Zbirke hadisa

"Vjerovjesnik, a.s., došao je nekim od svojih žena, kod kojih se zatekla Umm-Sulejm, i rekao: Endžeša – teško tebi! – polahko tjeraj te boce!" Ebu-Kilaba kaže: "Vjerovjesnik, a.s., izgovorio je riječi za koje biste, da ih je neko od vas rekao, rekli da su neprimjerene. To su riječi: Kako tjeraš boce?" (Buhari, 6149)

"Krenuli smo s Allahovim Poslanikom, a.s., na Hajber. Putovali smo noću, pa je neko od družine rekao Amiru b. Ekveu (za koga on, tj. Selema b. Ekvea, kaže da je bio pjesnik): Hajde nam otpjevaj neku od svojih pjesama! Tada je on družini počeo pjevati:

Bože, da nije Tebe,

mi ne bismo bili na pravom putu

Niti bismo davali milostinju

niti klanjali

Oprosti,

mi Ti se iskupljujemo za ono što smo slijedili

Učvrsti (naše) noge, ako se sukobimo

i ulij (nam) pouzdanje

Mi se, kad se pozovemo, odazovemo i dođemo

A ujutro za nama lelekaju

Potom je Allahov Poslanik, a.s., upitao: Ko je ovaj gonič?, pa su mu rekli: Amir b. Ekvea. – Allah mu se smilovao!, reče on. Tada jedan čovjek iz družine reče: Jeste, Allahov Poslaniče, kada bi nas samo i ti počastio! Zatim smo došli do Hajbera", kaže on (Selema b. Ekvea), "i nametnuli im opsadu. Tu nas je pogodila teška nestašica (glad), ali je Allah pomogao da ga osvojimo. Kada su, nakon osvajanja zanoćili prvu noć, ljudi su potpalili mnogo vatri, pa je Allahov Poslanik, a.s., upitao: Kakve su ovo vatre? Zašto se potpaljuju? – Radi mesa, odgovorili su. Kakva mesa?, upitao je. Mesa domaćih magaraca, rekli su. Tada je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Prolijte ih (kazane) i polupajte! – Allahov Poslaniče, ili da ih prolijemo i operemo?, reče jedan čovjek. Može i tako, odgovori (Poslanik). Kada su ljudi stali u borbeni raspored, Amirova sablja bila je kratka, pa se, kada je zamahnuo da udari jednog židova, vršak njegove sablje odbio i povrijedio Amirovo koljeno, od čega je umro. Kada su se vratili, Selema je rekao: Allahov Poslanik, a.s., vidio je da sam blijed, pa me je upitao: Šta ti je? – Za tebe bih dao oca i majku! – oni tvrde da je Amir poništio svoje djelo, rekoh mu. Ko kaže?, upitao je. Taj i taj i taj i taj te Usejd b. Hudajr Ensari, rekao sam, a Allahov Poslanik, a.s., reče: Laže ko to kaže! On će imati dvostruku nagradu – pokazavši to s dva prsta – bio je marljiv borac kakav je rijetko koji Arap bio! (Buhari, 6148)

"Najistinitije što je pjesnik kazao jesu Lebidove riječi: Zar nije sve što je mimo Allaha neistina?! Umejji b. Ebu-Saltu malo je nedostajalo da primi islam." (Buhari, 6147)

"Dok je Vjerovjesnik, a.s., putovao, zapeo je za kamen i spotakao se, pa mu je prokrvario prst. Tada je (u stihu) rekao: Jesi li ti išta do prst što je prokrvario, a na Allahovu se putu nisi borio?" (Buhari, 6146)

"U poeziji ima i mudrosti." (Buhari, 6145)

