Razvod braka i islam: Propisi talaka (razvoda braka) - odlomak iz Tefsira pravnih ajeta

2 svezak, XXVIII predavanje: Propisi talaka

يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ إِذَا طَلَّقْتُمُ النِّسَاءَ فَطَلِّقُوهُنَّ لِعِدَّتِهِنَّ وَأَحْصُوا الْعِدَّةَ وَاتَّقُوا اللَّهَ رَبَّكُمْ لَا تُخْرِجُوهُنَّ مِن بُيُوتِهِنَّ وَلَا يَخْرُجْنَ إِلَّا أَن يَأْتِينَ بِفَاحِشَةٍ مُّبَيِّنَةٍ وَتِلْكَ حُدُودُ اللَّهِ وَمَن يَتَعَدَّ حُدُودَ اللَّهِ فَقَدْ ظَلَمَ نَفْسَهُ لَا تَدْرِي لَعَلَّ اللَّهَ يُحْدِثُ بَعْدَ ذٰلِكَ أَمْرًا﴿١﴾ فَإِذَا بَلَغْنَ أَجَلَهُنَّ فَأَمْسِكُوهُنَّ بِمَعْرُوفٍ أَوْ فَارِقُوهُنَّ بِمَعْرُوفٍ وَأَشْهِدُوا ذَوَيْ عَدْلٍ مِّنكُمْ وَأَقِيمُوا الشَّهَادَةَ لِلَّهِ ذٰلِكُمْ يُوعَظُ بِهِ مَن كَانَ يُؤْمِنُ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ وَمَن يَتَّقِ اللَّهَ يَجْعَل لَّهُ مَخْرَجًا﴿٢﴾ وَيَرْزُقْهُ مِنْ حَيْثُ لَا يَحْتَسِبُ وَمَن يَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ فَهُوَ حَسْبُهُ إِنَّ اللَّهَ بَالِغُ أَمْرِهِ قَدْ جَعَلَ اللَّهُ لِكُلِّ شَيْءٍ قَدْرًا﴿٣﴾ - سورة الطلاق  

1. O Vjerovjesniče, kada htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme kada su čiste pustite, a onda vrijeme koje treba da prođe brojte i Allaha, Gospodara svoga, bojte se. Ne tjerajte ih iz stanova njihovih, - a ni one neka ne izlaze -, osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahovi propisi. Onaj koji Allahove propise krši - sam sebi nepravdu čini. Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti. 2. I dok traje vrijeme određeno za čekanje, vi ih ili na lijep način zadržite ili se velikodušno od njih konačno rastavite i kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite, i svjedočenje Allaha radi obavite! To je savjet za onoga koji u Allah i u onaj svijet vjeruje, - a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći. 3. opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio. (Et-Talak, 1-3)[1]

Šerijatskopravni propisi

·         Prvi propis: Da li je talak (razvod braka) dopušten (mubah) ili zabranjen?

  Doista je Uzvišeni Allah dopustio razvod braka (talak) svojim riječima: Kada htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme kada su čiste pustite.[2]

  Prenosi se od Allahovog poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Uistinu je među najmržim dozvoljenim stvarima kod Allaha, Silnog i Veličanstvenog, razvod braka (talak).“[3] A u drugom tekstu: „Najmrža dopuštena stvar (halal) Allahu je razvod braka (talak).[4]“[5]

  Hanefije i hanbelije smatraju: Razvod braka (talak) je zabranjen, jer je u njemu nezahvalnost za blagodat braka, u skladu sa njegovim, s.a.v.s., govorom: „Allah je prokleo svakog onog koji se često ženi i razvodi.“[6] Dopušten je isključivo zbog nužde. Izraz mubah (dozvoljena stvar) se odnosi na ono što je dozvoljeno u nekim prilikama, u kojima se ostvarila nužda koja razvod čini dopuštenim.

