„Travnička jacija“
PITANJE
Javljam vam se iz Beča, glavnog grada Austrije, iz džemata „Bosna“, gdje mijenjam imama, koji se nalazi na svom godišnjem odmoru u Bosni. Džematlije u ovom džematu su dugi niz prethodnih godina, zajedno s ovim imamom, jacija-namaz, isključivo samo u ljetnom periodu, klanjali uvijek 1 sat i 30 minuta poslije akšam-namaza. Razlog je, kako su naveli, njihov sutrašnji rani odlazak na posao u ovoj zemlji (ne baš svih džematlija). Poznat je Vaš odgovor, koji stoji na stranici Rijaseta, vezan za pitanje "travničke jacije" i fetve koja nije zabilježena pisanom, već prenesenom riječju od rahmetli Korkuta, koju je on izdao za ono vrijeme u kojem je živio. Nas konkretno zanima, a mene posebno kao imama i najodgovornije osobe u džematu koji predvodim, da nam, u skladu sa šerijatskim propisima, odgovorite, da li je klanjanje jacija-namaza u ljetnom periodu, u ovim našim krajevima, zbog odlaska džematlija rano na posao, dozvoljeno obavljati 1 sat i 30 minuta poslije akšam-namaza? Napominjem da se ostali bošnjački džemati u Austriji, koji su geografski mnogo udaljeniji od Beča prema zapada, tokom čitave godine drže takvimske vaktije koju je izdao Rijaset.
ODGOVOR
Ukoliko je u vašem džematu klanjanje tzv. travničke jacije, tj. sat i po po akšamu, već uobičajeno dugi niz godina u ljetnom periodu, smatramo da možete nastaviti s tom praksom, na temelju procjene da je već nastupilo jacijsko vrijeme, a koju je izvršio travnički muftija. Prema tome, u to vrijeme obavljena jacija bit će ispravna. Oni koji postupaju po takvimu, postupaju po predostrožnijem mišljenju, kada je nastup jacijskog vremena sigurniji. Fetva o tzv. travničkoj jaciji temelji se na mišljenju imama Ebu Jusufa i Muhammeda o nastupu jacijskog vremena sa zalaskom sunčevog crvenila (šefeq) na zapadnom horizontu kao i na načelu olakšavanja, dok se takvimski proračun temelji na mišljenju Ebu Hanife, prema kojemu jacijsko vrijeme nastupa sa zalaskom sunčevog bjelila (bejad) na zapadnom horizontu kao i na načelu predostrožnosti. U slučaju kolizije spomenuta dva fikhska načela u ovom pitanju, prednost dajemo načelu olakšavanja. Olakšat će se izvršavanje ovog Allahovog farza, a neće se dovesti u pitanju ni njegova forma ni suština. A Allah najbolje zna.
