Tejemum je zamjena za abdest ili gusul u situacijama kad se oni ne mogu uzeti iz opravdanih razloga. Tejemum se obavlja na način da se šakama dotakne čista suha zemlja ili predmet od zemlje, a potom njima potaru lice i ruke do iza lakata.

Opravdani razlozi koji daju pravo osobi da se koristi simboličnim čišćenjem – tejemumom, jesu:

1. Nemogućnost da se dođe do raspoložive vode iz opravdanih razloga. Opravdani razlozi su i ako je osoba izložena opasnosti po vlastiti život, zdravlje i imovinu pri traganju za vodom;

2. Opasnost po bolesnika od pogoršanja bolesti ako bi se bolesnik kupao ili uzimao abdest;

3. Posjedovanje male količine vode koja će, ako se upotrijebi za kupanje ili abdest, nedostajati za piće i spremanje hrane;

4. Putovanje koje onemogućava kupanje ili uzimanje abdesta;

5. Klanjanje dženaza-namaza i bajrama iako ima vode u blizini, ako bi uzimanje abdesta ili gusula spriječilo osobu da pristupi džematu. Ova dva namaza su izuzeta iz općeg pravila o dostupnosti vode i obavezi uzimanja abdesta ili gusula u tim situacijama, jer se oni ne mogu klanjati pojedinačno.

Treba napomenuti da je u našim prilikama nedostatak vode vrlo rijedak razlog za korištenje tejemmumske olakšice. Olakšica se nikada ne smije pretvarati u pravilo. Učenjaci dozvoljavaju u nedostatku čiste zemlje da se tejemum uzme potiranjem o zid, pošto se tejemum uzima potiranjem stvari zemljanog porijekla.

Vjersko kupanje (gusul) ima posebno mjesto i propise u islamu. Kada je riječ o pripremi za namaz nužno je izvršiti vjersko kupanje kada se osoba nalazi u stanju pravne nečistoće: poslije spolnog općenja, poslije izlijevanja sjemene tečnosti zbog nadražaja ili u snu te kod žena nakon prestanka hajza ili nifasa. Osoba koja se nalazi u stanju pravne nečistoće naziva se džunub i u takvom stanju zabranjeno joj je: klanjati, učiti Kur'an, držati Kur'an rukama, ulaziti u džamiju i činiti tavaf. Ženskoj osobi u stanju hajza i nifasa dodatno je zabranjeno postiti i spolno općiti. Propuštene namaze u ovom stanju žena neće naklanjavati, dok će propuštene dane posta napostiti nakon isteka hajza i nifasa.

Za razliku od uobičajenog kupanja radi higijene donijet će se odluka - nijjet da se obavi gusul, koji se može i izraziti riječima: Nevejtul-gusle lirefil-dženabeti ve li refil hadesi tekarruben ilellahi teala (Odlučih se kupati radi odstranjivanja nečistoće da se približim Uzvišenom Allahu), a onda će se izvršiti sljedeće radnje:

1. isprat će se usta i grlo tri puta

2. isprat će se nos tri puta

3. u cijelosti će se oprati tijelo, koristeći po mogućnosti sapun ili šampon.

Prilikom kupanja lijepo je oprati tijelo tri puta, početi s pranjem glave, desne strane tijela pa lijeve.

U islamskom pravu vitr je poseban noćni namaz koji se klanja uz jacija-namaz ili samostalno u toku noći. Poslanik Muhammed, a.s. ga nije izostavljao i u hanefijskom mezhebu on je vadžib – obaveza, ali ne u strogoj formi kao farz.

Uvjet za namaz je da se donese odluka, nijjet, u srcu, ali se radi koncentracije vitr može zanijeti i riječima.

Dva rekata jacijskog sun-sunneta se klanja kao sabahski ili akšamski sunnet. Nijjet se može učiniti i riječima.

Uvjet za namaz je da se donese odluka, nijjet, u srcu, ali se radi koncentracije, nakon proučenog ikameta, jacijski farz može zanijeti i riječima.

Uvjet za namaz je da se donese odluka, nijjet, u srcu, ali se radi koncentracije jacijski sunnet se može zanijeti i riječima

Akšamski sunnet se klanja poslije tri rekata farza i ima dva rekata.

Kod akšama se prvo klanjaju farzovi. Prije nijjeta i početnog tekbira za tri rekata akšamskog farza muškarac će proučiti ikamet.

Prije nijjeta i početnog tekbira za četiri rekata farza muškarac će proučiti ikamet.

Uvjet za namaz je da se donese odluka, nijjet, u srcu, ali radi koncentracije ikindijski sunnet se može zanijeti i riječima.

