"Kazivao nam je Abdullah (b. Mesud) dva predanja: jedno od Vjerovjesnika, a.s, a drugo od sebe. Rekao je: Zaista vjernik vidi svoje grijehe kao da sjedi ispod brda bojeći se da će ono pasti na njega, dok grešnik, zaista, vidi svoje grijehe kao muhu koja preleti preko njegova nosa, pa uradi ovako – Ibn-Šihab mahnuo je svojom rukom iznad nosa, a potom rekao: Doista se Allah raduje pokajanju svoga roba više nego čovjek koji dođe u jedno opasno mjesto, mjesto propasti, i koji sa sobom ima svoju jahalicu na kojoj je njegova hrana i voda. On potom spusti svoju glavu i zaspi, a kad se probudi – njegova jahalica otišla. Tako je, kada mu je prigrijalo i kada je ožednio, rekao: Vratit ću se na svoje mjesto!, pa se vrati i potom zaspa. Kada se probudio (podigao glavu) – a njegova jahalica kod njega."