u sebi. Na trećem i četvrtom rekatu svih farzova uči u sebi. Pored kiraeta imam uči naglas i: sve tekbire, nakon pregibanja riječi: Semiallāhu limen hamideh, te predaje selam također naglas. 

Pred kraj izgovorenog nijjeta, prije izgovora početnog tebira kada se klanja za imamom dodaju se riječi iktedejtu bihazel-imami, što znači: odlučih klanjati za ovim imamom. Tako naprimjer pristupanje jacijskom farzu za imamom glasi: Nevejtu en usallije lillāhi te‘ālā salāte fardil-'iša'i edāen mustakbilel-kibleti iktedejtu bi hāzel-imāmi Allāhu ekber!

Određeni propisi važe za ženu uvažavajući njenu specifičnu fizologiju. Ti se propisi tiču: menstruacije, postporođajnoj perioda i krvarenja nakon ili mimo prethodno nabrojane dvije pojave. Odnosno situacije su: hajz, nifas i istihaza.

Hajz je redovna mjesečna pojava kod svake fizički zdrave žene. Svaka spolno zrela žena u periodu od njenog biološkog punoljetstva pa do trenutka prestanka njene plodnosti, prolazi kroz period u kojem se odvija redovno očišćenje materice i ono traje najmanje tri i najviše deset dana, po šerijatskoj definiciji. Ovaj vremenski raspon se još naziva period menzesa ili menstruacije. U tom stanju u kojem se žena nalazi ona neće izvršavati određene ibadete, počevši od namaza, posta, učenja Kur’ana. Ona također u tom stanju ne može imati spolni odnos.

Namaze koje je izostavila u tom periodu žena nije dužna nikada nadoknaditi. Sve dane posta koje u tom periodu nije mogla postiti napostit će kada joj prilike budu najpogodnije, a najbolje čim prije.

Nifas je  postporođajni period čišćenja materice kod žene. Sa stanovišta propisa, ovo stanje se tretira kao i stanje u hajza.

Ovo stanje traje najduže četrdeset dana od porođaja. Kada se hajz ili nifas okončaju, bilo za deset, odnosno četrdeset dana ili prije tog roka, žena je obavezna okupati se, na šerijatski propisan način, i tada postaje obveznik u punom smislu te riječi. Ako se desi da se period hajza ne okonča za deset ili period nifasa za četrdeset dana, zbog poremećaja u organizmu, onda se to stanje naziva stanje istihaze.

Ako se tako nešto ženi dogodi onda je ona obavezna da se, nakon desetog dana hajza ili četrdesetog dana nifasa, okupa na šerijatski propisan način, a zatim sve svoje ibadetske obaveze počinje redovno izvršavati, uz obavezu da za svaki nadolazeći namaz obnovi abdest. To znači da ona ne može obaviti dva ili više namaza sa jednim abdestom u njihovom vremenu sa jednim abdestom. Žena u istihazi se tretira kao osoba koja je u stanju sahibi-uzra.

Sahibi-uzur ili osoba s isprikom (opravdanik) je osoba koja zbog određenih fizičkih pojava ne može čuvati abdest.

Te pojave su: stalno curenje iz tijela krvi, sukrvice, gnoja, mokraće ili puštanje vjetra. Kod osobe s ovim pojavama će se potvrditi isprika kada mu protekne jedno puno namasko vrijeme, a bolest ne prestaje za to cijelo vrijeme. Takva osoba će se smatrati da ima opravdanje (uzur), i ostat će u tom statusu, dok se ne izliječi  ili dok ne protekno jedno namasko vrijeme u kojem se nije javila ta pojava, odnosno bolest.

Propuštene namaze u jednom namaskom vremenu s jednim abdestom. Ako prođe jedno cijelo namasko vrijeme, bez ovih pojava, stanje sahibi-uzura prestaje i osoba se vraća u normalno stanje.

Sahibi-uzur može biti imam džemata samo onim licima koja su u istom stanju kao i on, ali nikako ne može biti imam onima koja nisu u tom stanju. Ako bi uzr imama i muktedije bio isti, dozvoljeno je da jedan klanja za drugim, jer im je stanje identično. 