Abdullah b. Sehl i Muhajjisa b. Mesud su otišli na Hajber i tamo se razišli po palmiku, gdje je Abdullah b. Sehl poginuo. Potom su Abdur-Rahman b. Sehl i Mesudovi sinovi Huvejjisa i Muhajjisa došli Vjerovjesniku, a.s., i počeli pričati šta je bilo s njihovim drugom. Abdur-Rahman, najmlađi među njima, prvi je počeo govoriti, ali Vjerovjesnik, a.s., reče: "Neka prvo govori najstariji!" (Jahja kaže /da je rekao/: "Neka nastavi najstariji!") Ispričali su šta je bilo s njihovim drugom, a onda Vjerovjesnik, a.s., reče: "Može li se za vašeg ubijenog (ili je rekao: druga) zakleti vas pedeset da ga vi niste ubili?" – "Allahov Poslaniče", rekoše, "takvo što nismo vidjeli." – "Onda će vas židovi osloboditi zakletvom pedeset njihovih", reče on. "Allahov Poslaniče, oni su nevjernici", rekli su, pa je Vjerovjesnik, a.s., od sebe za njih dao krvarinu. Sehl kaže: "Stigao sam jednu od tih deva i ušao u njihov tor, pa me je udarila svojom nogom."Lejs kaže: "Pričao mi je Jahja, njemu Bušejr, a ovome Sehl."Jahja kaže: "Mislio sam da je rekao s Rafijem b. Hadidžom." Ibn-Ujejna kaže: "Pričao nam je Jahja, a njemu Bušejr da je čuo samo od Sehla." (Buhari, 6142)

"Ebu-Bekr je doveo svoga gosta (ili svoje goste), pa je (otišao i) zanoćio kod Vjerovjesnika, a.s. Kada je došao, moja mu majka reče: Sinoć si napustio svoga gosta (ili svoje goste)! – Šta je? Zar niste večerali?, upita on. Ponudili smo ga (ili njih), pa je odbio (ili su odbili). Tada se Ebu-Bekr naljutio, počeo se ružiti, grditi i zaklinjati se da ni on neće jesti. Ja sam se sakrio, a on me stao (tražiti i) dozivati: O nevaljalče! Žena se zaklela da neće jesti dok on ne jede, pa se i gost (ili gosti) zakleo (ili zakleli) da ni oni neće jesti dok on ne počne jesti. Tada je Ebu-Bekr – rekavši: Ovo je bilo od šejtana! – naredio da se iznese jelo i počeo jesti, a i on (ili oni) za njim, tako da bi, kad god bi neko od njih digao zalogaj, iza njega ostalo više nego što je bilo, pa je (Ebu-Bekr) upitao: Šta je ovo, sestro Benu-Firasa? – Na moju radost, sada ga je (jela) više nego što je bilo kada smo počeli jesti, reče ona. Jeli su i od njega je (potom) poslao (dio) Vjerovjesniku, a.s., pa je", kaže, "i on od njega jeo." (Buhari, 6141)

- Prenio nam je Katade od Enesa, a (on) od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Nijedan od vas neće biti (potpun) vjernik, dok ne bude želio svome bratu (muslimanu) ono što želi i sam sebi." (Buharija, 13)

"Šta je po islamu najbolje činiti?" Rekao je: 'Da nahraniš gladnog i da nazivaš selam onome koga poznaješ i koga ne poznaješ.'" (Buharija, 12)

"(Savršeno) vjerovanje sastoji se od šezdeset i nekoliko ogranaka pa i stid je ogranak imana." (Buharija, 9)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izjavio je: "Islam je sagrađen na pet (principa): očitovanju (s vjerovanjem) da nema drugog Boga osim Jedinog Allaha i da je Muhammed, Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, vršenju hadža i pošćenju ramazana." (Buharija, 8)

