Enciklopedija hadisa

"Upitao sam Enesa da li je Allahov Poslanik, a.s., Medinu učinio zaštićenim područjem (haremom), pa mi je On odgovorio: Da, od toga i toga mjesta do toga i toga. U njoj se ne smije posjeći drvo; a ko u njoj uvede neku novotariju (u vjeru) - na njega će pasti Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i cijeloga svijeta!"
Asim kaže: "Musa b. Enes kazivao mi je da je Poslanik, a.s., rekao i: ... ili pruži utočište onome koji uvodi novotarije..." (Buhari)

Neka muslimane u njihovim nevoljama osnaži nevolja koja je mene zadesila!" (Bilježi Malik 983)

Otišao sam Omeru i ušao kod njega. Malo zatim uđe i njegov vratar Jerfa i reče: Hoćeš li primiti Osmana, Abdur-Rahmana, Zubejra i Sada, jer oni traže dopuštenje da uđu? Da, odgovori on, pa su oni ušli, nazvali selam i sjeli. Zatim je Jerfa upitao: Hoćeš li primiti Aliju i Abbasa?, pa je on i njima dopustio da uđu. (Nakon što je ušao), Abbas reče: Vladaru pravovjernih, presudi između mene i ovog nepravednog čovjeka! Njih dvojica optuživali su jedan drugog. Vladaru pravovjernih, reče tada skupina u kojoj je bio Osman i oni koji su s njim došli, presudi njima dvojici i rastereti ih! Polahko!, reče Omer, zaklinjem vas Allahom, Onim s čijim dopuštenjem opstoje i nebo i Zemlja, da li znate da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Mi se (poslanici) ne nasljeđujemo: ono što ostavimo to je sadaka! (Ovim je Allahov Poslanik, a.s., mislio na sebe.) Tako je rekao, potvrdi spomenuta skupina, pa se Omer okrenu Aliji i Abbasu i reče im: Zaklinjem vas Allahom, znate li vas dvojica da je Allahov Poslanik, a.s., to rekao? Da, potvrdiše njih dvojica.
Onda Omer reče: Ja ću vam, zaista, ispričati taj slučaj. Allah je posebno darovao Svome Poslaniku, a.s., dio imetka koji nije dao nikome drugom osim njemu. Zaista je Allah rekao: ... radi onoga što je Allah od njih, kao plijen, darovao Poslaniku Svome... do kraja ajeta. Ta je imovina pripadala isključivo Allahovom Poslaniku, a.s., a opet, tako mi Allaha, on je nije, mimo vas, uzeo samo za sebe, niti ju je prisvojio, ne dajući vam ništa. On je od nje i vama dao i razdijelio ju je među vama, tako da je od toga i njemu ostao jedan dio imetka. Iz tog je imetka Vjerovjesnik, a.s., opskrbljivao svoju porodicu za godinu dana, a ono što bi ostajalo upotrebljavao bi u svrhe u koje se upotrebljava imetak koji je Allahov. Tako je Vjerovjesnik, a.s., postupao sve do kraja svoga života. Zaklinjem vas Allahom, da li vi to znate? Da, odgovoriše oni. Potom on upita Aliju i Abbasa: Zaklinjem i vas Allahom, da li vas dvojica to znate? I njih dvojica potvrdiše da znaju.
(Omer potom nastavi): Zatim je Allah dao da umre Vjerovjesnik, a.s., pa je Ebu-Bekr rekao: Ja sam nasljednik Allahova Poslanika, a.s.! Uzeo je taj imetak i postupao s njim onako kako je i Allahov Poslanik, a.s., postupao. Vas ste dvojica tada, (reče Omer) pa se okrenu Aliji i Abbasu, tvrdili da je Ebu-Bekr s tim imetkom uradio to i to, a Allah dobro zna da je on u tome bio iskren, čestit i razborit i da je slijedio istinu. Zatim je Allah dao da umre Ebu-Bekr, pa sam ja rekao: Ja sam nasljednik Allahovog Poslanika, a.s., i Ebu-Bekra! Zato sam uzeo taj imetak (i držao ga) dvije godine, postupajući s njim onako kako je postupao Allahov Poslanik, a.s., i onako kako je postupao Ebu-Bekr. A onda ste mi došli vas dvojica s istim riječima i istim zahtjevom. Ti si mi (Abbase) došao tražiti dio imetka svoga bratića, a ovaj (Alija) mi je došao tražeći dio za svoju ženu od njezina oca. Ja sam vam tada rekao: Ako želite, predat ću ga vama dvojici, pod uvjetom da Allahu dato obećanje i obavezu da ćete postupati s njim onako kao što je s njim postupao Allahov Poslanik, a.s., i kao što je s njim postupao Ebu-Bekr, i kao što sam ja s njim postupao otkada sam ga preuzeo - ne kršite. U suprotnom, nemojte mi se obraćati tražeći taj imetak! Vi ste tada rekli: Predaj nam ga pod tim uvjetom!, pa sam vam ga predao. Zaklinjem vas Allahom, da li sam ga tako predao njima dvojici? - Da, odgovoriše oni iz skupine, pa se on okrenuo Aliji i Abbasu i upitao: Zaklinjem i vas Allahom, da li sam ga tako predao vama dvojici? - Da, odgovorili su. Pa zar tražite od mene drukčiju presudu? Tako mi Onoga s čijom dozvolom opstoje nebo i Zemlja, neću u pogledu toga donijeti drukčiju presudu do Smaka svijeta! Ako se ne možete brinuti o njemu, predajte ga meni, pa ću se ja umjesto vas brinuti o njemu!, reče im Omer." (Buhari)