Islam je vjera milosti i tolerancije pa se uvažavaju objektivne i specifične okolnosti. Stoga je dozvoljeno bolesniku da klanja onako kako zdravstveno stanje dozvoljava. To se temelji na hadisu kojeg prenosi Imran ibn Husajn, koji kaže: "Imao sam poteškoće s hemoroidima, pa sam pitao Poslanika, a.s. kako da klanjam. Odgovorio je: "Klanjaj stojeći, ako možeš, a ako ne onda sjedeći, a ako ni to ne možeš, onda ležeći."

Ne treba prakticirati, ali je dozvoljeno da onaj koji stoji klanja za onim što sjedi, jer je Vjerovjesnik a.s. pri samrtnoj bolesti klanjao ashabima sjedeći. 

Ako bi neko klanjao klimajući glavom za ruku i sedždu, bilo stojeći, sjedeći ili ležeći, pa ozdravio u toku namaza i mogao da potpuno obavi ove radnje u namazu, bilo stojeći ili sjedeći, neće nastaviti s klanjanjem, dopunjujući ono što je već klanjao, nego će početi namaz ispočetka, osim ako je riječ o isteku namaskog vremena.

Obaveza naklanjavanja namaza spada s osobe kojoj stanje nesvijesti ili gubitka razuma potraje duže od jednog dana i noći, i kada broj izostavljenih namaza dostigne šest. Stav islama prema osobi koja je izgubila razum je istovjetan stavu prema osobi koja je izgubila svijest, kada je riječ o naklanjavanju namaza.

Ako bi se onesvijestio od totalne anestezije ili od djelovanja nekog lijeka, ili ako bi gubljenje razuma bilo posljedica konzumiranja alkoholnih pića, dužan je sve propuštene namaze naklanjati, koliko god potrajalo vrijeme besvjesnog stanja, jer je ono posljedica ljudskog djelovanja.

Hadisi upućuje na to da je dozvoljeno klanjati nafilu jašući životinju, a da se ne okrene prema kibli. Kao i jahaća životinja, tretiraju se automobil, avion, brod, voz. Kada je riječ o farzu ako je osoba u mogućnosti klanjat će ga čineći sve namaske radnje kao u normalnoj situaciji, ako nije u mogućnosti klanjat će se na svom sjedištu, pokazujući ruku' i sedždu naklanjanjem glave.

Pored olakšice činjenja mesha za putnika, prema fikhskim propisima pravo, odnosno obaveza skraćivanja četverorekatnih namaza, ali ne i njihova spajanja, odnosi se na putnika čije putovanje u jednom pravcu iznosi približno 89 km makar ostao samo kratko u tako udaljenom mjestu. Ako bi u tako udaljenom mjestu ostao duže od 15 dana, gubi pravo skraćivanja namaza.

Prema tome, ukoliko je osobi mjesto trenutnog boravka udaljeno od stalnog mjesta boravka 89 km i više, treba skraćivati četverorekatne farz-namaze, ukoliko ne namjerava boraviti u jednom mjestu pola mjeseca i duže, a mjesto nečijeg trenutnog boravka na putu se određuje tamo gdje osoba spava. 

Ako osoba kao putnik pristupa džematu kojem je imam koji nije putnik onda će osoba klanjati za njim namaz, bez skraćivanja. Ako bi osoba kao putnik morala biti imam osobama koji nisu putnici, dužna ih je upoznati s činjenicom da će nakon dva rekata ona predati selam, a oni samostalno nastaviti namaz odnosno klanjati i preostala dva rekata.