  Prenosi se od Ibn Hadžera da talak (razvod braka) može biti:

a - Obavezan (vadžib), kao razvod čovjeka koji se zakleo da se neće približavati svojoj ženi, nakon čekanja roka od četiri mjeseca, te razvod dvojice pomiritelja (arbitara) prilikom neslaganja između supružnika, kada nije moguće izmirenje.

b - Preporučljiv (mendub), kao npr. kada čovjek nije u stanju da ženi obezbijedi njezina prava, pa makar i zbog nedostatka afiniteta (naklonosti) prema njoj, ili kada žena nije djevica.

c - Zabranjen (haram), a to je novotarski razvod (talaku-l-bid'i).

d - Pokuđen (mekruh), kada je situacija besprijekorna radi navedenog hadisa.[7]

·          Drugi propis: Šta je to sunnetski razvod braka (et-talaku-s-sunni) i koji su uvjeti za nj?

  Prenosi se od Ibn Omera, r.a., da je pustio svoju ženu dok je bila u hajzu (imala menstruaciju). Omer je to spomenuo Vjerovjesniku, s.a.v.s. Stoga se on razljutio i rekao: „Neka je vrati i zadrži sve dok se ne očisti, ponovo dobije mensturaciju (hajz), pa se očisti. Zatim ako mu naumpadne da je pusti, neka je pusti prije nego što s njom imadne spolni odnos. To je priček (iddet) koji je naredio Allah, Silni i Veličanstveni.[8]“[9]

  Zaradi ovog hadisa postignuta je saglasnost (idžma') da je razvod braka (talak) u periodu hajza zabranjen, a u periodu čistoće dozvoljen, ako suprug nije spolno općio sa ženom.

  Većina islamskih učenjaka (džumhur) smatra da ako čovjek pusti ženu (razvede se) mimo pričeka (iddeta), koji je Allah propisao, razvod (talak) se desio, ali je zgriješio zbog govora, s.a.v.s.: „Troje je i u ozbiljnost i u šali ozbiljnost: Brak (talak), razvod braka (talak) i opoziv razvoda braka (redž'a)[10]“[11]

  Pravnici (fakihi) su se razišli u tome šta potpada pod sunnetski razvod (talaku-s-sunne).

  Tako hanefije smatraju da se sunnetski razvod (talaku-s-sunne) ostvaruje kroz dvije dimenzije:

  Jedan od njih: Vrijeme, a to je da čovjek pusti ženu čistu bez spolnog općenja ili trudnu, kada se jasno primijeti trudnoća.

  Drugi: Broj, a to je da tokom čistoće ne bude više od jednog razvoda (talaka).

  Malikije smatraju da je sunnetski razvod braka (talaku-s-sunne) onaj koji objedinjuje sedam uvjeta (šartova) i to: da čovjek pusti ženu jednom, a ona spada u one koje imaju menstruaciju (hajz), dok je čista, da nije s njom spolno općio u tom periodu čistoće, da nije prethodio razvod (talak) u menstrualnom ciklusu (hajzu), niti uslijedio razvod (talak) u periodu čistoće koji slijedi, te da je lišen nadoknade.

  Šafije smatraju da se pod sunnetskim razvodom (talaku-s-sunne) podrazumijeva da čovjek pusti ženu, posebno u svakom periodu čistoće, a kad bi je pustio triput u periodu čistoće, to ne bi bila novotarija (bid'at).

  Hanbelije smatraju da je sunnetski razvod (talaku-s-sunne) da čovjek pusti ženu u periodu čistoće, u kojem nije imao spolni snošaj s njom.

  Dakle, postignuta je saglasnost da se sunnetski razvod (talaku-s-sunne) događa za vrijeme čistoće u kojem čovjek nije imao spolni odnos s ženom. Glede onoga koji dodaje slučaj trudnice, spomenuto je u hadisu Abdullaha ibn Omera da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao Omeru: „Naredi mu da je vrati, zatim nek je pusti kada se očisti ili kada je trudna.[12]“[13]

  Glede broja i razilaženja oko njega, rasprava je oko riječi Uzvišenog: Puštanje može biti dvaput, pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati.[14]

  Glede mišljenja malikija da to podrazumijeva žene  koje imaju hajz – oko ovog uvjeta (šarta) ima saglasnost.

