Zbirke hadisa

Kada su htjeli iskopati kabur Vjerovjesniku, s.a.v.s., poslali su po Ebu Ubejdu ibnul-Džerraha, koji je kopao grobnice za umrle iz Meke, i po Ebu Talhu, koji je kopao kaburove za umrle iz Medine, s tim što je on pravio lahd. Poslali su dva glasnika po njih dvojicu, pa su rekli: 'Allahu, Ti odaberi za Svoga Vjerovjesnika!' Ebu Ubejda nije pronađen, a Ebu Talha je doveden, pa je iskopao kabur i lahd Vjerovjesniku, s.a.v.s. Kad su u utorak završili s opremanjem Vjerovjesnika, s.a.v.s., postavljen je na postelju u svojoj kući, pa su ljudi ulazili u grupama i klanjali mu dženazu. Kad su oni završili, uvođene su žene, pa kada su i one završile, uvođena su djeca, a niko ljudima nije imamio. Muslimani su imali različita mišljenja o tome gdje će se Vjerovjesnik, s.a.v.s., ukopati. Jedni su govorili da ga treba ukopati u njegovoj džamiji, a drugi da treba biti ukopan s njegovim ashabima, pa je Ebu Bekr rekao: 'Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: 'Kad god je neki vjerovjesnik umro, ukopan je na mjestu gdje je i umro.'' Zatim su sklonili njegovu postelju na kojoj je umro i tu su mu iskopali kabur, pa je Poslanik, s.a.v.s., ukopan usred noći, uoči srijede. U kabur su sišli: Alija, Fadl ibn Abbas, njegov brat Kusem, i Šukran, oslobođeni rob Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji je uzeo kadifu koju je oblačio Vjerovjesnik, s.a.v.s., pa ju je stavio u kabur i rekao: 'Tako mi Allaha, niko je nakon tebe više nikada neće obući!'" (Bilježi Ibn Madža 1628)

Čovjek koji je napravio lahd u kaburu Vjerovjesnika, s.a.v.s., bio je Ebu Talha, a čovjek koji je stavio kadifu ispod njegovog tijela bio je Šukran, oslobođeni rob Allahovog Poslanika, s.a.v.s." (Bilježi Tirmizi 1047)

Ispod tijela Allahovog Poslanika, s.a.v.s., stavljena je crvena kadifa." (Bilježe: Tirmizi 1048, Nesai i Muslim 967)

Iskopajte mi lahd i stavite iznad mene ćerpič, kao što je urađeno s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s." (Bilježe Muslim 966 i Nesai.)

U Medini su bila dva čovjeka: jedan je u strani kabura pravio lahd, a drugi je samo kopao kaburove. Ashabi su rekli: 'Ko od njih prvi dođe, on će uraditi svoj posao.' Zatim je došao onaj što kopa lahd, pa ga je iskopao za Vjerovjesnika, s.a.v.s." (Bilježi Malik 972)

Kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preselio i kad su ga okupali, ashabi su se razišli u mišljenju gdje ga ukopati, pa je Ebu Bekr rekao: 'Nisam zaboravio ono što sam čuo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad je rekao: 'Allah je dušu svakog vjerovjesnika uzimao samo na onom mjestu na kojem je volio da bude ukopan.' Zato ga ukopajte na mjestu gdje mu je bila postelja.'" (Bilježi Tirmizi 1018)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., spušten je (u kabur) u jemenskom ogrtaču od Abdullaha ibn Ebu Bekra, koji je zatim izvađen. Umotan je u tri jemenske tkanine iz Sehula, među kojima nije bio ni turban ni (duga) košulja. Abdullah je uzeo taj ogrtač i rekao: 'Ovo će biti moj kefin.' Međutim, poslije je rekao: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije umotan u njega, pa kako onda mene umotati u njega?', pa ga je dao kao sadaku." (Bilježe: Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Malik.)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je umotan u tri komada nedžranske odjeće: dva ogrtača i (dugu) košulju, u kojoj je umro." (Bilježi Ebu Davud 3153)

Kada su htjeli okupati Vjerovjesnika, s.a.v.s., rekli su: 'Ne znamo da li da mu skinemo odjeću kao što to radimo s našim mrtvima, ili da ga okupamo u njegovoj odjeći.' Nakon što su se raziši u mišljenju, Allah im je dao da zaspu, tako da se kod svakog od njih brada spustila na grudi. Tada im se iz pravca Kabe obratio neko, ni oni ne znaju ko, rekavši im: 'Okupajte Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u njegovoj odjeći!' Tako su ga i okupali: njegova (duga) košulja bila je na njemu, sipali su vodu na košulju, pa su trljali tijelo košuljom, a ne rukama." (Bilježi Ebu Davud 3141)