Naklanjavanje namaza identično je klanjanju namaza u njegovom vremenu, bilo da je klanjač kod kuće ili na putu. Ako bi prošao namaz osobi koja je na putu i hoće da ga naklanja kod kuće, naklanjat će ga skraćenog. Također, propušteni namaz kod kuće, ako se naklanjava na putu, naklanjat će se tako što će se klanjati potpuno, jer farz nakon prolaska njegovog vremena ne mijenja svoju formu koju je imao u vremenu obaveze. Izuzetak od ovog pravila je bolesnik, koji naklanjava propuštene namaze iz vremena kada je bio zdrav onako kako je trenutno u stanju obaviti, a propuštene namaze u vrijeme bolesti klanjat će kada ozdravi na propisan način.

Prema fikhskim propisima hanefijskog mezheba spajanje namaza je dopušteno samo na Arefatu, tj. prilikom obavljanja hadžskih obreda. Međutim, vjerski autoritet, u bosanskohercegovačkom slučaju reisu-l-ulema ili muftija, može donijeti odluku o dozvoli spajanja namaza. Tako se podne i ikindija-namaz spajaju na godišnjici obilježavanja Genocida u Srebrenici 11. jula.

Inače, princip spajanja namaza odnosi se na olakšicu putnika da dva namaza odjedanput klanja u jednom od njihova dva namaska vremena. Spajaju se samo podne i ikindije, te akšam i jacija. Primjera radi,  putnik može spojiti podne i ikindiju u jednom od ova dva namska vremena tako što će farzove oba namaza klanjati po dva, a ne po četiri rekata. Putnik može spojiti i akšam i jaciju u jednom od ova dva namaska vremena, s tim da neće kratiti farz akšama. Ako je riječ o grupi putnika, spajanje mogu izvršiti i kroz džematski namaz, a ikamet će se proučiti za svaki namaz.

Neklanjanje farz-namaza u njihovom vremenu bez opravdanog razloga se ubraja u velike grijehe. Iz toga proizilaze dva grijeha; jedan je za izostavljanje namaza, koji se briše njegovim naklanjavanjem, a drugi je za odgađanje klanjanja namaza, koji ostaje i ne briše se, osim pokajanjem i traženjem oprosta od Allaha, dž. š. Žene koje su zbog hajza i nifasa propustile namaze, neće ih naklanjavati, jer to stanje ne ovisi o njima.

Ako osoba propusti neki dnevni namaz klanjat će ga čim prije, makar se radilo o namazu koji je propušten prije jednog ili više dana.

Naklanjavaju se samo farzovi dnevnih namaza (npr. 4 farza od ukupno 8 rekata propuštenog ikindija-namaza) i vitr-namaz, a od sunneta se mogu naklanjati, ako to osoba želi, samo sabahski sunneti do podne tog dana.

Pored ispravnog izvršavanja farzova (sastavnih dijelova namaza) i vadžiba, o kojima ovisi ispravnost namaza, preporučuje se čuvanje namaza od pokuđenih radnji (mekruha) koje ne kvare, ali umanjuju vrijednost samog namaza, te pridržavanje adaba (lijepih radnjih) namaza. 

Ako se nenamjerno izostavi jedan ili više namaskih vadžiba onda se to ispravlja činom sehvi-sedžde.

Sehvi-sedžda su dvije sedžde koje klanjač čini kako bi ispravio manjkavost namaza zbog učinjene greške vazane za namaske vadžibe.

Kada se osobi dogodi da je nenamjerno ispustio ili krivo obavio jedan od namaskih vadžiba, on ima obavezu da obavi obredni čin ispravljanja svog propusta. Ako to ne uradi, namaz će mu se smatrati pogrešno obavljenim, odnosno bezvrijednim sa stanovišta propisa. Taj obredni čin obavlja se na taj način što će osoba, nakon što preda selam na desnu stranu, na posljednjem sjedenju, ponovno učiniti dvije sedžde, kako se to čini nakon svakog otklanjanog rekata, a potom će ponovno proučiti ono što se obično uči na posljednjem sjedenju i predat će selam na propisan način.