Musliman koji dolazi u kontakt s ljudima i podnosi njihove uvrede bolji je od onoga ko ne kontaktira s ljudima i ne podnosi njihove uvrede." (Bilježi Tirmizi 2507)

"Uvejmir Adžlani došao je Asimu b. Adiju i upitao ga: Šta misliš: ako neki čovjek zatekne svoju ženu s drugim čovjekom pa ga ubije, da li ćete ga ubiti zbog toga? Upitaj mi to, Asime, Allahovog Poslanika, a.s.! Asim je to i uradio, ali Vjerovjesnik, a.s., nije volio takva pitanja i upućivao je prijekor (onima koji ih postavljaju). Nakon što se Asim vratio i obavijestio Uvejmira da Vjerovjesnik, a.s., ne želi da ga o tome pitaju, on reče: Tako mi Allaha, ja ću otići do Vjerovjesnika, a.s.! Otišao je do njega, ali je Uzvišeni Allah već bio objavio dio Kurana povodom Asimova slučaja, pa mu je Poslanik, a.s, rekao: Allah je povodom vašeg slučaja objavio dio Kurana! Potom ih je pozvao oboje, pa su došli (i optužili jedno drugo), prizivajući prokletstvo na onoga koji laže. Nakon toga Uvejmir reče: Allahov Poslaniče, ako bih je zadržao kod sebe, to bi značilo da sam slagao na nju! Zato se rastavio od nje, iako mu Vjerovjesnik, a.s., nije rekao da je pusti. Od tada se rastava braka u takvim slučajevima uobičajila. Vjerovjesnik, a.s. je, nakon toga rekao: Pričekajte dok se porodi, pa ako dijete bude crvenkasto i malo poput geka (vrsta guštera), ne vidim druge mogućnosti nego da je on slagao. A ako rodi dijete krupnih, crnih očiju i velike zadnjice, onda smatram jedino mogućim da je on o njoj rekao istinu. Kada je rodila, dječiji je izgled ukazivao na loše djelo." (Buhari)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., učio mi je ovu dovu: Divan li si ti komentator Kurana. A Džibril mi je učio tu dovu dva puta." (Bilježi Taberani, XI/80, 11108.)

