Terminološki, salat znači ibadet sastavljen od učenja, ruku'a i sedždi.

Vrste namaza

Namaz se dijeli na tri vrste:

Prva: Obavezni (fard) namazi, a oni su ili fardi-‘ajn (pojedinačna obaveza) ili fardi-kifaje (kolektivna obaveza).

  1. Fardi-‘ajn su pet obaveznih namaza za svakog punoljetnog, umno zdravog (mukellef) pojedinca i džuma namaz.
  2. Fardi-kifaje je namaz koji je naređen svim obaveznicima na način da, ako ga neki od njih obave, s ostalih spada ta dužnost. U protivnom (ako ga izostave), svi će biti griješni. Primjer je dženaze namaz.

Druga: Vadžib namaz je namaz koji je naređen naredbom strožijom od naredbe za sunnete, ali ona (ta naredba) nije dostigla nivo farza. Primjer toga je vitre namaz i naklanjavanje nafila koje je (klanjač) pokvario, nakon što ih je počeo klanjati.

Treća: Sunneti i njih imaju dvije vrste:

  • pritvrđeni ili stalni sunneti
  • poželjni sunneti

Značaj namaza u islamu

Namaz je temeljni među velikim stubovima islama. Muhammed (a.s.) je rekao: Islam se gradi na pet temelja: obožavanju samo Jednog Allaha, obavljanju namaza, davanju zekata, postu ramazana, i obavljanju hadždža.

Namaz je stub, temelj i osnova islama. Poslanik je rekao: Glava svih stvari je islam, njegov stub je namaz, a njegovo vrhunsko upotpunjenje je džihad. Namaz je znak imana. Od Džabira se prenosi da je Allahov Poslanik (a.s.) rekao: Doista je između čovjeka, mnogoboštva i nevjerovanja ostavljanje namaza.

Allah, neka je slavljen samo On, propisao ga je da bude sredstvo za duhovno uzdignuće. Vjernik se pomoću njega uzdiže svome Gospodaru, pa Ga spominje, moli i doziva. Rekao je Uzvišeni: Ja sam uistinu Allah, drugog boga, osim Mene nema; zato se samo Meni klanjaj i namaz obavljaj - da bih ti uvijek na umu bio! Također, namaz je naređen i da bude duševna brana, koja štiti vjernika od prestupa i grijeha. Rekao je Uzvišeni: Kazuj knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz. Namaz, doista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje namaza je najveća poslušnost, a Allah zna šta radite! On briše grijehe i greške. Rekao je Uzvišeni: I obavljaj namaz početkom i krajem dana. I u prvim satima noći! Dobra djela doista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele.

Poslanik (a.s.) je rekao: Pet dnevnih namaza i džuma do džume brišu ono što je između njih. (Brišu grijehe, ako ih se obavlja u njihovo vrijeme, u džematu, ili mimo njega.) Ebu Hurejre (r.a.) prenosi da je od Allahovog Poslanika (a.s.) čuo ove riječi: Šta mislite, kada bi pred vratima jednog od vas bila rijeka, u kojoj bi se on pet puta dnevno kupao, da li bi imalo prljavštine ostalo na njemu? "Ne bi", odgovoriše prisutni, a Resulullah (a.s.) dodade: To je primjer pet dnevnih namaza kojima Allah briše počinjene grijehe.

Iz ovoga poređenja razumijemo to da, kao što čovjeka, koji je uprljao svoje tijelo i odjeću, čisti voda, namazi ga čiste od prljavštine grijeha, sve dok na njemu ne ostane nijedan grijeh.

