Hadis: Koliko je onih koji poste, a nemaju ništa od tog posta

PITANJE

Moje pitanje se odnosi na hadis koji glasi: „Koliko je onih koji poste, a nemaju ništa od tog posta, osim gladi i žeđi; i koliko je onih koji noću ustaju i klanjaju (nafilu), a nemaju ništa od toga, osim nespavanja“ (Ibn Madže, 1690). Naime, prvi dio hadisa se odnosi na one koji ne čuvaju svoj post, čineći grijehe, poput ogovaranja itd. Međutim, drugi dio hadisa ne razumijem, jer, ipak, kada neko ustane noću, kada svi spavaju, i klanja noćni namaz, ne bi trebalo da ga nije obavio u ime Allaha, dž. š., jer ga tada niko ne vidi. Zašto u ovakvom slučaju namaz može biti neprimljen?

ODGOVOR

Postoje dva tumačenja značenja drugog dijela ovog hadisa. Prema jednome, u njemu se negira potpunost ibadeta i nagrada za njega (nefju-l-kemal), a ne temeljna valjanost ibadeta općenito, u slučaju da činjenje tog ibadeta bude opterećeno mislima, osjećanjima ili postupcima koji nisu primjereni stepenu potpune predanosti i skrušenosti u njemu. Prema drugom tumačenju, koje preferiramo, hadis se odnosi na one koji ibadet čine neiskreno, radi pokazivanja pred drugima ili kasnijeg hvaljenja i isticanja pobožnosti pričom o noćnom ibadetu, dovedeći time u pitanje iskrenost nijeta. I noćni, kao i drugi namazi, mogu se činiti s različitim nijetom: iskreno radi Allaha, a mogu i radi pokazivanja i hvaljenja pred drugima (ukućanima, komšijama – paljenjem svjetla tokom noći). Prema tome, i u noćnom namazu se mora voditi računa o nijetu i njegovoj iskrenosti, koja može biti dovedena u pitanje na neki od navedenih načina.