Koga pogodi neka nevolja u imetku ili njemu samome pa je prikrije i ne žali se ljudima na nju, Allahova je obaveza da mu oprosti!" (Zabilježeno je u djelu El-Mu'džemul-evsat 737)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., otišao je da obavi fiziološku potrebu, pa sam mu ja ostavio posudu za abdest, a kad je izašao, rekao je: Ko je ovo ostavio? Rekli su mu, a on je izgovorio: Moj Gospodaru, daj mu da razumije vjeru, i poduči ga tumačenju!" (Bilježe Buhari, 143, i Muslim, 2477.)

"Allahov je Poslanik, a.s., kada je bio bolestan, rekao: Naredite Ebu-Bekru da imami ljudima! Ja mu tada rekoh: Ako Ebu-Bekr stane na tvoje mjesto, plakat će, pa ga ljudi neće čuti, zato reci Omeru da im on klanja! Usprkos tome on je ponovio: Naredite Ebu-Bekru da imami ljudima! Onda sam ja rekla Hafsi: Reci mu: Ako Ebu-Bekr stane na tvoje mjesto plakat će, pa ga ljudi neće čuti, zato reci Omeru da im on klanja! Hafsa je tako i uradila, a onda je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Zaista ste vi iste kao one žene s Jusufom, a.s.! Naredite Ebu-Bekru da imami ljudima!" Hafsa je tada rekla Aiši: "Nisam postigla ništa bolje nego ti." (Buhari)

"Zamalo se nisu upropastila dvojica plemenitih, tj. Ebu-Bekr i Omer. Kada je Vjerovjesniku, a.s., došla delegacija plemena Temim, jedan je od njih dvojice (za vođu toga plemena) predložio Akrea b. Habisa Temimija Hanzalija, koji je pripadao ogranku Mudžaši, a drugi je predložio drugoga. Tada je Ebu-Bekr rekao Omeru: Želio si samo da mi se suprotstaviš!, na što mu je Omer odgovorio: Nisam ti se želio tek suprotstaviti! Tako su oni povisili tonove pred Vjerovjesnikom, a.s., pa je objavljeno: O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena djela vaša, a da vi to i ne primijetite! One koji utišaju glasove svoje pred Allahovim Poslanikom - a to su oni čija je srca Allah prekalio u čestitosti - čeka oprost i nagrada velika."
Ibn-Ebu-Mulejka kaže da je Ibn-Zubejr rekao: "Nakon toga Omer bi" - a to nije naveo za svoga djeda, tj. Ebu-Bekra - "uvijek kada bi se obraćao Vjerovjesniku, a.s., govorio tiho i nedovoljno glasno, (i ne bi podizao glas) sve dok Poslanik, a.s., ne bi zatražio pojašnjenje njegovih riječi." (Buhari)

Niko nije strpljiviji na uvredi koju čuje od Uzvišenog Allaha, jer Njemu čine širk i pripisuju Mu dijete, a On im opet daje zdravlje i nafaku." (Bilježe Buhari 6099 i Muslim 2804)

"Vjerovjesnik, a.s., odredio je olakšicu u nečemu, ali je neki ljudi nisu prihvatili. Kada je to čuo, Vjerovjesnik, a.s., izrekao je zahvalu Allahu, a zatim rekao: Šta je tim ljudima koji se ustežu od onoga što ja činim? Tako mi Allaha, ja od svih njih najbolje poznajem Allaha i najviše Ga se bojim!" (Buhari)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., prigrlio me je uz svoje grudi i rekao: Moj Gospodaru, poduči ga Knjizi!" (Bilježi Buhari, 75.)