Podne-namaz ima i dva rekata druga sunneta koji se nazivaju sun-sunnetima, a koji se također mogu zanijetiti i riječima.

Podnevski farz ima četiri rekata. Prije nijjeta i početnog tekbira za četiri rekata farza muškarac će proučiti ikamet.

Uvjet za namaz je da se donese odluka, nijjet, u srcu, ali radi koncentracije podnevski sunnet se može zanijeti i riječima.

Sabah ima dva rekata farza koji se klanjaju poslije sunneta. Muškarac će prije klanjanja proučiti ikamet, te zanijetiti dva rekata sabahskog farza.

Ukoliko se susrećemo po prvi put s namazom radi lakšeg obavljanja namaza potrebno je pogledati segment Kako se klanja, te upoznati se sa sastavnim dijelovima namaza.

Uvjet za namaz je da se donese odluka, nijjet, u srcu, ali se radi koncentracije sabahski sunnet može zanijeti i riječima.

U islamskoj tradiciji iz poštovanja prema umrloj osobi za nju se kaže da je merhum, a izraz mejit se koristi za tijelo umrloga. Merhum se spušta u predviđeno mjesto za ukop (mezar, kabur) koji se obilježava nišanima – drvenim ili kamenim stubovima.

Nekada se dženaza-namaz obavlja na mezarju, a nekada u haremu džamije odakle se umrli ispraća do mjesta ukopa, što se naziva praćenje ili slijeđenje dženaze.

Sunnet je ispratiti dženazu do mjesta gdje će se umrli ukopati i ostati sve dok se on ne ukopa.

Praćenje dženaze i nošenje umrlog

Muhammed, s.a.v.s., je muslimanima među sedam naređenih poslova spomenuo slijeđenje dženaze. Prema hadisu Resulullaha, s.a.v.s., za nošenje mejjita slijedi nagrada od Allaha, dž.š. U tom hadisu se kaže: "Ko bude nosio dženazu četrdeset koraka, izbrisano mu je četrdeset velikih grijeha." (El-Džamius-Sagir)

Nakon smrtnog slučaja umrloj osobi se klanja dženaza-namaz, čiji je način klanjanja ovdje objašnjen, dok su način ukopa i ostale radnje prije i nakon smrtnog slučaja objašnjeni u segmentu Ostalo (Smrt).

Dženaza-namaz je farz-kifaje, odnosno obaveza svih muslimana koji su u blizini obavljanja dženaze i imaju objektivne mogućnosti da klanjaju ovaj namaz, ali ako ga je obavio dovoljan broj klanjača, minimum sedam osoba, onda spada odgovornost s ostalih muslimana. U vanrednim okolnostima dženaza i ukop će se obaviti onako kako je moguće, s manjim brojem ljudi.

Kada se na jednom mjestu klanja više dženaza, onda je najbolje klanjati svakoj osobi posebno, ali se može klanjati jedna dženaza za sve umrle, pogotovo ako se radi o većem broju mejjita. Tada tijela umrlih lica treba poredati u red tako da su svi na pravilan način okrenuti prema kibli. Tijela muškaraca se poredaju ispred imama sa njegove desne strane a do njih i ženska, ako ih ima.

Ako se nekom desi da prispije u dženazetski džemat nakon što je imam izgovorio prvi tekbir, priključit će se džematu, uz izgovor tog tekbira u sebi. Ko zakasni na dženaza-namaz pa prispije u džemat kada je imam već izgovorio drugi ili treći od četiri obavezujuća tekbira, pričekat će dok imam ne izgovori sljedeći tekbir i tada će pristupiti u džemat, a propuštene tekbire će sam izgovoriti prije nego se tijelo umrlog podigne sa mejtaša.

Priključenje u dženazetski džemat nije moguće nakon izgovorenog četvrtog tekbira od strane imama. To znači da dotično lice nije stiglo na dotičnu dženazu i taj namaz se više ne može nadoklanjati.

U vezi sa dženaza-namazom valja znati i sljedeće:

1. dženaza-namaz klanjaju samo muškarci;

2. dženaza-namaz se klanja samo licima koja su živa rođena. Djetetu koje prilikom rođenja nije pokazivalo znakove života nadjet će se ime, okupat će se, zamotati u platno i tako ukopati. Dženaza mu se neće klanjati;

3. dženaza-namaz se ne klanja drumskim razbojnicima koji budu ubijeni od strane muslimanske vojske. Ako se predaju ili budu uhvaćeni pa im bude suđeno te budu osuđeni na smrt, sa njima će se postupiti kao i sa ostalima. To znači kupaju se i klanja im se dženaza;

4. dženaza-namaz se neće klanjati onome ko namjerno ubije svoje roditelje, ako je to uradio pri zdravoj pameti;

5. samoubici će se klanjati dženaza, iako je to mekruh. Razlog što će se samoubici ipak klanjati dženaza je u tome što se smatra da čovjek koji to uradi nije pri zdravoj pameti poduzeo taj korak, jer musliman koji bi to uradio namjerno i pri punoj svijesti, odlazi na onaj svijet bez vjere, što nije moguće da se dogodi umno zdravom vjerniku.