Kad umrem, okupajte me vodom iz sedam mješčića iz moga bunara, bunara Gars!" (Bilježi Ibn Madža 1468)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., umro je u ponedjeljak, a okupan je u utorak, krajem dana. Okupan je vodom iz bunara Gars, koji je pripadao Seidu ibn Hajsemi, iz kojeg je Vjerovjesnik, s.a.v.s., inače pio vodu. Alija je prao donji dio tijela, a oprano je ispod (duge) košulje. Alija je prao, a Usama", neki kažu da je to bio jedan ensarija, posipao je vodu. Dok je Alija prao donji dio tijela, Fadl je rekao: 'Pusti da odahnem, pusti da odahnem, presječe mi krvnu žilu! Vidim da mi se nešto spušta!' Vjerovjesnik, s.a.v.s., zamotan je u tri tkanine: dvije suharske i jednu prugastu burdu. Ljudi su mu klanjali dženazu bez imama: jedna po jedna grupa klanjala bi i izašla, a njegovo tijelo bilo je na istom mjestu. Kada su završili, Omer je povikao: 'Ostavite na miru dženazu (Poslanika) i njegovu porodicu!' Poslije je Aiša govorila: 'Da mi je tada naumpalo ono što sada znam, okupale bi ga samo njegove supruge!'" (Bilježi Rezin.)

Abbas je naišao pored grupe ensarija koji su plakali kad se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pogoršala bolest, pa ih je upitao: 'Šta vas je rasplakalo?' Oni odgovoriše: 'Sjetili smo se sijela s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.' Abbas tada uđe Vjerovjesniku, s.a.v.s., i obavijesti ga o tome, pa on zamota povelik turban", ili je rekao: ...rubove burde", izađe i pope se na minber, a nakon toga dana više se na njega nije popeo. Zahvalio je Allahu i pohvalio Ga, a zatim je rekao: 'Oporučujem vam, ensarije, jer su oni moja utroba i najprisniji povjerenici! Oni su izvršili svoje obaveze i ostaje još da uzmu svoja prava. Prihvatite zato od njihovih dobročinitelja, a oprostite onima od njih koji loše postupaju!'" (Bilježi Buhari 3799)

Kad se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., stanje pogoršalo i patnja mu se povećala, Fatima je uzviknula: 'Ah, kakve li patnje! Oče moj!' On joj na to reče: 'Nakon današnjeg dana za tvoga oca više nema patnje!' Kad je umro, ona reče: 'Oče moj, ti se odazva Gospodaru, Koji te pozva! Oče moj, džennetski Firdevs boravište je tvoje! Oče moj, Džibrila obavještavamo o smrti tvojoj!' A kad je ukopan, rekla je: 'Enese, zar ste imali duše da po Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pospete zemlju?!'" (Bilježe Buhari 4462 i Nesai)

Kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio na samrti, u kući su bili ljudi, pa im je Poslanik, s.a.v.s, rekao: 'Dođite da vam napišem oporuku poslije koje nećete zalutati!' Omer tada reče: 'Allahovog Poslanika, s.a.v.s., savladala je bolest, a imate Kur'an. Dovoljna vam je Allahova knjiga!' Oni koji su bili u kući raziđoše se u mišljenju i počeše se prepirati. Jedni su govorili: 'Donesite mu da vam napiše!', a drugi su govorili kao i Omer. Kada su u naklapanju i neslaganju prešli mjeru, on im reče: 'Idite od mene!' Nakon toga, Ibn Abbas je govorio: 'Zaista je nesreća, i to potpuna nesreća, što je njihovo neslaganje i naklapanje spriječilo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da im napiše tu oporuku!'" (Bilježe Buhari 4432 i Muslim 1637)

Hvala Allahu. Ni jedan vjerovjesnik nije umro dok mu nije imamio čovjek iz njegovog umeta." (Bilježe Bezzar i Taberani 4448)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., pitao je govoreći: 'Gdje sam sutra? Gdje sam sutra?' želeći moj dan (prema rasporedu), pa su mu supruge dopustile da boravi gdje želi, tako da je bio u mojoj kući sve dok nije umro u danu u kojem je, po rasporedu, i trebalo da bude kod mene. Allah je uzeo njegovu dušu dok mu je glava bila na mojim grudima, a njegova pljuvačka pomiješala se s mojom. Abdurrahman ibn Ebu Bekr je ušao, noseći misvak kojim je čistio zube. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je pogledao prema njemu, pa sam mu rekla: 'Abdurrahmane, daj mi taj misvak!' On mi ga je dao, pa sam ga ja ižvakala i izgnječila zubima, a onda ga dala Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Naslonjen na moje grudi očistio je njime zube." (Bilježe Buhari 4450 i Muslim 2443)

