Mut'a brak u islamu: Mišljenje El-Karadavija
Jusuf el-Karadavi: pravni diktum o mut'a braku

Voljeli bismo jasno i nedvojbeno pravno mišljenje (pravni diktum[1]) o propisu mut'a braka?
Odgovor: U ime Allaha. Hvala pripada Allahu. Neka je salavat i selam na Božijeg poslanika.
Mut'a brak je brak kojim dvije strane žele međusobno puteno uživanje tokom ograničenog vremenskog razdoblja. Ova vrsta je bila pristuna u predislamskom dobu (džahilijetu).
No, kada je islam došao, postepeno ga je ukinuo, kao što je postupio glede samoodvikavanja od navika poput alkohola. Stoga, islam ga je učinio dozvoljenim u uskom djelokrugu koji je dostizao granicu nužde (darure) i to tokom odlaska muškaraca u duge vojne pohode i za vrijeme njihove nesuzdržljivosti od žena. Zato im je islam dozvolio mut'u u dotičnoj izvanrednoj situaciji.
Potom je Poslanik, s.a.v.s., obznanio posljednji stav o njemu, te ga je zabranio u svim situacijama.
Uvaženi Abdullah ibn Abbas je nastavio da ga dozvoljava u slučajevima nužde. Međutim, kad je vidio da ljudi zloupotrebljavaju njegovo pravno mišljenje (fetvu), priključio se ostalim ashabima u zabrani mut'a braka u svim slučajevima. Tako je mut'a brak postao zabranjen (haram) zauvijek.
Ovo je fetva šejha dr. Jusufa Karadavija. U nastavku slijedi njen tekst:
Brak u islamu predstavlja postojan ugovor i čvrst zavjet koji počiva na intenciji (nijetu) doživotnog druženja dvije strane, kako bi se polučio njegov psihički ishod koji je spomenuo Kur'an – psihička smirenost, ljubav, milosrđe, te njegova specifična civilizacijska svrha koja se ogleda u kontinuiranom razmnožavanja i produženju opstanka ljudske rase:
وَاللَّهُ جَعَلَ لَكُم مِّنْ أَنفُسِكُمْ أَزْوَاجًا وَجَعَلَ لَكُم مِّنْ أَزْوَاجِكُم بَنِينَ وَحَفَدَةً.
Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke. (En- Nahl, 72)
Što se tiče mut'a braka, on predstavlja sjedinjenje muškarca sa ženom u zamjenu za određenu naknadu, te se putem njega ne ostvaruje smisao na koji smo ukazali. Božiji poslanik, s.a.v.s., ga je dozvolio prije nego što se zakonodavstvo učvrstilo u islamu. Odobrio ga je na putu za vrijeme vojnih pohoda. Onda ga je zabranio zauvijek.
Tajna dozvoljavanja mut'a braka na početku bila je činjenica da je narod bio u razdoblju, koje možemo nazvati: razdoblje prelaska (tranzicije) iz paganstva (džahiljeta) u islam. Blud (zinaluk) u džahilijetu bijaše lahak i raširen. Stoga, kada je došao islam i zatražio od njih da putuju radi vojnog pohoda i rata, daljina od žena im je predstavljala veliku poteškoću. Među njima je bilo čvrstih i slabih vjernika. Što se tiče slabih, strahovalo se da ne upadnu u blud, najogavniji razvrat i ružan put.
Što se tiče čvrstih, oni bijahu naumili da se uškope i odsjeku svoje spolne organe, kao što prenosi Ibn Mesud: „Bijasmo bojevali sa Božijim poslanikom, s.a.v.s., a sa nama nisu bile žene. Stoga smo upitali: „Da se uškopimo?“ Božiji poslanik, s.a.v.s., nam je to zabranio, ali nam je dozvolio da se oženimo ženom do određenog roka za odjeću.“
Zbog ovog problema mut'a je bila olakšica (ruhsa), kako bi se riješio problem dvije skupine, jakih i slabih vjernika, te korak na putu zakonodavstva ka cjelokupnom porodičnom životu u kojem se ostvaruju svi ciljevi braka: čednost, skrašavanje, razmnožavanje, ljubav, samilost i širenje porodičnog kruga tazbinom.
Kao što im je Kur'an postepeno zabranjivao alkohol i kamatu, koji su bili rašireni i dominantni u predislamsko doba, isto tako im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., postupno zabranjivao blud. Tako im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., u slučaju nužde odobrio mut'a. Onda im je zabranio ovu vrstu braka, kako od njega prenosi Alija, r.a., i skupina ashaba, neka je Allah zadovoljan sa njima. U vezi toga je i predaja koju bilježi Muslim u svom Sahihu od Sabre el-Džuhenija da je on vojevao sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., prilikom osvojenja Mekke. Tako im je dozvolio stupanje u mut'a brak sa ženama. Sabre dalje prenosi: „Nije se izašlo iz Mekke sve dok ga Božiji poslanik, s.a.v.s., nije zabranio.“ U verziji njegovog hadisa stoji: „A doista ga je Allah zabranio do Dana uskrsnuća.“
No, da li je ova zabrana neupitna, poput braka sa majkama i kćerkama, ili je zabrana poput zabrane strvine, krvi i svinjetine, pa je dopušteno u vrijeme nužde i straha od bluda?
Većina ashaba smatra da je zabrana izričita, odlučna i da nema olakšice u njoj nakon učvršćivanja zakonodavstva. Sa njima se Ibn Abbas razišao. Tako je on smatrao da je mut'a dozvoljena u slučaju nužde. Naime, pitao ga je jedan čovjek o mut'a braku sa ženama, pa mu je dozvolio. Zatim ga je upitao njegov štićenik: „To je samo u teškoj situaciji, kad je malo žena ili slično?“ Ibn Abbas mu je odgovorio: „Jeste.“
Onda, kada je Ibn Abbasu postalo jasno da su ljudi počeli često da praktikuju mut'a brak, te da se nisu ograničili na slučajeve nužde, odrekao se svoje fetve i povukao je.
A Allah najbolje zna.
Autor: Jusuf Džafić, iz knjige Savremene fikhske teme
[1] Diktum, između ostalog, označava jasnu i nedvojbenu izreku, poslovicu, govor, izričaj, rijek. U pravnoj terminologiji, diktum predstavlja izjavu mjerodavne osobe koja održava njeno mišljenje ili uvjerenje, i smatra se mjerodavnom (autorativnom), ali neobavezujućom. Dakle, pravni diktum ima dosta sličnosti sa pravnom decizijom (fetvom). (op.p.)