Enciklopedija hadisa

Čovjek je u vjeri svoga prijatelja, pa neka svako od vas gleda s kim će prijateljevati!" (Hadis bilježe Tirmizi, 2378, i Taberani, IX/187, 8919.)

Druži se samo s vjernikom, i neka tvoju hranu jede samo onaj ko je bogobojazan!" (Hadis bilježe Ebu Davud, 4832, Tirmizi, 2395.)

Svaka vjera ima svoje vrline, a vrlina islama jeste stid." (Hadis bilježi Malik, II/690.)

Kad bih ulazila u svoju sobu i odlagala svoju odjeću, govorila bih: Ovdje su samo moj suprug i moj otac! A kad je pored njih ukopan Omer, tako mi Allaha, ne bih ušla u nju, a da ne pričvrstim svoju odjeću, zbog stida od Omera!" (Hadis bilježi Ahmed, VI/202.)

Neće se kod nekoga pojaviti bestidnost, a da ga neće ukaljati; niti će se kod koga pojaviti stid, a da ga neće ukrasiti." (Hadis bilježi Tirmizi, 1974.) Hasen garib

Ebu Seid kaže Vjerovjesnik, s.a.v.s., bio je stidljiviji od djevice u njenom zastrtom dijelu kuće. Kad bi vidio nešto što mu nije drago, prepoznali bismo to po izrazu njegovog lica." (Hadis bilježe Buhari, 6102, i Muslim, 2320.)

Od onoga što su ljudi zatekli od vjerovjesničkog govora jeste (izreka): Ako se ne stidiš, radi ono što hoćeš." (Hadis bilježe Buhari, 3483, i Ebu Davud, 4797.)

Stid donosi samo dobro! Tada je Bešir ibn Kab rekao: U mudrim izrekama stoji zapisano: Dostojanstvenost je sačinjena od stida, a i smirenost je sačinjena od stida!" (Hadis bilježe: Buhari, 6117, Muslim, 37, i Ebu Davud, 4796.)

Stid i čednost u govoru ogranci su imana, a bestidan i nekontroliran govor dio je licemjerstva." (Hadis bilježi Tirmizi, 2027, koji još navodi (tumačeći izraze korištene u hadisu): El-Ijju je umjerenost u govoru, el-bezzau bestidan govor, a el-bejjanu je nekontrolisan govor poput govora nekih hatiba koji veoma opširno govore hvaleći ljude u onome čime Allah nije zadovoljan.")

Stid je dio vjerovanja, a vjerovanje vodi u Džennet. Bestidnost je dio surovosti, a surovost vodi u Džehennem." (Hadis bilježi Tirmizi, 2009.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., prošao je pored jednog čovjeka, ensarije, koji je savjetovao svoga brata u pogledu stida, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Pusti ga! Stid je, doista, dio imana (vjerovanja)." (Hadis bilježe šesterica: Buhari, 24, Muslim, 36, Ebu Davud, 4795, Tirmizi, 2615, Nesai, VIII/121, i Malik, II/691.)

Stidite se Allaha istinskim stidom! Rekli smo: Mi se stidimo Allaha, Allahov Poslaniče, elhamdulillah. On reče: Nije tako! Istinski stid od Allaha jeste to da se čuva glava i ono što je u njoj; stomak i ono što je u njemu; da se misli na smrt i muke. Ko želi ahiret ostavit će dunjaluk i njegove ukrase. Pretpostavit će ahiret ovome svijetu. Onaj ko to čini zaista se stidi Allaha." (Hadis bilježi Tirmizi, 2458.)

Najpotpuniji vjernik u svome imanu jeste onaj koji ima najljepši ahlak i koji je najnježniji prema svojoj porodici." (Hadis bilježi Ebu Davud, 2612.)

Zaista će vjernik svojim lijepim ahlakom postići deredžu koju ima postač i onaj ko noću ustaje da klanja (nafila-namaz)!" (Hadis bilježi Ebu Davud, 4798.)

Poslan sam da upotpunim lijep ahlak (lijepo ponašanje)." (Malik, II/290.)

Posljednje što mi je oporučio Vjerovjesnik, s.a.v.s., kad sam svoju nogu stavio u uzengiju, bilo je: Muaze, lijepo postupaj prema ljudima!" (Hadis bilježi Malik, II/688.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., tražio je zaštitu učeći: Utječem se Allahu od džina i ljudskih očiju." A kada su objavljene sure El-Felek i En-Nas, zaštitu bi tražio učeći ove sure, a sve je drugo zanemario. (Hadis bilježi Tirmizi, 2057.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., došao je kod mene kad sam bio bolestan i rekao: 'Otkloni nevolju, Gospodaru ljudi, od Sabita ibn Kajsa ibn Šemmasa!' Zatim je uzeo prašine iz doline Buthan, stavio je u jednu posudu u koju je puhnuo sipajući u nju vodu, pa je onda tu tečnost polio po meni." (Hadis bilježi Ibn Madža, 3885.) (Albani kaže da je daif)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., ih je podučio da kad osjete vrućicu ili kakav drugi bol reknu: Bismillahil-kebir. Euzu billahil-Azimi min kulli irkin nearin ve min šerri harrin-nar (S imenom Allaha Velikog, utječem se Uzvišenom Allahu od svake vene kada prokrvari i zla džehennemske vatre!)." (Hadis bilježi Tirmizi, 2075.)

Upitao sam: 'Allahov Poslaniče, šta misliš, da li rukje koje učimo, te lijekovi kojima se liječimo i razne mjere zaštite koje preduzimamo mogu odbiti nešto od Allahove odredbe?' On reče: 'I to spada u Allahovu odredbu.'" (Hadis bilježi Tirmizi, 2065.) (Albani kaže da je slab)