Kod Ramazanskog bajrama, prije odlaska na bajram-namaz, praksa poslanika Muhammeda, a.s. bila je da se nešto pojede, a najbolje je da to bude neparan broj hurmi. To se temelji na predaji od Enesa, r.a., koji je rekao: ,,Allahov Poslanik a.s., nije odlazio na ramazanski bajram-namaz, a da nije pojeo nekoliko hurmi, čiji je broj bio neparan.“

Sunnet je, naravno, okupati se, očistiti zube, namirisati se, obući najljepše odjelo i učiti u sebi tekbire, idući prema mjestu klanjanja bajram-namaza. Prije namaza dužnost je dati sadekatul-fitr, ako ovu obavezu nismo ranije izvršili. Musliman će u toku bajramskih dana nastojati da pokaže vedrinu lica i radost, a nastojat će osigurati poklone članovima porodice, naročito najmlađima u porodici, rodbini, ali i komšiluku. U islamskoj tradiciji Bošnjaka poznat je običaj darivanja djece sitnim novcem, takozvanom bajram-bankom.

Džuma-namaz je glavni sedmični namaz koji se obavlja u džematu petkom u vrijeme podne-namaza kojeg zamjenjuje taj dan. Džumom se smatra održavanje hutbe i klanjanje dva rekata namaza u džematu, a naređena je desetim i jedanaestim kur'anskim ajetom sure El-Džumua.

Džuma je obavezna svakom punoljetnom muslimanu, dok muslimanke nemaju obavezu, ali ako bi klanjale džuma-namaz to bi im za taj dan zamijenilo podne-namaz. Osoba koja se nalazi na putu može, ali nije obavezna prisustvovati džumi, s obzirom da je putniku teško planirati vrijeme.

Da bi džuma bila valjana onima koji su je obavezni obaviti, potrebno je da se ostvare određeni uvjeti:

1. Da se džuma-namaz obavlja u gradu, urbanoj sredini. Pod većim naseljem, u ovom smislu podrazumijeva se naselje čiji svi obveznici za džumu ne bi mogli stati u džamiju prosječne veličine tog područja. Pošto su se životni uvjeti umnogome promijenili od vremena kada su islamski klasici definirali naselje u kome se može redovito obavljati džuma-namaz, ovaj kriterij nije više realan i odluku o tome u kome se naselju, zbog njegove veličine, može klanjati džuma-namaz, donosi Islamska zajednica u BiH. Ona je jedina ovlaštena da precizira koja to veličina naselja ispunjava uvjet da se u njemu klanja džuma-namaz, imajući na umu i druge kriterije, a ne samo njegovu veličinu.

2. Da džumansku hutbu obavi lice koje ima ovlaštenje od halife ili onog ko ima njegove prerogative u vezi s islamskim pitanjima na tom području. U našem slučaju, to je samo reisu-l-ulema lično i niko drugi. Smisao ovog uvjeta je u tome da svaka hutba treba da nosi jedinstvenu poruku za sve muslimane, utemeljenu na ehli-sunnetskom učenju, te da nema niko pravo džematlije usmjeravati eventualno u nekom svom pravcu, nego je obaveza svakog hatiba da slijedi ideju vrhovnog islamskog autoriteta.

3. Da se džuma-namaz obavi u podnevskom vremenu, petkom.

4. Da je pristup na mjesto gdje se džuma obavlja slobodan svakome ko je naumio klanjati ovaj namaz, u tom trenutku, i nema nikakvih drugih nakana, kao, naprimjer, da želi remetiti dostojanstvo džumanskog namaza.

5. Džuma se može obaviti samo ako su uz imama, hatiba, prisutne još najmanje tri osobe.

Četiri rekata tesbih-namaza, sa tri stotine puta izgovorenim riječima tesbiha, spadaju u nafilu. Ovaj namaz se temelji na hadisu u kojem je i objašnjen način klanjanja. 

