Neki čovjek, kršćanin, primio je islam, pa je pročitao sure El-Bekara i Alu Imran, a pisao je i objavu Vjerovjesniku, s.a.v.s. Zatim se ponovo vratio u kršćanstvo i počeo govoriti: Muhammed ne zna ništa drugo osim ono što sam mu ja pisao. Tada je Poslanik, s.a.v.s., proučio dovu: Moj Gospo daru, učini ga znakom. Allah, dž.š., ga je usmrtio, a kad su ga zakopali sutradan ga je zemlja izbacila. Rekli su: Ovo je djelo Muhammeda i njegovih prijatelja jer je pobjegao od njih, pa su ga iskopali i izbacili iz zemlje. Ponovo su ga još dublje, koliko su mogli, zakopali, a kad je sutradan osvanulo, zemlja ga je izbacila iz sebe. Rekli su isto što i prvi put. Zatim su ga još dublje zakopali, ali ga je zemlja i treći put izbacila. Uvidjeli su da to nije ljudsko djelo, pa su ga bacili među dva kamena i na njega nagrnuli kamenje." (Bilježe Buhari, 3617, i Muslim, 2781.)