Fatima, radijallahu anha, uputila molbu Ebu-Bekru u kojoj je zatražila svoj dio nasljedstva koje je ostalo iza Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a bio ga je zadobio kao ratni plijen (dobiven bez borbe), i tražila je Vjerovjesnikov zekat iz Medine i (nasljedni dio iz) Fedeka, te od onoga što je preostalo od petine (plijena s) Hajbera. Ebu-Bekr (tada) reče: Allahov Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Mi se ne nasljeđujemo: što ostane iza nas – to je sadaka! Muhammedova porodica jest će iz ovog imetka – to jest iz Allahova imetka – i nema prava ni na šta drugo! Ja, tako mi Allaha, neću mijenjati ništa od Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, sadake: ostat će onako kako je bilo u njegovo doba, i ja ću, zasigurno, postupati s time onako kako je radio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem! To je posvjedočio i Alija, a zatim rekao: Poznate su nam tvoje vrline, Ebu-Bekre! Spomenuo je zatim rodbinske veze s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i njihova prava. Na to Ebu-Bekr reče: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, draže mi je da se brinem o rodbini Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego o svojoj vlastitoj." (Buhari)