"Vjerovjesnik, a.s. je, pošao (u džamiju) kada je sunce krenulo sa zenita i klanjao podne. Kada je predao selam, popeo se na minber i govorio o Sudnjem danu, napomenuvši da će se prije njega zbiti veliki događaji. Zatim je rekao: Ko želi pitati nešto neka pita! Tako mi Allaha, šta god me budete upitali odgovorit ću vam dok sam još na ovom mjestu. Ljudi su neprestano plakali, a Allahov je Poslanik, a.s., stalno ponavljao: Pitajte me! Tada mu je prišao jedan čovjek i upitao ga: Gdje ću ja ući, Allahov Poslaniče? U Vatru!, odgovorio mu je. Potom je ustao Abdullah b. Huzafa i upitao: Ko je moj otac, Allahov Poslaniče? Tvoj je otac Huzafa, odgovorio mu je. Nakon što je i dalje ponavljao: Pitajte me! Pitajte me!, priđe mu Omer i, kleknuvši na koljena, reče: Zadovoljni smo Allahom kao Gospodarom, islamom kao vjerom i Muhammedom, a.s., kao poslanikom! Allahov je Poslanik, a.s., zašutio nakon tih Omerovih riječi, a onda je kazao: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, malo prije su mi, dok sam klanjao pored ovoga zida, predočeni Džennet i Džehennem, i nikada kao danas nisam vidio (toliko) dobra i zla!" (Buhari)