  Rekao je Fahr er-Razi: „Razvod braka (talak) prema sunnetu predstavlja razvod punoljetne žene, s kojom je ostvaren spolni odnos, a koja nije ušla u menopauzu, te razvod trudnice. Dakle, nesunnetski razvod podrazumijeva razvod maloljetne žene, s kojom nije ostvaren spolni odnos, te razvod žene koja je ušla u menopauzu. Također, takav razvod nije ni novotarija (bid'at) zbog nepostojanja pričeka (iddeta) prema periodima.“[15]

  Kazao je Ebu Bekr el-Džessas: „Vrijeme je uslovljeno za čovjeka koji pušta ženu koja ima priček (iddet), budući da je puštanje žene koja nema iddet (priček), jer čovjek nije bio spolno općio s njom, dozvoljeno tokom menstruacije (hajza).“[16]

  Što se tiče ostalih uslova (šartova), oni su predmet razilaženja. Stoga, vidi knjige sekundarija (sporednih propisa - furu').[17]

·         Treći propis: Da li žena koja je u pričeku ima pravo da izlazi iz svoje kuće?

  Riječ Uzvišenog Ne tjerajte ih iz stanova njihovih, - a ni one neka ne izlaze -, osim ako očito sramno djelo učine[18] upućuje da razvedenica ne izlazi iz bračnog boravišta sve dok je u pričeku (iddetu). Stoga, nije dozvoljeno njenom mužu da je izbacuje, niti je njoj dozvoljen izlazak, osim zbog očigledne nužde. Ako bi izašla, počinila bi grijeh, ali ne bi prekinula priček (iddet). Žena koja je puštena opozivim razvodom braka i žena koja je puštena neopozivim razvodom braka su u ovome jednake.

  Pravnici su se razišli po pitanju izlaska žene koja je u pričeku (iddetu) iz kuće, kako bi obavila svoje potrebe na više mišljenja (mezheba):

a) Malik i Ahmed smatraju da žena koja je u pričeku (iddetu) izlazi danju, kako bi obavila svoje potrebe, dok noću mora da bude u stanu.

b) Šafija smatra da žena koja je puštena opozivim razvodom ne izlazi ni noću ni danju. Po danu izlazi samo žena koja je puštena neopozivim razvodom braka.

c) Ebu Hanife smatra da raspuštenica ne izlazi ni danju ni noću, dok udovica ima pravo da izlazi danju.

Dokazi malikija i hanbelija:

  Malik i Ahmed dokazuju hadisom Džabira ibn Abdullaha koji je rekao: „Moja tetka po majci je bila razvedena (puštena), pa je htjela da se brine oko svojih palmi, ali joj je neki čovjek zabranio da izađe. Onda je otišla Vjerovjesniku, s.a.v.s. Na to joj je on kazao: Naprotiv, brini se oko svojih palmi, jer možda ćeš udijeliti ili uraditi dobro djelo.[19]“[20]

Dokazi šafija:

  Šafije kao dokaz uzimaju časni ajet Ne tjerajte ih iz stanova njihovih[21], glede žene koja je puštena opozivim razvodom braka. Dakle, ona ne izlazi ni ni noću ni danju.

  Što se tiče žene koja je puštena neopozivim razvodom braka, služe se kao dokazom hadisom Fatime bint Kajs. Naime, navedeno je u Sahihu Muslima: „Fatima bint Kajs je kazala: Allahov poslaniče, moj muž je pustio tri puta. Bojim se da ću biti napadnuta. Tako joj je Poslanik naredio da se preseli.[22]“[23]

  El-Buhari prenosi od Aiše da je Fatima bint Kajs bila na usamljenom mjestu, pa se pobojala za sebe. Stoga joj je Vjerovjesnik, s.a.v.s., dao dozvolu.[24]

Dokazi hanefija:

  Ebu Hanife dokazuje općenitim značenjem riječi Uzvišenog: Ne tjerajte ih iz stanova njihovih, - a ni one neka ne izlaze -, osim ako očito sramno djelo učine.[25] Dakle, raspuštenici je zabranjeno da izlazi i noću i danju, bez obzira bila ona žena koja je puštena opozivim razvodom braka ili žena koja je puštena neopozivim razvodom braka. Što se tiče udovice, ona je u potrebi da danju izlazi, kako bi obavila svoje potrebe, a noću neće izlaziti, jer ne postoji nužda (darura).