Postoje radnje i stanja koja u potpunosti kvare namaz i potrebno ga je obnoviti. Pored neispunjavanja uvjeta za namaz, kao što je abdest itd. namaz će pokvariti slijedeće situacije i radnje u namazu:

1. Izostavljanje ruknova poput kijama, pregibanja;

2. kada se namjerno izostavi jedan ili više namaskih vadžiba, a ne učini se sehvi-sedžda. Ako se nenamjerno izostavi koji namaski vadžib onda se to ispravlja činom sehvi-sedžde, koja je objašnjena u segmentu Sehvi-sedžda.

3. govor;

4. veći pokreti;

5. jelo i piće;

6. izazivanje nečistoće (vjetar, urin...), u slučaju da do toga dođe nenamjerno gubi se samo abdest, a klanjač ostaje u okvirima namaza, ukoliko se ne desi nešto drugo što ga kvari. Tada će klanjač odmah krenuti ka najbližem mjestu za abdest, uzet će abdest, ne radeći ništa što nema veze sa abdestom, zatim će se vratiti i nastaviti klanjati namaz gdje ga je prekinuo;

7. dodirivanje nečistoće;

8. otkrivanje stidnih mjesta;

9. okretanje od pravca kible;

10. isticanje namaskog vremena, npr. sabah-namaz će biti pokvaren izlaskom sunca, bajram-namaz njegovim dolaskom na polovinu neba, a džumu će pokvariti nastupanje ikindijskog vremena;

11. izvršavanje tuđih naredbi;

12. izgovaranje tekbira sa promjenom nijeta - namaz će pokvariti izgovaranje tekbira s nijetom prelaska iz jednog namaza u drugi;

13. greška u učenju koja bude takva da riječ koju je izgovorio potpuno promijeni značenje u loše, tako da vjerovanje u to njeno značenje predstavlja nevjerstvo; riječ koje nema u Kur'anu čime se mijenja značenje ili ako se izostavi glas iz riječi i promijeni se značenje riječi;

Poželjno je da osoba koja po prvi put klanja pogleda segment Kako se klanja. Sabah-namaz ima 4 rekata, dva sunneta i dva farza.

Šesti sastavni dio namaza je sjedenje na kraju namaza to jeste posljednje sjedenje u namazu (kade-i ehire). U namazima s dva rekata to sjedenje je ujedno i posljednje, dok namazi s tri i četiri rekata imaju dva sjedenja: prvo sjedenje nakon prva dva rekata i posljednje sjedenje nakon trećeg ili četvrtog rekata.

Osoba sjedi na savijenim nogama, odnosno potkoljenicama i gleda u vrh koljena ili krilo. Preporučuje se da muškarac sjedne na lijevu nogu čije stopalo je okrenuto prema desnom stopalu, a da stopalo desne noge uspravi s prstima okrenutim u pravcu Kible. Žena će sjesti na lijevu nogu, a stopala usmjeriti na desnu stranu.

Na posljednjem sjedenju uče se Ettehijjatu, salavati i dova, dok na prvim sjedenjima uče se neki od ovih dijelova učenja, što je prikazano u video objašnjenjima svakog namaza pojedinačno u segmentu Dnevni namazi.

Peti sastavni dio namaza jeste spuštanje lica na tlo odnosno činjenje dvije sedžde.

Osoba spušta prvo koljena pa ruke osim ako zbog zdravstvenih razloga mora prvo spustiti ruke. Kada koljena dotaknu tlo, osoba spušta ispred sebe dlanove ispruženih prstiju okrenutih u pravcu Kible, a zatim između ruku na tlo stavlja glavu pri čemu i nos i čelo moraju doticati tlo kako bi se osjetila njegova tvrdoća.

Na sedždi će osoba nožne prste saviti i okrenuti u pravcu Kible i neće ih odvajati od tla. Muškarac će na sedždi ispružiti leđa, odvojiti stomak od bedara, laktove od tijela ali u duhu namaza, bez pretjerivanja. Žena će skupiti laktove uz tijelo i podlaktice spustiti na pod.

Na sedždi osoba neće žmiriti i tri puta će izgovoriti: Subhāne rabbijel-e'alā.

