Kada bi se Allahov Poslanik, s.a.v.s., uspravio na svojoj devi, s namjerom da krene na put, tri puta bi izgovorio tekbir (Allahu ekber), a onda rekao: Hvaljen neka je Onaj Koji je dao da nam one služe, mi to sami ne bismo mogli postići, i mi ćemo se, sigurno, Gospodaru svome vratiti! Zatim bi kazao: Allahu, od Tebe na ovom putovanju tražim dobročinstvo, bogobojaznost i od dobrih djela tražim toliko sa koliko ćeš n biti zadovoljan. Allahu, učini nam putovanje ugodnim i skrati nam razdaljinu/ Allahu, budi mi čuvar i pomagač na putovanju i zastupnik u porodici i imovini. Kada bi se vraćao svojoj porodici, izgovorio bi ove riječi, i dodao: Mi se, ako Bog da, vraćamo, Tebi se kajemo, Tebi robujemo i našem se Gospodaru zahvaljujemo. Vjerovijesnik, s.a.v.s., i njegova vojska bi, kada bi se popeli na kakvo uzvišenje, izgovorili tekbir, a kada bi se sa njega spuštali, izgovarali bi riječi slave (subhanallah). Tim riječima je protkan i namaz. " (Ebu Davud, 2599)