Klanjanje dženaze u ikindijsko vrijeme
PITANJE
U jednom od odgovora spomenuli ste strogu pokuđenost klanjanja tehijjetu-l-mesdžida u zabranjenim vremenima, pa Vas pitam kako je moguće onda da se dženaze kod nas u većini slučajeva klanjaju nakon ikindije namaza. Naime, poznato je da je zabranjeno klanjati nakon ikindije, s napomenom da su i tehijjetu-l-mesdžid i dženaza namazi s povodom.
ODGOVOR
Tačno je da su oba spomenuta namazi s povodom (zevatul-esbab), ali se ipak radi o dva različita namaza. Dženaza-namaz je fardi-kifaje (obaveza zajednice), dok je tehijjetul-mesdžid sunet/nafila. Općepoznato je da, ako bismo ušli u džamiju kada je vrijeme suneta ili farza nekog redovnog namaza i klanjali ih, taj sunet ili farz će zamijeniti tehijjetul-mesdžid, a dženaza-namaz ne može zamijeniti nijedan drugi obavezni ili dobrovoljni namaz. Prema propisu u našem mezhebu, pet je vremena u kojima je pokuđeno klanjati. Ta vremena su podijeljena u dvije vrste, zato što su povodi pokuđenosti različiti. U prvoj vrsti su tri vremena: kada sunce izlazi, kada je na polovini neba i kada zalazi. U ova tri vremena strogo je pokuđeno (mekruh tahrimi) obavljati bilo koji namaz, osim ikindije toga dana. U druga dva pokuđena vremena (poslije sabah-namaza do izlaska sunca i poslije ikindija-namaza do zalaska sunca) pokuđeno je obavljanje dobrovoljnih namaza (nafila), ali nije pokuđeno naklanjavanje propuštenog farza, vitr-namaza i sedždei-tilaveta, kao i obavljanje dženaze.