Četvrti sastavni dio namaza jeste pregibanje (ruku'). Prema praksi poslanika Muhammeda, a.s. nakon završenog učenja Kur'ana na stajanju, osoba izgovara tekbir i pogne se preko sredine tijela naprijed, a ruke stavlja na koljena. Muškarac će obuhvatiti koljena blago raširenih prstiju, a laktove odvojiti od tijela. Žena neće raširivati prste, niti će laktove odvajati od tijela.

Tokom stajanja u namazu osoba je dužna na arapskom napamet učiti određene dijelove iz Kur'ana, što se naziva kiraet kao treći neizostavni dio namaza.

Musliman je dužan učiniti sve što je u njegovoj mogućnosti da Kur'an uči po pravilima (tedžvidu), stoga treba se truditi da nauči arapsko pismo i tedžvid. Do tada, učit će iz Kur'ana onako kako najbolje zna. Pored učenja Kur'ana, odnosno Fatihe i sure (dio iz Kur'ana), na stajanjima se uče još dova Subhaneke te Euza i Bismila. 

Na svakom prvom stajanju poslije početnog tekbira uči se na arapskom: Subhaneke, Euza, Bismila, Fatiha i jedna sura (cijela sura ili odlomak iz Kur'ana - najmanje jedan duži ili tri kraća ajeta). Na drugom stajanju uvijek se uči Bismila, Fatiha i sura, a na trećem i četvrtom neka od ovih učenja se ponavljaju ovisno o namazu.  

Nakon izgovora tekbira, osoba mirno i skrušeno stoji u namazu (kijam), što je treći sastavni dio namaza. Stope stoje rastavljene koliko je širina četiri prsta ili širina vlastitog stopala, što učenjaci smatraju bližem stanju skušenosti. Treba imati na umu da svi pokreti u namazu trebaju odisati skrušenošću.

Tokom kijama ili stajanja u namazu prema praksi poslanika Muhammeda, a.s. muškarac stavlja (veže) ruke na pojas ispod pupka, tako što palcem i malim prstom desne ruke obuhvati lijevu ruku na zglobu. Žena stavlja (veže) ruke na svojim prsima tako što desnu ruku, ispruženih i spojenih prstiju spusti na svoju lijevu ruku, dosežući prstima do zgloba.

Prvi sastavni dio namaza je početni tekbir (iftitahi tekbir), koji se sastoji od izgovora riječi Allahu ekber (Allah je najveći) uz dizanje ruku. Početni tekbir se izgovara nakon ispunjavanja šestog uvjeta za namaz, to jeste donošenja nijjeta – odluke da se klanja određeni namaz.

Nakon koncentracije nijjetom, osoba mirno stoji, okreće se u pravcu Kabe i izgovara tekbir. Tekbir se ne izgovara glasno, već u sebi ili tiho tek onoliko koliko osoba zdravog sluha može čuti sama sebe. Na isti način se sve uči u namazu.

Prema praksi poslanika Muhammeda, a.s. prilikom tekbira muškarci dižu ruke u visini ušiju pri čemu je moguće dodirivanje palčevima mehkog dijela ušiju zbog određivanja visine dizanja ruku. Prilikom dizanja ruku dlanovi su otvoreni, a prsti prirodno sastavljeni. Žene će svoje ruke dizati spram ramena. Osoba koja to nije u mogućnosti uraditi, poput osobe s invaliditetom ili osobe u teškom zdravstvenom stanju, podići će ruke kod početnog tekbira onako kako može.

Pogled je prilikom tekbira usmjeren na mjesto gdje će kasnije spustiti lice, odnosno učiniti sedždu.

Šesti uvjet za namaz jeste zanijetiti odnosno odlučiti klanjati.

Nužno je za svaki namaz donijeti odluku (nijjet) da se klanja. Radi koncentracije, ulaska u posebno stanje tj. određeni namaz i njegove dijelove naprimjer farz ili sunnet, preporučuje se i izgovor nijjeta, koji su navedeni u segmentima na islam.ba gdje se objašnjava način klanjanja svakog namaza pojedinačno Dnevni namazi, Džuma, Dženaza...