  Ako bi muž dozvolio svojoj supruzi da izlazi. Da li ona u tom slučaju ima pravo da izlazi?

  Hanefije smatraju da žena nema pravo da izlazi, jer je boravak u kući utvrđeno pravo Šerijata koje se ne dokida dozvolom. Tako, ako bi se sporazumno razvela pod uslovom da joj ne pripada boravak u kući, muž nije dužan da obezbijedi troškove boravka kući, ali je ona obavezna da unajmi njegovu kuću. Međutim, nije joj dopušteno da izlazi iz kuće.

  Šafije smatraju: ako bi se njih dvoje složili da se ona preseli dozvoljeno je, pošto se dotično pravo ne dotiče drugih ljudi pored njih dvoje. Naime, to znači: ne tjerajte ih i neka ne izlaze svojevoljno.[26]

  Rekao je El-Fahr er-Razi: „Naime, žena nema pravo na izlazak iz kuće, čak ni u slučaju da se muž slaže sa tim. Niti smije biti istjerana iz kuće, čak i kad se ona slaže sa tim, izuzev u slučaju nužde (darure).“[27]

·         Četvrti propis: Kakvo je to sramno djelo zbog kojeg se žena u iddetu istjeruje iz doma?

  Pripadnici selefa (prvih generacija) se razilaze oko toga šta se podrazumijeva pod sramnim djelo u riječima Uzvišenog: Osim ako očito sramno djelo učine.[28] Shodno tome, i pravnici se razilaze.

  Tako Ebu Hanife zastupa stav kao i Ibn Omer: Izlazak žene iz kuće prije isteka iddeta se smatra sramnim djelom. U tom slučaju ajet Osim ako očito sramno djelo učine[29] podrazumijeva njihov bespravan izlazak iz svojih kuća. Izuzimanje se vraća na riječi A ni one neka ne izlaze i znači: Nije joj dozvoljeno da izađe iz kuće, osim ako se radi o izlasku zbog sramnog djela. Poznato je da joj takav izlazak iz kuće nije dozvoljen. Stoga, taj ajet predstavlja zabranu izlaska izražen u najizražajnijoj formi.[30]

  Ibn el-Humam veli: „Kao što se govori nemoj činiti blud (zinaluk), osim ako si veliki grješnik (fasik), nemoj vrijeđati svoju majku, osim ako kidaš rodbinske veze i slično. To je veoma rječit i dojmljiv izraz.“[31]

  Ebu Jusuf zastupa stav kao i Hasan (el-Basri) i Zejd ibn Eslem, a to je: „Ako počini blud, pa je istjeraju radi hadda (šerijatske kazne), tj. nemojte ih tjerati, osim ako blud počine.“

  Od Ibn Abbasa se prenosi da je kazao: „Osim ako navuče sramotu na njegovu porodicu. Dakle, ako tako uradi, dozvoljeno im je da je istjeraju, kao što se spominje da je Fatima bint Kajs izvedena radi toga.“

  Prenosi se od njega, također, da je rekao: „(Sramno djelo podrazumijeva) sve grijehe u koje spada krađa, potvora za blud, blud i drugi grijesi.“ Ovo mišljenje je izabrao Et-Taberi.

  Ed-Dahhak veli: „Očito sramno djelo je neposlušnost prema mužu.“

  Katade kaže: „Osim ako je neposlušna. Stoga, ako to uradi, dozvoljeno ju je istjerati.“[32]

  Rekao je Ebu Bekr el-Džessas: „Ovakva značenja su sva dopustiva izrazom. Moguće je da ih izraz sve podrazumijeva, te time njen izlazak biva sramnim djelom. Kada počini blud, istjerat će se radi hadda. Ako osramoti njegovu porodicu, istjerat će se također.