Na prvi pogled izgleda da se pod grijesima u ovom hadisu misli na pojam koji obuhvata male i velike grijehe, ali Ibn Bettal je rekao: "Iz hadisa se razumije da se misli samo na male grijehe, jer je Poslanik grijehe uporedio s derenom (mala prljavština). Deren je mala prljavština u odnosu na ono što je veće od nje, kao kuruh (čirevi, rane) i hurradžati (čirevi). Ovo mišljenje podržava i hadis kojeg prenosi Muslim od Ebu Hurejre: Pet dnevnih namaza brišu ono što je između njih ako se izbjegnu veliki grijesi."

Na to se misli i u riječima Uzvišenog: Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo prijeći preko manjih ispada vaših i uvest ćemo vas u divno mjesto. Izbjegavanjem velikih grijeha, izvršenjem dobrih djela i obavljanjem namaza, brišu se mali grijesi. Što se tiče velikih grijeha, za njih je potrebno pokajanje (tevba) i traženje oprosta nakon što se prekine činiti ih i nakon kajanja što su se uopće radili.

Namaz klanjaču pruža veliku duhovnu potporu, jača ga i pomaže mu da se nosi sa životnim problemima i njegovim velikim odgovornostima. Rekao je Uzvišeni: Pomozite sebi strpljenjem i namazom, a to je zaista teško, osim poslušnima.

Namaz iz čovjeka i njegovog srca istiskuje brige i tugu. Uzvišeni kaže: Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore, zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga i sedždu obavljaj. Muhammed (a.s.) bi govorio Bilalu: Ikameti za namaz, Bilale, i odmori nas njime.

Namaz je najbolji lijek za brige, strah i nemir koji snađu čovjeka, pogotovo u ovom vremenu, u kojem su one posljedica ogrezlosti ljudi u materijalnom bezbožnom životu. Rekao je Uzvišeni: Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan; kada ga nevolje snađu –brižan je, a kada mu je dobro - nepristupačan je, osim vjernika, koji namaz svoj budu na vrijeme obavljali.

Na važnost namaza u islamu upućuju i mnogobrojni kur'anski ajeti koji ga naređuju i podstiču na njega. Tih ajeta je preko osamdeset, kao i mnoštvo Poslanikovih hadisa o ovoj temi. Vjerovjesnik (a.s.) je čak oporučio namaz u trenucima kada ga je snašla smrtna agonija. Enes (r.a.) kaže: "Opća oporuka Allahovog poslanika (a.s.) na samrti je bila: Pazite na namaz i ono što je u vašem vlasništvu. S tim riječima su prsa Allahovog Poslanika (a.s.) zakroptala na samrti, a gotovo da ih nije prestao izgovarati."

Muhammed (a.s.) je od nas zahtijevao da naređujemo svojoj djeci namaz kada napune sedam godina i da ih tjeramo silom na njega kada napune deset. Njegove su riječi: Naređujte svojoj djeci klanjanje namaza kada im bude sedam godina, a kažnjavajte ih ako ne budu klanjali kad napune deset godina, i u posteljama ih rastavljajte (muško i žensko).

Šerijatsko-pravna utemeljenost namaza

Utemeljenost namaza je potvrđena Kur’ani-kerimom, Poslanikovim plemenitim sunnetom i konsenzusom islamskog ummeta. U Kur'ani-kerimu su mnogobrojni ajeti koji upućuju na utemeljenost namaza i njegovu obavezu. Takve su riječi Uzvišenog: Redovno namaz obavljajte, naročito onaj krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte. I rekao je, neka je slavljen samo On: Obraćajući Mu se predano! Bojte se Njega i obavljajte namaz, i ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju ."

U sunnetu ima mnogo hadisa. Među njima su njegove (a.s.) riječi u hadisu Isra i Miradža: Vraćao sam se između moga slavljenog uzvišenog Gospodara i Musaa (a.s.), sve dok mi Allah nije rekao: Muhammede, doista je to pet namaza u toku dana i noći. Svaki namaz vrijedi deset, i to je pedeset namaza."

