Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednog jutra zakasnio je na sabah-namaz toliko da smo gotovo ugledali sunce. Izašao je užurbano, pozvao na namaz, klanjao i požurio sa svojim namazom. Nakon predavanja selama, pozva nas i reče: - Poredajte se! - Potom nam se približio i rekao: - Obavijestit ću vas zbog čega sam zakasnio jutros. Bio sam ustao noćas, uzeo abdest i klanjao koliko sam bio u stanju. Zadrijemao sam na namazu toliko da mi je postalo teško. Baš u tom trenu sam se našao da stojim pred svojim Gospodarom, dž.š., Koji je bio u najljepšem obliku. On me pozva: - Muhammede! Odgovorio sam: Odazivam Ti se, moj Gospodaru! On me upita: - O čemu raspravlja najuzvišenija grupa? - Odgovorio sam da ne znam. Ponovio je to tri puta. Onda sam vidio kako stavlja Svoju ruku na moja prsa, sve dok nisam osjetio hladnoću njenih jagodica u svojim grudima. Tada mi se ukazala svaka stvar i spoznao sam je svaku. On me pozva: - Muhammede! Odgovorio sam: Odazivam Ti se, moj Gospodaru. On upita: - O čemu raspravlja najuzvišenija grupa? – Odgovorio sam: O iskupima. On upita: - Što je to? - Koračanje ka dobrim djelima, sjedenje u mesdžidu poslije namaza i ispravno uzimanje abdesta, kada je neprijatno. On upita opet: - O čemu? – Odgovorio sam: Hranjenje gladnog, blag govor, noćni namaz, kada drugi spavaju. On reče: - Traži! – Odgovorio sam: Gospodaru moj, tražim od Tebe da činim dobra djela, a ostavim ružna, i da volim siromahe, i da mi oprostiš i da mi se smiluješ, i da kada naumiš da naškodiš nekom narodu Ti me usmrtiš kako kušnjom ne bih bio zaveden, i tražim od Tebe Tvoju ljubav, i ljubav onoga ko Tebe voli, i ljubav prema djelu koje približava Tvojoj ljubavi. Na kraju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: - Ovo je istina, pa je naučite i druge njoj podučavajte.