  Međutim, što se tiče neposlušnosti prema mužu, ako se radi o osramoćivanju i lošem ponašanju, što su dvije mahane koje onemogućavaju boravak zajedno sa njom, moguće da su ciljane izrazom. Ali, ako bi bila neposlušna svome mužu u drugim stvarima, to ne bilo opravdanje za njeno istjerivanje.“[33]

  Ibn el-Arebi kaže: „Glede stava da se tu radi o izlasku zbog bluda, taj stav nema uporišta, jer takav izlazak je ustvari izlazak radi ubijanja i pogubljenja, a takvo nešto ne može biti mustesna (nešto što se izuzima) u oblasti halala i harama. Što se tiče stava da se tu radi o osramoćenju, taj stav je razjašnjen u hadisu Fatime bitn Kajs.[34]

  Glede stava da se tu radi o svakom grijehu, taj stav je pogrešna pretpostavka, jer radi ogovaranja (gibeta) i sličnih grijeha nije dopušteno ni istjerivanje ni izlazak. Što se tiče stava da se tu radi o bespravnom izlasku, taj stav je ispravan. Tako govor implicira: Ne tjerajte ih iz stanova njihovih, - a ni one neka ne izlaze, kako Šerijat zapovijeda -, osim ako izađu kršeći pravila.“[35] 

·         Peti propis: Kakav je propis traženja svjedočenja prilikom razlaza i opoziva razvoda braka?

  Ebu Hanife smatra da je traženje svjedočenja (išhad) preporučljivo (mendub) prilikom razlaza (furka) i opoziva razvoda braka (redž'a) zbog riječi Uzvišenog Navedite svjedoke i kada kupoprodajne ugovore zaključujete.[36] Naime, doista je traženje svjedočenja u kupoprodaji preporučljivo (mendub), a ne obavezno (vadžib). Takav je slučaj i ovdje. To i stav Malika, te Šafije i Ahmeda, prema jednom od dva njihova stava.

  Šafija i Ahmed smatraju, prema drugom njihovom stavu, da je traženje svjedočenja obavezno (vadžib) prilikom opoziva razvoda, a prepručeno (mendub) prilikom razlaza.

Dokazi džumhura (većine islamskih učenjaka):

1 - Budući da je Uzvišeni Allah dao mužu pravo i na zadržavanje i razdvajanje, potom spomenuo traženje svjedočenja, postalo je jasno da se opoziv razvoda događa, kada muž vrati ženu i da je dozvoljeno tražiti svjedočenje nakon toga, tj. Allah nije odredio da traženje svjedočenja bude uslov (šart) prilikom opoziva razvoda braka.

2 - Pravnici se ne razilaze da se pod razdvajanjem (arap. firak), spomenutim u ajetu, misli na ostavljanje žene sve dok joj ne prođe iddet, te da je razlaz (furka) ispravan, iako se ne navedu svjedoci za njega. Doista je traženje svjedočenja spomenuto nakon razlaza i nije uslov za ispravnost razlaza, kao što nije uslov za ispravnost opoziva razvoda braka.

3 - Također, budući da je razlaz muževo pravo i da je dozvoljen bez traženja svjedočenja, tj. za razlaz nije neophodan pristanak drugih, opoziv razvoda braka je, također, njegovo pravo, koje mu pripada i bez traženja svjedočenja.

4 - Također, budući da je Allah naredio navođenje svjedočenja za zadržavanje ili razlaz radi predostrožnosti i odbacivanja tužbe, kada je razvod braka (talak) poznat, a opoziv razvoda braka (redž'a) nije poznat, ili razvod braka i razdvajanje nisu poznati, ipak nije isključeno da se može desiti osporavanje između opoziva razvoda braka i razlaza. I pošto značenje predostrožnosti nije ograničeno samo na navođenje svjedočenja u situaciji opoziva razvoda braka ili razlaza, već predostrožnost ostaje na snazi, iako se navede svjedočenje za njih, vadžib (obaveza) je da presuda u njihovom slučaju ne kasni više od sata ili dva nakon navođenja svjedočenja.[37]