Nakon ispunjenja uvjeta za namaz, osoba može pristupiti ruknovima ili kako ih zovemo sastavnim dijelovima namaza, drugim riječima samom klanjanju namaza, koji je objašnjen u segmentu Kako se klanja.

Predzadnji uvjet je okrenuti se pravcem prema Kabi (Kibla).

Kaba u Mekki je građevina kockastog izgleda (džamija) prema kojoj se, po naredbi Allaha, dž. š. muslimani okreću tokom namaza. Ako osoba ne može nikako saznati pravac prema Kabi, onda će se okrenuti na onu stranu koju smatra ispravnom. U aplikaciji islam.ba nalazi se kibletnama kojom osoba može u svakom mjestu odrediti ispravan pravac. 

Kada odredi pravac prema Kabe potrebno je da osoba izbjegne, ako je u mogućnosti, da bude okrenuta prema ljudima, vatri, kipovima, slikama životinja i ljudi. Ako osoba klanja u gužvi potrebno je, osim kada je u haremu Kabe, da ispred sebe stavi pregradu/perdu, takozvanu sutru za što je nekada korišten štap, međutim perda može biti stolica, torba ili slično. Smisao perde jeste upozorenje drugima da se obavlja namaz tako da osobe ne prilaze direktno ispred klanjača i mjesta njegove sedžde pa je mnogima i serdžada (prostirka) na kojoj se klanja dovoljno jasan znak da je osoba u namazu.

Poslanik Muhammeda, a.s. je kazao: “Da zna onaj koji prolazi ispred klanjača koliki snosi grijeh, bilo bi mu bolje da sačeka i četrdeset godina prije nego prođe ispred njega.“ (Hadis bilježi Buharija)

Međutim, ako se i desi da neko prođe ispred klanjača, to neće pokvariti namaz. Klanjač treba voditi računa o izboru mjesta gdje će klanjati tj. da ne klanja na vratima, ispred stalaže za obuću i drugim mjestima gdje je velika frekvencija prolazaka.

Četvrti uvjet za ispravan namaz jeste klanjati na vrijeme. Namaz na vrijeme se u džamijama označava ezanom. Vjernik prati namaska vremena putem vaktije ili takvima Islamske zajednice u BiH, preciznog proračuna kada nastupa svaki namaz. U aplikaciji islam.ba nalazi se vaktija koja olakšava vjernicima određivanje svakog namaza.

Pet dnevnih namaza: sabah, podne, ikindija, akšam i jacija klanjaju se u tačno preciziranim vremenima, a pokuđeno je, mekruhi tahrimen (blisko haramu) klanjati namaze:

1. kada Sunce izlazi,

2. kada se Sunce nađe na polovini neba,

3. u trenutku zalaska Sunca.

Sabah na arapskom znači jutro i sabah-namaz (salatu-l-fedžr) počinje od momenta pojave takozvane druge zore i traje do pred izlazak Sunca.

Podne-namaz (salatuz-zuhr) počinje kada se Sunce počne pomjerati sa sredine neba i traje se dok se sjena okomito postavljenog predmeta ne uveća za jednu njegovu dužinu.

Ikindija-namaz (salatul-asr) počinje nakon što se sjena okomitog predmeta poveća za jednu dužinu i traje do pred zalazak Sunca.

Akšam-namaz (salatul-magrib) počinje kada nestane i posljednji tračak svjetlosti na zapadnom horizontu i traje sve dok se na čitavom nebeskom svodu ne izjednači noćna tmina.

Jacija-namaz (salatul-'iša') počinje od momenta kad se noćna tmina izjednači na svim stranama svijeta i traje do pred zoru.

Što se tiče vitr-namaza, koji Muhammed, a.s. nije propuštao i pravno se vrednuje obavezom tj. vadžibom, ali ne farzom kao dnevnih pet namaza, najčešće se klanja s jacijom, ali se preporučuje klanjati ga pred spavanje, a najbolje, ako je moguće, u kasnijim noćnim satima.