"Alija, radijallahu anhu, nam se obraćao s minbera napravljenog od opeke. Na njemu je bio mač o koji je bio okačen jedan list (sahifa). Rekao je: Tako mi Allaha, kod nas nema nikakve knjige koja se čita osim Allahove knjige i ovoga lista! Zatim ga je odmotao. U njemu su bili propisi o starosti deva, a u njemu je također stajalo: Medina je zaštićeno područje (harem) od Ajra do toga i toga. Ko u nju unese neku vjersku novotariju - neka je na njega prokletstvo Allahovo, prokletstvo meleka i cijelog svijeta! Allah neće od njega primiti ni farz ni nafilu! U njemu je još pisalo: Štićeništvo je koje provode muslimani jedinstveno, i svaki će ga od njih provoditi. Ko prekrši ugovor prema muslimanu - neka je na njega prokletstvo Allahovo, prokletstvo meleka i cijeloga svijeta! Allah neće od njega primiti ni obavezni ni dobrovoljni posao! U njemu je također stajalo: Ko se sprijatelji s nekim narodom bez dopuštenja svojih staratelja - neka je na njega prokletstvo Allahovo, prokletstvo meleka i cijeloga svijeta! Allah neće od njega primiti ni obavezni ni dobrovoljni posao!" (Buhari)

Preselila mi je žena, pa mi dođe Muhammed ibn Ka'b el-Kurezi da mi izjavi saučešće. Ispričao mi je: 'Među Israelićanima živio je pobožan, učen i vrijedan čovjek. Imao je ženu i bio je zadivljen njome. Ona umrije, a on poče toliko za njom tugovati, da se osamio u kući i sakrio se od ljudi. Zatim je jedna žena Israelićanka čula za njega, pa dođe do njega i reče (ljudima): 'Imam potrebu da ga nešto upitam, tako da moram s njim lično razgovarati.' Tada su ljudi otišli, a ona je ostala kod vrata. Kada mu je to rečeno, on joj dozvoli da uđe, pa mu ona reče: 'Imam nešto da te pitam.' 'Šta je to?', upita on, a ona reče: 'Ja sam od jedne komšinice posudila nakit, pa sam ga nosila i čuvala jedno vrijeme. Ona sada traži da ga vratim. Trebam li joj ga vratiti?' On odgovori: 'Da, tako mi Allaha!', a ona reče: 'Ali, on je kod mene bio dugo!' On reče: 'U tome slučaju još je veća obaveza da ga vratiš', a ona na to uzvrati: 'Neka ti se Allah smiluje! Zašto ti tuguješ zbog nečega što ti je Allah pozajmio, a zatim ti to uzeo? On od tebe ima veće pravo na to!' Nakon tih riječi učenjak postade svjestan svoga stanja, i Allah mu dade da se okoristi riječima te žene." (Bilježi Malik 998)

