"Izišli smo s Vjerovjesnikom, a.s., na Hajber, pa neki čovjek reče: O Amire, kad bi nam odrecitovao neke od svojih stihova! On je sišao (s deve) i počeo tjerati njihove deve pjevušeći: Tako mi Allaha, da nije Allaha, ne bismo bili upućeni! Osim ovoga, spomenuo je i druge stihove, ali ih ja nisam zapamtio. Allahov Poslanik, a.s., upita: Ko je taj gonič?, a oni odgovoriše: Amir b. Ekva. – Allah mu se smilovao!, reče on. Tada jedan čovjek reče: Allahov Poslaniče, kada bi ga pustio da uživamo u njegovu društvu još neko vrijeme!
Kada je Poslanik, a.s., postrojio ljude, počeli su se boriti protiv njih (protivnika). Amir je uboden vrškom (oštricom) svoje sablje, pa je umro.
Kada su zanoćili, naložili su mnogo vatri, pa je Allahov poslanik, a.s., upitao: Kakve su to vatre? Zbog čega ste ih naložili? – Da kuhamo meso domaćih magaraca, odgovorili su. Prospite sve iz lonaca i razbijte ih!, reče im on. Jedan čovjek upita: A da prospemo sve iz lonaca i da ih operemo? – Može i tako, odgovori Poslanik, a.s."