Ajet u kojem se spominju dvije smrti

PITANJE

Pročitao sam odgovor na pitanje o dvije smrti koje Kur'an spominje, ali mi je tekst izazvao još veću znatiželju, pa Vas molim za objašnjenje. "Gospodaru naš," – reći će oni - "dva puta si nas usmrtio i dva puta si nas oživio; mi priznajemo grijehe naše, pa ima li ikakva načina da se iziđe?"(40:11) Vaš odgovor: ''Postoji nekoliko tumačenja spomenutog ajeta. Najveći broj mufessira smatra da se ovaj ajet tumači u svjetlu 28. ajeta sure El-Bekare: 'Kako možete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili ništa (tj. mrtva materija), pa vam je On život dao; On će, zatim, učiniti da pomrete i poslije će vas oživjeti, a onda ćete se Njemu vratiti.' Prema ovom tumačenju, prva smrt je ona prije udahnjivanja duše u tijelo zametka, a druga nakon rođenja osobe. Prema drugom tumačenju, prvo usmrćenje je na koncu života osobe, a drugo u kaburu, nakon što umrli bude oživljen radi kaburskog ispita, tj. odgovaranja na pitanja koja postavljaju meleki Munker i Nekir. Prema trećem tumačenju, prvo usmrćenje se desilo nakon što su svi ljudi ili njihove duše stvoreni – izvedeni iz kičme Ademove i kada je zatraženo od njih da posvjedoče ko je njihov Gospodar, te su nakon preuzete obaveze (Misak) vjerovanja u Allaha – Stvoritelja svega, bili usmrćeni i poslije toga sukcesivno stvarani. Drugo usmrćenje je ovo uobičajeno na ovom svijetu. Prvo tumačenje je najizglednije, jer ima potvrdu u drugom kur'anskom ajetu. ''U njima, poslije one prve smrti, smrt više neće okusiti i On će ih patnje u ognju sačuvati (44:56)". Čitajući prije navedeni ajet, svako objašnjenje povlači pitanje, npr. ako je prva smrt kad nismo postojali onda je dunjalučka druga itd. Ako su dvije smrti dunjalučka i berzahska, onda poslije prve slijedi i druga.

ODGOVOR

Ajet koji ste citirali je posve jasan. Govori o tome da u Džennetu nema smrti, nakon one prethodne, kojom je okončan život na dunjaluku. U svakom slučaju, to je zadnja smrt koja je prethodila ulasku u Džennet, tako da se to može usaglasiti sa sva tri tumačenja ajeta u kojem se govori o "dvije smrti i dva proživljenja".