Ubadet b. Samit prenosi da je Allahov Poslanik (a.s.) rekao: Allah (džellešanuhu) je propisao robovima pet dnevnih namaza. Ko ih obavi i ne izostavi ništa od njih, ne omalovažavajući njihov značaj, ima obećanje kod Allaha da će ga uvesti u Džennet. A ko ih ne obavi, nema kod Allaha obećanje. Ako hoće, kaznit će ga, a ako hoće, uvest će ga u Džennet."

Ostavljanje namaza

Onaj koji ostavlja namaz, zanijekavši njegovu obaveznost, postaje nevjernik, jer je njegova obaveznost potvrđena kategoričkim dokazima. Međutim, učenjaci su se razišli u pitanju tretiranja osobe koja ostavlja namaz iz lijenosti, iako zna njegovu obaveznost. Većina učenjaka smatra da takva osoba ne postaje nevjernik, ali postaje veliki griješnik i tražit će se da se pokaje. Rekao je Uzvišeni: Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit će kome hoće, što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj koji smatra da je Allahu neko ravan.

Sljedbenici ovog mišljenja su se razišli u pitanju kažnjavanja osobe koja ostavi namaz iz lijenosti. Malik i Šafija smatraju da se treba od njega tražiti pokajanje i da ponovo počne klanjati. U protivnom, ubija se. Dokaz za to su uzeli iz riječi Uzvišenog: Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i samilostan je.

Dokaz su uzeli i iz Poslanikovih riječi: Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, te dok ne počnu klanjati namaz i davati zekat. Kada to urade, zaštitili su od mene svoju krv i svoj imetak, osim u slučaju kada islam daje pravo na to, a njihov obračun je kod Allaha.

Ebu Hanife smatra da se takva osoba zatvara i sankcionira kaznom "ta'zira" (diskrecionim pravom sudije), dok ne počne klanjati, ali se ne ubija. On za dokaz uzima hadis kojeg prenosi Abdullah b. Mesud (r.a.) u kojem je Allahov Poslanik (a.s.) rekao: Nije dozvoljena (halal) krv muslimana koji svjedoči da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik, osim u jednom od tri slučaja: oženjeni bludnik, glava za glavu (život za život) i odmetnik od vjere, razbijač zajednice.

Neki ashabi, kao i dio kasnijih učenjaka, smatraju da osoba koja ostavlja namaz iz ljenosti postaje nevjernik. Dokaz za to su im hadisi od Džabira (r.a.) da je Allahov Poslanik (a.s.) rekao: Doista između čovjeka, mnogoboštva i nevjerovanja jeste ostavljanje namaza. Burejde (r.a.) prenosi da je Allahov Poslanik (a.s.) rekao: Ugovor između nas i njih je namaz. Ko ga ostavi, nevjernik je. Abdullah b. Šekik kaže: "Poslanikovi ashabi nisu smatrali nevjerstvom ostavljanje bilo kojeg vida vjerske prakse, osim namaza."

Sljedbenici prvog mišljenja ove hadise tumače i smatraju da se oni odnose na onoga koji ostavi namaz, ali i zaniječe (porekne) njegovu obaveznost. Pored toga, iako smatramo da onaj koji ostavi namaz iz ljenosti i nemara ne postaje nevjernik, mi ipak kažemo: "Bojati je se da će imati loš završetak i da će umrijeti bez imana, jer namaz je čvrsta tvrđava vjerovanja i njena sigurna zaštita. Kako će onaj koji napusti namaz biti čvrst u svome vjerovanju pred vihorom smutnji, sumnji i bezboštva ako je bez svog glavnog oružja - namaza, kojim brani vjerovanje i štiti svoj iman? Kako da on, koji je, napuštajući namaz, bio zaboravio svoga Uzvišenog Gospodara u životu, kako da Ga se sjeti kada mu dođu melek smrti i smrtne agonije?"

Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, I, preveli: mr. Zuhdija Hasanović, (...), Haris Grabus, Sarajevo, 2002, str. 211-219.