Postoje trenuci kada je pokuđeno, ali nižeg stepena pokuđenosti (mekruhi tenzihen) klanjati dobrovoljne namaze, što je objašnjeno u segmentu Nafile.

Treći uvjet za namaz je biti propisno odjeven.

Muslimani i muslimanke ne bi smjeli nositi providnu i tijesnu odjeću. Ona treba da pokriva određene dijelove tijela (avret), a ne da ih ocrtava i naglašava njegove konture.  Ženske osobe dužne su pokriti cijelo tijelo osim lica, šaka i stopala, a muškarci trebaju biti pristojno odjeveni. U nedostatku odjeće minimum koji odjeća mora pokriti kod muškarca jeste od pojasa do ispod koljena.

Također, ne klanja se u odjeći na kojoj ima slika, naročito u džamiji kada se time mogu ometati druge osobe u namazu.

Poslanik Muhammed, a.s. je skoro uvijek klanjao s kapom na glavi, stoga je riječ o pritvrđenom sunnetu, njegovoj praksi koju je lijepo slijediti. U islamu dozvoljeno je klanjanje bosih nogu, ali se često u džamijama zbog higijenskih razloga to ne preporučuje naročito ako su noge neposušene nakon abdesta. 

Abdest je vjersko pranje vodom i potiranje određenih dijelova tijela na propisan način radi klanjanja namaza i činjenja drugih ibadeta u islamu. Obaveza abdesta je naređena tekstom Kur'ana. Osobe s invaliditetom ili one teškog zdravstvenog stanja abdest će uzimati shodno svojim mogućnostima.

Za ispravan abdest dovoljno je izvršiti njegove farzove, odnosno nužno je: oprati lice od uha do uha i od vrha čela do pod bradu, oprati ruke do iza laktova, potrati mokrom rukom minimalno četvrtinu glave, oprati noge do iznad članaka. Međutim, muslimani uzimaju potpun abdest dodajući abdeskim farzovima i sunnete (praksa poslanika Muhammeda, a.s) odnosno uzimajući abdest na sljedeći način:

1. Oprati ruke do iza šaka 3 puta,

2. oprati desnom rukom usta 3 puta,

3. oprati nos 3 puta (desnom rukom se voda ušmrkava, a lijevom rukom ispire),

4. oprati lice 3 puta (od kose iznad čela do pod bradu i od uha do uha),

5. oprati desnu pa lijevu ruku do iza laktova po 3 puta,

6. potrati mokrom rukom minimalno četvrtinu glave, ali je poželjno rukama potrati cijelu glavu,

7. potrati jedanput rukama oba uha pa vrat (kažiprstima potrati unutrašnji dio ušnih školjki, a palcima vanjski dio školjki, a vrat od zatiljka do pod vilicu potrati spoljnim dijelom tri prsta: srednjakom, kažiprstom i malim prstom,

8. oprati desnu pa onda lijevu nogu do iznad članaka po 3 puta (obratiti pažnju na čistoću peta i između prstiju).

Prije abdesta lijepo je da se prouči Euza i Bismila, a može se otpočeti i izgovorom nijjeta: Nevejtu en eteveddae li edžlis-salati ve li refil-hadesi tekarruben ilellahi teala - Odlučih uzeti abdest radi namaza, otklanjanja nečistoće i približavanja Uzvišenom Allahu. Nakon abdesta lijepo je izgovoriti šehadet.

Ako osoba ima ranu na mjestu koje se pere umjesto pranja koristit će mesh - izvršit će potiranje po zavojima. Kada je riječ o potiranju  - meshu po zavojima, on nema ograničeni rok trajanja nego će se koristiti sve dok rana ne zaraste. Osoba kojoj stalno curi krv, sukrvica, gnoj, mokraća iz tijela, ili ne može zadržati vjetar, naziva se opravdanik ili sahibi-uzur, za kojeg važe posebni propisi i koji će izvršavati sve ibadete na način da za svaki namaz uzme abdest s meshom. Propisi o sahibi-uzuru objašenjeni su u segmentu Propisi o namazu.