Enciklopedija hadisa

Kad je Vjerovjesniku, s.a.v.s., izraženo saučešće povodom smrti njegove kćerke Rukajje, rekao je: 'Hvala Allahu. Sahranjivanje kćerki Allah nagrađuje.'" (Bilježe Taberani 12035, u djelima El-Mu'džemul-kebir i El-Mu'džemul-evsat, i Bezzar 790)

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Onaj od vas kome dijete nije umrlo neće ući u Džennet, osim malo!' Na to je jedan čovjek rekao: 'Allahov Poslaniče, nije svakome od nas umrlo dijete', a on je odgovorio: 'Zar ne spada u to i ako čovjek izgubi svoga brata muslimana?'" (Zabilježeno je u djelu El-Mu'džemul-evsat 5745)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., stao je kod ljudi iz plemena Benu Seleme koji su sjedili, pa ih je upitao: 'O Benu Seleme, ko je kod vas rekub (bespomoćan)?' Oni odgovoriše: 'Onaj ko nema djece', a on im reče: 'Ne, to je onaj ko nema djece umrle u djetinjstvu.' Zatim ih upita: 'A ko je kod vas adim (siromašan)?' Oni odgovoriše: 'Onaj ko nema imetka', a on im reče: 'Ne, to je onaj ko dođe (na ahiret), a kod Allaha ne bude imao nikakvog dobra.'" (Bilježe Mevsili i Bezzar.)

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Ko od moga umeta bude imao dvoje u djetinjstvu umrle djece, pomoću njih ući će u Džennet.' Aiša tada upita: 'A onaj ko bude imao jedno umrlo dijete od tvoga umeta?', a on odgovori: 'I onaj ko bude imao jedno umrlo dijete, o upućena!' Ona opet upita: 'A šta s onim iz tvoga umeta ko nema umrlo dijete?', pa on odgovori: 'Ja ću biti zagovornik svome umetu, njih nije pogodilo ono što je mene.'" (Bilježi Tirmizi 1062)

Kome god muslimanu i muslimanki (bračnom paru) umre troje djece koja nisu ušla u pubertet, Allah će njima dvoma oprostiti zbog Svoje milosti prema toj djeci." (Bilježi Nesai )

'Ko isprati (na ahiret) troje djece koja nisu doživjela pubertet, bit će mu jaka zaštita.' Tada Ebu Zerr reče: 'Ja sam ispratio dvoje', a on odgovori: 'I dvoje.' Tada Ubejj ibn Ka'b reče: 'Ja sam ispratio jedno', a on odgovori: 'I jedno, ali kad to bude kod prvog udarca.'" (Bilježi Tirmizi 1061)

Kad mu uvedu roditelje u Vatru, nedonošče će ljutiti svoga Gospodara, pa će mu se reći: 'Nedonošče koje ljuti svoga Gospodara, uvedi svoje roditelje u Džennet!', pa će ih ono vući pupčanom vrpcom sve dok ih ne uvede u Džennet!" (Bilježi Ibn Madža 1608, Hadis je ocijenjen slabim )

Žene su rekle Vjerovjesniku, s.a.v.s.: 'Ne možemo doći do tebe od muškaraca, pa odredi jedan dan za nas.' Tada im je on odredio jedan dan u kojem se sretao s njima, pa im je vazio i naređivao (da čine dobro). Između ostalog, rekao im je: 'Svaka žena među vama koja isprati (na ahiret) troje djece imat će zaštitu od Vatre!' Na to je jedna žena rekla: 'Ili dvoje?', pa se on složio: Ili dvoje.'" ( Hadis bilježe Buharija 101 i Muslim 2633)

Primjer bolesnika koji se razboli i dobro se drži jeste poput zrna grada kada čisto i neuprljano pada s neba." (Rezin, Bezzar, te Taberani u djelu El-Mu'džemul-evsat. 5166)

'Bolest briše grijehe.' Međutim, ja plačem zato što me je bolest snašla u stanju nerada, a ne u stanju aktivnosti, jer kad se čovjek razboli, bilježi mu se ista nagrada koja mu se bilježila prije bolesti, jer ga bolest spriječi da nastavi raditi ono što je prije radio.'" (Bilježi Rezin.)

Uzvišeni i Slavljeni Gospodar kaže: 'Tako Mi Moje moći i veličine, nikoga kome želim oprostiti neću odvesti s dunjaluka dok mu sve grijehe koje ima ne izbrišem bolešću njegovog tijela ili malom opskrbom!'" (Bilježi Rezin.)

Allahov Poslaniče, koji ljudi su na najvećem iskušenju?", pa mu je on odgovorio: Vjerovjesnici, pa onda najbolji, pa iza njih opet najbolji. Čovjek biva na iskušenjima u skladu sa svojom vjerom: ako mu je vjera čvrsta, iskušenja su mu teška, a ako mu je vjera slaba, On ga iskuša u skladu s njegovom vjerom. Iskušenja stalno pogađaju čovjeka, sve dok ga ne ostave da hoda po Zemlji bez ijednoga grijeha." (Tirmizi 2398)

Kad Allah čovjeku odredi jedan stepen, pa ga on ne dostigne, onda ga Allah iskuša u njegovom tijelu, imetku ili njegovoj djeci i dā mu strpljenja da to izdrži, dok tako ne dostigne stepen koji mu je Uzvišeni Allah prije odredio." (Ebu Davud 3090)

Iskušenja će stalno pogađati vjernika i vjernicu u njihovim životima, djeci i imecima, sve dok ne dođu pred Allaha bez ijednog grijeha!" (Bilježi Tirmizi 2399)

Zejd b. Sabit, Abdullah b. Erkam, Omer, Osman, Alija, Mugira b. Šu'ba, Muavija, Halid b. Seid b. As i drugi. (Bilježi Taberani.)

Došli smo Omeru da nam riješi specifičan problem nasljeđivanja, pa to nije učinio onako kako smo očekivali. Potom smo došli sljedeće godine, pa je to učinio, te smo mu to rekli, a on je rekao: 'Tada smo tako, a sada ovako odlučili (na osnovu drugačijeg shvatanja).'" (Bilježi Darimi.)

Onaj ko ljudima dijeli fetve za sve što ga pitaju jeste ludak." (Bilježi Taberani.)

Prvi koji je mjerio (zaključivao po analogiji) je Iblis, a i sunce i mjesec su na isti način obožavani." Mislio je na ajet: Stvorio si me od vatre, a stvorio si ga od ilovače." (Bilježi Darimi.)

Moj umet razići će se na sedamdeset i nekoliko grupa, od kojih će najveće iskušenje i smutnju za moj umet predstavljati oni koji stvari mjere po svome mišljenju, pa dopuštaju zabranjeno, a zabranjuju dozvoljeno." (Bilježe Taberani, Bezzar i Hakim.)

Neki čovjek došao je u Medinu i počeo pitati o dvosmislenim (mutešabih) ajetima, pa je Omer poslao po njega i pripremio za njega batinu. Rekao mu je: 'Ko si ti?' On reče: 'Ja sam Abdullah Sabig.' Omer uze močugu i reče: 'Ja sam Božiji rob (Abdullah) Omer', i poče ga udarati dok mu ne okrvavi glavu, pa ovaj reče: 'Vladaru vjernika, dosta je, otišlo mi je ono što je bilo u glavi!'" (Bilježi Darimi.)