"Izišli smo s Allahovim Poslanikom, a.s., na dan Hajbera, ali nismo zaplijenili ni zlata ni srebra, već samo nešto novaca, odjeće i opskrbe. Neki je čovjek iz Benu-Dubejba, koji se zvao Rifaa b. Zejd, poklonio Allahovom Poslaniku, a.s., slugu zvanog Midam. Allahov se Poslanik, a.s., potom usmjerio ka dolini Kura, gdje je ubrzo i stigao. Ali dok je Midam raspremao jahalicu Allahovog Poslanika, a.s., ubila ga je zalutala strijela. Svijet je tada rekao: Neka mu je prijatno u Džennetu! Na to je Allahov Poslanik, a.s., odgovorio: Ne, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, zaista će ogrtač koji je on samovoljno uzeo iz plijena na dan Hajbera, ne pokazavši ga, na njemu potpaliti vatru! Kada se to među ljudima pročulo, neki je čovjek donio jedan ili dva remena Vjerovjesniku, a.s., rekavši: Remen od vatre, ili dva remena od vatre."

Ebu-Bekr je primio u goste jednu grupu ljudi i Abdur-Rahmanu rekao: "Ti se pobrini o gostima, a ja idem kod Vjerovjesnika, a.s., pa gledaj da ih ugostiš prije nego što se ja vratim." Abdur-Rahman je požurio, iznio im što je imao i rekao: "Jedite!" – "Gdje je domaćin kuće?", upitali su, ali im je on opet rekao: "Jedite!" Tada su rekli da neće jesti dok ne dođe domaćin kuće. Na to im (Abdur-Rahman) reče: "Prihvatite gostoprimstvo, jer ako se vrati prije nego što jedete, zapamtit ćemo od njega", ali su opet odbili. "Znao sam da će se na mene naljutiti", (kaže Abdur-Rahman), "pa sam se, kada je došao, od njega sklonio. Šta ste učinili?, upitao je, pa su mu ispričali. Zatim me je počeo dozivati: O Abdur-Rahmane! Ja sam šutio i nisam se odazivao, pa je opet zovnuo: O Abdur-Rahmane! Ja sam opet šutio, pa je ponovo zovnuo: O nevaljalče, ako čuješ moj glas, kunem ti se da ćeš vidjeti kad dođeš! Tada sam izišao i rekao: Pitaj svoje goste (kako je bilo)!, pa su rekli: Istinu govori, donosio nam je. Na to (Ebu-Bekr) reče: Znači čekali ste mene. Tako mi Allaha, noćas ga (jela) neću okusiti!, ali i ovi rekoše: Tako nam Allaha, nećemo ni mi jesti dok ti ne jedeš! – Nisam zapamtio goru noć od ove, reče (Ebu-Bekr), teško vama, kakvi ste vi (ljudi)? Zašto nećete da prihvatite gostoprimstvo?, dodavši: Iznesi jelo! Tada je jelo izneseno, te je on (prvi) pružio svoju ruku i rekao: U ime Allaha – ono je prvo šejtanovo!, pa je počeo jesti, a i oni za njim." (Buhari, 6140)

Moj amidža Enes ibn Nadr nije učestvovao u Bitki na Bedru, pa je rekao: Allahov Poslaniče, bio sam odsutan od prve borbe u kojoj si se ti borio protiv idolopoklonika. Ako mi Allah još pruži priliku za borbu protiv idolopoklonika, vidjet ćeš šta ću napraviti." Pa kada je bila Bitka na Uhudu i muslimani bili izloženi opasnosti (poraza), on je rekao: Bože moj, ispričavam Ti se za ono što ovi (povlačenjem) učiniše, (mišljaše na svoje drugove), a ponovo se odričem pred Tobom onoga što ovi učiniše (smjerajući na idolopoklonike)." Potom je prošao naprijed, pa se okrenuo Sadu ibn Muazu i rekao mu: O, Sadu ibn Muazu, želim Džennet! Tako mi Gospodara Nadra, ja osjećam njegov miris ispred Uhuda. "Sad je kasnije rekao: – Allahov Poslaniče, nisam u mogućnosti da opišem ono što je on tada počinio. – Kasnije smo na njemu našli – pripovijeda Enes – osamdeset i nekoliko rana od sablje, uboda koplja ili strijele; našli smo ga ubijena, a idolopoklonici su ga iznakazili toliko da ga je prepoznala samo njegova sestra po njegovim jagodicama. – Smatramo – kaže Enes – da se na njega i njemu slične odnosi ovaj ajet: "Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu" pa do kraja ajeta. –Njegova sestra – nastavlja Enes – koja se zvaše Rubeijja, kasnije je nekoj ženi prebila sjekutić, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio izravnanje, a Enes mu rekao: Allahov Poslaniče, tako mi Onoga koji te s Istinom poslao, neće joj se sjekutić razbiti!" (Tužioci) su se zadovoljili otkupom odrekavši se izravnanja, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Među Allahovim robovima ima onih kojima bi, kad bi se zakleli Allahom u nešto, On sigurno zakletvu ispunio." (Buhari, 2805-2806)

Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, da nije nekih ljudi od pravovjernih, kojima teško padne ako izostanu iza mene a ja ne pronađem jahalice kojima bih ih prebacio, ne bih izostao ni iza jedne čete koja ratuje u ime Allaha. Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moj život, želio bih poginuti na Allahovom putu pa da opet budem proživljen i ubijen, zatim proživljen pa ubijen, zatim proživljen i opet ubijen." (Buhari, 2797)

Muaz b. Džebel, radijallahu anhu, klanjao je za Vjerovjesnikom, a.s., a zatim bi odlazio svojima i klanjao im kao imam. Jednom im je prilikom učio (poglavlje) El-Bekara, pa je jedan čovjek istupio i namaz (sam) klanjao kraće. Za to je saznao Muaz i rekao mu da je licemjer. Čovjek je to čuo, pa je došao Vjerovjesniku, a.s., i rekao: "Allahov Poslaniče, mi smo ljudi koji radimo fizičke poslove i na devama gonimo vodu. Jučer smo klanjali za Muazom, pa je počeo učiti (poglavlje) El-Bekara, nakon čega sam ja istupio, pa je on ustvrdio da sam licemjer." Tada je Vjerovjesnik, a.s., tri puta rekao: "Muaze, zar ti u iskušenje dovodiš?! Uči (poglavlja) Tako mi Sunca i svjetla njegova, Hvali ime Gospodara svoga, Svevišnjeg i sl.!" (Buhari, 6106)

"Ko se lažno zakune drugom vjerom mimo islama – takav je kao što je i rekao. Čime se ko ubije – time će biti i mučen u džehenemskoj vatri. Proklinjanje je vjernika kao i ubijanje. Ko vjernika potvori za nevjerstvo – kao da ga je i ubio!" (Buhari, 6105)

"Vjerovjesnik, a.s., bio je stidljiviji od djevice u njenoj nosiljci. Kada bi vidio nešto što mu nije drago, prepoznali bismo to po izrazu njegova lica." (Buhari, 6102)

"Vjerovjesnik, a.s., učinio je (jednom prilikom) nešto što je sebi dopustio, a ljudi su se toga ustručavali. Čuvši za to, Vjerovjesnik je, a.s., na hutbi, prethodno se zahvalivši Allahu, rekao: Šta je (nekim) ljudima pa se ustručavaju onoga što sam ja učinio? Tako mi Allaha, ja Allaha poznajem najbolje i više Ga se od njih bojim!" (Buhari, 6101)

"Vjerovjesnik, a.s., podijelio je ratni plijen – kao što je i ranije dijelio – pa je jedan čovjek ensarija rekao: Tako mi Allaha, to je podjela kojom se nije htjelo postići Allahovo zadovoljstvo! Rekao sam: Reći ću to Vjerovjesniku, a.s.!, pa sam mu, dok je sa svojim drugovima bio, prišao i krišom ispričao. To je Vjerovjesnika, a.s., teško pogodilo, pa mu se lice promijenilo i naljutio se da sam zaželio da mu to uopće nisam bio ispričao. Potom je rekao: Musa je uvrijeđen i više od toga, pa se strpio!" (Buhari, 6100)