Određenje sudbine
PITANJE
Zanima me do koje mjere nam je sudbina odredila život. Vjerujem u sudbinu i ono što nam je dragi Allah odredio. No, npr. ako je nekome suđeno da izvrši preljub, propusti namaz ili popije alkoholno piće, kako onda se oduprijeti tome ako je to sudbina tog pojedinca? Razumijem da je upravo stvar u tome što ne znamo šta nam je sudbina i da donesemo sud o tome šta treba a šta ne treba da radimo, ali opet mi se postavlja pitanje kako donijeti sud da nešto ne uradim ako mi je suđeno da to uradim. Ništa nije jače od Božije sudbine, zar ne?
ODGOVOR
Pitanje kada i kadera, ili, kako se to u narodu kaže, sudbine, nerazrješiva je enigma za ljudski razum. Nema zadovoljavajućeg odgovora na to pitanje, pa se njime i ne treba opterećivati. Poslanik, a.s., naljutio se kada je jedne prilike čuo da ashabi raspravljaju o tome. Na temelju različitog shvatanja ovoga pitanja, nastale su neke sekte u islamu (kaderije i džebrije, npr.). Ono što smatramo bitnim naglasiti u vezi s tim pitanjem jesu dvije postavke:
1. obaveza vjerovanja da sve što se događa biva Božijom voljom i određenjem;
2. obaveza vjerovanja da čovjek ima slobodan izbor da čini dobro ili zlo i da će odgovarati i biti nagrađen ili kažnjen za svoje djelo. I sloboda ljudskog izbora je u skladu s Božijom voljom i određenjem. Obje postavke imaju potvrdu u više kur'anskih ajeta. Način djelovanja Božije volje i određenja nije nam poznat, osim po spoljnim manifestacijama, ali nam je dobro poznato da nas ništa ne prisiljava da odaberemo dobro ili zlo mimo naše slobodne volje. Uzvišeni je rekao: "I reci: 'Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje" (El-Kehf, 28). "Mi mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti". (Ed-Dehr, 3) Božija univerzalna volja ("irade kevnijje") obuhvata sve, a Njegova šerijatska volja usmjerena je na ljudska djela sa zahtjevom da ljudi čine samo ono što je dobro. Niko nema pravo da se poziva na sudbinu opravdavajući svoja loša djela. To je pokušaj bijega od odgovornosti za njih, koji je unaprijed osuđen na neuspjeh. "Ko uradi koliko trun dobra vidjet će ga, a ko uradi koliko trun zla vidjet će ga", kaže Uzvišeni u suri Ez-Zilzal. Opširnije razmatranje ove teme možete naći u Đozinom djelu "Islam u vremenu" (Vidi: Đozo, Sabrana djela, 1/434-445).