Kad se Vjerovjesniku, s.a.v.s., stanje pogoršalo, upitao je: 'Jesu li ljudi klanjali?' Odgovorili smo: 'Ne, oni očekuju tebe, Allahov Poslaniče.' On na to reče: 'Stavite mi vode u korito!' Mi smo to uradile, pa se on okupao, ali kad se počeo dizati, onesvijestio se. Zatim se osvijestio, pa je upitao: 'Jesu li ljudi klanjali?' Odgovorili smo: 'Ne, oni očekuju tebe, Allahov Poslaniče.' On na to reče: 'Stavite mi vode u korito!' Mi smo to uradile, pa se on okupao, ali kad se počeo dizati, opet se onesvijestio. Zatim se opet osvijestio, pa je upitao: 'Jesu li ljudi klanjali?' Odgovorili smo: 'Ne, oni očekuju tebe, Allahov Poslaniče.' On na to reče: 'Stavite mi vode u korito!' Mi smo to uradile, pa se on okupao, ali kad se počeo dizati, onesvijestio se. Zatim se opet osvijestio, pa je upitao: 'Jesu li ljudi klanjali?' Odgovorili smo: 'Ne, oni očekuju tebe.' Ljudi u džamiji iščekivali su Vjerovjesnika, s.a.v.s., radi posljednje jacije. On je tada poslao po Ebu Bekra da bi klanjao ljudima. Izaslanik mu je otišao i rekao mu: 'Vjerovjesnik, s.a.v.s., zapovijeda ti da imamiš ljudima', a Ebu Bekr, koji je bio nježnog srca, reče: 'Omere, imami ti ljudima!' Omer mu odgovori: 'Ti si toga dostojniji!' Tako je Ebu Bekr imamio tih dana. Poslije je Allahov Poslanik osjetio u sebi neku olakšicu pa je radi podne-namaza izašao uz pomoć dva muškarca, od kojih je jedan bio Abbas, a Ebu Bekr je u tome momentu već imamio ljudima. Kad ga je Ebu Bekr ugledao, htio se povući natrag, ali mu on dade znak da se ne povlači, a onoj dvojici reče: 'Posadite me pored njega!', pa su ga posadili pored njega. Ebu Bekr je klanjao namaz za Vjerovjesnikom, s.a.v.s., koji je tada sjedio, a ljudi su klanjali za Ebu Bekrom." (Bilježe Muslim 418 i Buhari 687)

Kad je Allahovovom Poslaniku, s.a.v.s., otežalo i bolovi mu se pojačali, zatražio je od svojih supruga da bude njegovan u mojoj kući, pa su mu one dozvolile. Zatim je on izašao, vukući svoje noge po zemlji i oslanjajući se na Ibn Abbasa i još jednog čovjeka – Ibn Abbas kaže da je to bio Alija." Ona dalje priča: Kad je ušao u moju kuću i nakon što su mu se bolovi pojačali, rekao je: 'Polijte me iz sedam mješčića čije uzice još nisu odriješene, da bih svijetu mogao dati oporuku!' Tada smo ga posadili u Hafsino korito, pa smo ga počeli polijevati iz tih mješčića, dok nam nije počeo rukom davati znak da je dosta. Nakon toga je izašao ljudima, predvodio ih u namazu i održao im govor." (Bilježe Buhari 198 i Muslim 418)

Jednog dana Vjerovjesnik, s.a.v.s., vratio se s dženaze iz mezarja Beki, pa me zatekao da osjećam glavobolju i govorim: 'Moja glava!' Rekao je: 'Ne, Aiša, ja trebam govoriti: 'Moja glava!' Kakva bi tebi bila šteta ako bi umrla prije mene? Ja bih te okupao, zamotao te u kefine, klanjao bih ti dženazu i ukopao bih te.' Ja sam na to rekla: 'Kada bi se sa mnom tako desilo, tako mi Allaha, mislim da bi se ti vratio u moju kuću i u njoj spavao s nekom od svojih žena!', a Poslanik, s.a.v.s., se nasmijao. Tada su mu počeli bolovi od kojih je umro." (Bilježe Buhari 7217 i Darimi.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je u bolesti od koje je umro govorio: 'Aiša, još uvijek osjećam bol od hrane što sam je pojeo na Hajberu. Ovog časa osjetio sam da mi se žila kida od tog otrova.'" (Bilježi Buhari 4428)