Hadis prenose Ibn Abbas i Ebu Rafi', u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, a.s. rekao El-Abbasu ibn Abdil-Muttalibu: "Abbase, amidža, hoćeš li da ti dam, da te počastim, da ti podarim, hoćeš li da s tobom učinim deset djela? Ako ih ti učiniš, Allah će ti oprostiti grijehe prijašnje i potonje, stare i nove, nehotice i hotimično učinjene, male i velike, tajno i javno počinjene. Deset djela koje trebaš uraditi su da klanjaš četiri rekata. Na svakom rekatu ćeš učiti Fatihu i suru. Kada završiš s učenjem, izgovorit ćeš: Subhanellah vel-hamdu lillahi ve la ilahe illellahu vallahu ekber, petnaest puta. Zatim ćeš učiniti ruku' i izgovoriti to na ruku'u deset puta. Kada se ispraviš poslije ruku'a, izgovorit ćeš deset puta. Zatim ćeš otići na sedždu i izgovoriti to deset puta. Kada se vratiš sa sedžde, izgovorit ćeš to deset puta. To je skupa sedamdest i pet puta na jednom rekatu, a to ponovi na sva četiri rekata. Ako možeš da ga klanjaš jednom dnevno učini to, a ako ne možeš, onda jednom u sedmici. Ako to ne možeš, onda jednom u mjesecu, a ako nisi ni to u stanju uraditi, onda jednom godišnje. A ako, pak, ni to ne možeš, onda barem jednom u životu."

Tesbih namaz klanja se kao ikindijski ili jacijski sunnet, sa jednim selamom, po imamu Ebu Hanifi, ili dva selama po imami Šafiji. Neka ulema preporučuje dva selama, ako se klanja noću, odnosno jedan ako se klanja danju.
Po Tirmizijinoj predaji, shodno tumačenju Ibnul Mubareka, prvi tesbih “Subhānallāhi, vel hamdulillāhi ve lā ilāhe illallāhu vallāhu ekber, 15 puta,” uči se neposredno poslije Subhanke, na prvom, odnosno trećem rekatu, tj. prije bismille na drugom, odnosno četvrtom rekatu, a drugi tesbih “Subhānallāhi, vel hamdulillāhi ve lā ilāhe illallāhu vallāhu ekber, 10 puta”, uči se poslije sure na prvom odnosno trećem rekjatu, s tim da se poslije druge sedžde ne uči tesbih od 10 puta. To je na jednom rekatu 75 puta (25 stajanje, 10 ruku, 10 stajanje poslije rukua, 10 prva sedžda, 10 između dvije sedžde i 10 druga sedžda), ukupno 300 puta.

Imami Gazalija preporučuje da se ovome tesbihu dodaje: lā havle ve la kuvvete illā billāhil-’Alijjil-’Azīm, ističući da se ovaj namaz može klanjati uvijek, osim u vremenu kada je klanjati mekruh.
Na rukuu i sedždi učiće se uobičajno tri puta Subhāne Rabbijel-’Azīm, odnosno Subhāne Rabbijel-’E’alā, a zatim ovaj tesbih 10 puta.

Ovaj namaz se klanja kada se čovjek nađe pred izborom između više mogućnosti, a sam ne može da se odluči ni za jednu opciju. Tada se on obraća Svevišnjem, kroz poseban namaz koji se zove istihara-namaz kako bi došao lakše do konačne odluke.

Pogrešno je mišljenje da će osoba dobiti svojevrstan odgovor kroz san. Nije poželjno da za nas neko drugi klanja ovaj namaz. To nalikuje posredništvu, što, po islamu, nije dopušteno. Obično se, za ovu priliku, klanjaju samo dva rekata.

Ovaj namaz se može zanijetiti i riječima.

Duha namaz čine najmanje dva rekata, ali je ispravnije klanjati 4-8 rekata, i klanjaju se u periodu nakon što se sunce podigne na horizontu pa do oko pola sata pred podne namaz.

Namaz iz počasti prema džamiji klanja se prilikom ulaska u džamiju ako nije već nastupilo vrijeme redovnog namaza.  Vodi se računa da se niti jedna nafila pa tako ni tehijjetul-mesdžid ne klanja u dnevnim periodima u kojima je mekruhi tahrimen (strogo pokuđeno) klanjati namaze: kad sunce izlazi, zalazi i kad je u zenitu.

Ovaj namaz se može zanijetiti i riječima. 

Postoje različite predaje o vrijednosti noćnog namaza. U jednoj od njih poslanik Muhammed, a.s. je kazao: „Najbolji namaz nakon farz-namaza je namaz u tmini noći.” (Bilježi Muslim).

Kada je riječ o noćnom namazu preferira se klanjanje po dva rekata, tj. predaja selama nakon dva rekata. Ali, namaz je ispravan i ako se selam preda nakon četiri rekata, dok se na sjedenjima uče Ettehijjatu, salavati i dove.

Pored odluke, tj. nijjeta, može se zanijetiti i riječima.