Ebu Talhin i Ummu Sulejmin sin je umro, pa je ona rekla ukućanima: 'Nemojte to govoriti Ebu Talhi, dok mu to ja ne kažem!' Kada je došao, ona mu je servirala večeru, pa je on jeo i pio. Zatim mu se sredila najbolje što je mogla, pa je on s njome imao spolni odnos. Kad je osjetila da mu je bilo dosta, upitala ga je: 'Ebu Talha, šta misliš, ako neki ljudi nešto posude stanovnicima neke kuće, pa poslije od njih zatraže posuđenu stvar, imaju li oni pravo da im je ne vrate?' 'Ne', odgovori on, a ona mu reče: 'Onda strpljivo podnesi gubitak svoga sina.' On se naljuti i reče joj: 'Pustila si me da postanem džunup, pa me onda obavještavaš da mi je sin umro!' Potom je otišao do Vjerovjesnika, s.a.v.s., i obavijestio ga o onome što se dogodilo. A Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Neka Allah blagoslovi vašu noć!' Ona je tada zatrudnjela. Jednom prilikom Poslanik, s.a.v.s., bio je u pohodu, a s njim su bili Ebu Talha i Ummu Sulejm. Kada bi došao do Medine s puta, Poslanik ne bi ulazio noću. Kad su se približili Medini, nju su obuzeli porođajni bolovi, pa se Ebu Talha zadrža s njom, a Poslanik, s.a.v.s., krenu. Tada Ebu Talha reče: 'Moj Gospodaru! Zaista ti znaš da ja volim da krenem s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., kada on kreće i da se vratim kad se on vraća, ali sam sada spriječen ovim što vidiš!' Međutim, Ummu Sulejm nakon toga reče: 'Ebu Talha, ne osjećam više ono što sam osjećala!' Tako smo zajedno krenuli, pa su nju porođajni bolovi snašli kada su stigli (u Medinu), i ona je rodila sina. Tom prilikom ona je rekla: 'Enese, neka ga niko ne zadoji dok ga ujutro ne odneseš Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.!' Kad je svanulo, uzeo sam ga i ga odnio Vjerovjesniku, s.a.v.s. Našao sam ga, a u ruci je držao željezo za žigosanje deva. Pošto me ugledao, rekao je: 'Da se nije Ummu Sulejm porodila?' Rekao sam: 'Jeste', te je on ostavio željezo, a ja sam prišao i stavio mu dijete u krilo. On je zatražio jednu medinsku hurmu, te ju je žvakao u ustima dok nije smekšala, a zatim je stavio u usta djeteta, a ono se oblizivalo. Poslanik, s.a.v.s., tada je rekao: 'Pogledajte kako ensarije vole hurme!' Pomilovao ga je po licu i nadio mu ime Abdullah." U drugoj verziji se navodi da je Ibn Ujejne prenio da je jedan ensarija rekao: Poslije sam vidio da njih dvoje imaju devetero djece i svi su bili hafizi Kur'ana." (Bilježe: Buhari 1301,Ebu Davud 4951 i Muslim 2144 )

Muhammed, s.a.v.s., rekao je: Arš se protresao zbog smrti Sada ibn Muaza, pa je neki čovjek rekao: El-Bera kaže: Protresao se krevet. Zatim je rekao: Između ova dva kvarta bile su netrpeljivosti. Čuo sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: Arš se protresao zbog smrti Sada ibn Muaza." (Bilježe: Buhari, 3803, Muslim, 2466, i Tirmizi, 3848.)

"Vjerovjesnik, a.s. je,, rekao: Nemojte neprekidno postiti! Ali i ti neprekidno postiš!, rekoše (ashabi). Nisam ja ono što ste vi! Mene moj Gospodar stalno hrani i poji. Usprkos tome oni se nisu prošli neprekidnoga posta, pa je Vjerovjesnik, a.s., nastavio s njima neprekidno postiti još dva dana ili dvije noći, dok nisu ugledali mlađak. Tada je Vjerovjesnik, a.s., rekao: Da se mjesec nije pojavio, ja bih vam još produžio!, koreći ih na taj način." (Buhari)

Požalili smo se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a on je u hladu Kabe bio stavio svoju burdu pod glavu. Rekli smo mu: 'Zar nam nećeš tražiti pomoć, zar nećeš činiti dovu za nas?', a on je odgovorio: 'Prije vas znalo se dešavati da se iskopa rupa u zemlji i u nju se stavi čovjek, a onda bi donijeli testeru i stavili mu je na glavu, pa bi je raspolovili, ili bi mu gvozdenim kliještima trgali (meso) između kože i kosti, ali ga to ne bi odvratilo od njegove vjere! Tako mi Allaha, Allah će sigurno upotpuniti ovu stvar (islam), tako da će jahač moći putovati od Sane do Hadramevta, ne bojeći se nikog osim Allaha, ili vuka za svoju stoku! Ali, vi tražite da se to desi brzo.'" (Bilježe: Buhari 3612, Ebu Davud 2649 i Nesai.)

Rekli su: Allahov Poslaniče, da hoćeš ostaviti iza sebe nasljednika? On je rekao: Zaista, ako bih ja ostavio iza sebe nasljednika a vi mu iskazali neposlušnost, bili biste kažnjeni, ali vjerujete u ono što vam priča Huzejfa, a ono čemu vas poduči Abdullah ibn Mesud vi učite." (Bilježi Tirmizi, 3812, i kaže: Hadis je hasen.")