2 svezak, XXX predavanje: Tilavet

 

يَا أَيُّهَا الْمُزَّمِّلُ﴿١﴾ قُمِ اللَّيْلَ إِلَّا قَلِيلًا﴿٢﴾ نِّصْفَهُ أَوِ انقُصْ مِنْهُ قَلِيلًا﴿٣﴾ أَوْ زِدْ عَلَيْهِ وَرَتِّلِ الْقُرْآنَ تَرْتِيلًا﴿٤﴾ إِنَّا سَنُلْقِي عَلَيْكَ قَوْلًا ثَقِيلًا﴿٥﴾ إِنَّ نَاشِئَةَ اللَّيْلِ هِيَ أَشَدُّ وَطْئًا وَأَقْوَمُ قِيلًا﴿٦﴾ إِنَّ لَكَ فِي النَّهَارِ سَبْحًا طَوِيلًا ﴿٧﴾ وَاذْكُرِ اسْمَ رَبِّكَ وَتَبَتَّلْ إِلَيْهِ تَبْتِيلًا﴿٨﴾ رَّبُّ الْمَشْرِقِ وَالْمَغْرِبِ لَا إِلٰهَ إِلَّا هُوَ فَاتَّخِذْهُ وَكِيلًا﴿٩﴾ وَاصْبِرْ عَلَىٰ مَا يَقُولُونَ وَاهْجُرْهُمْ هَجْرًا جَمِيلًا﴿١٠﴾ - سورة المزمل

 

1. O ti, umotani! 2. probdij noć, osim malog dijela; - 3. polovinu njezinu ili malo manje od nje; 4. ili malo više od nje, i izgovaraj Kur'an pažljivo. 5. Mi ćemo ti, doista, teške riječi slati - 6. ta ustajanje noću, zaista, jače djeluje i izgovara se jasnije, 7. a ti danju, doista, imaš mnogo posla. 8. I spominji ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno posveti, - 9. On je Gospodar istoka i zapada, nema boga osim Njega, i Njega uzmi za zaštitnika! 10. I otrpi ono što oni govore i izbjegavaj ih na prikladan način. )El-Muzzemmil, 1-10)

 

Šerijatskopravni propisi 

·         Prvi propis: Da li je noćni namaz (salatu-l-lejl) bio naređen (farz) Poslaniku, s.a.v.s.?

  Vanjsko značenje (zahir) riječi Uzvišenog Probdij noć, osim malog dijela[1], ukazuje da je Poslaniku, s.a.v.s., noćni namaz (tehedždžud) bio naređen (farz), te da je to bila posebna naredba za njega. Na to upućuje i govor Uzvišenog iz sure El-Isra': I probdij dio noći u namazu (tehedždžudu), - to je samo tvoja dužnost (nafila[2])[3], pošto Njegove riječi to je samo tvoja dužnost (nafila)[4], nakon naredbe noćnog namaza (tehedždžuda), ukazuju na obaveznost (vadžib) koja spada u njegove, s.a.v.s., posebnosti. Nafila u ovom ajetu ne podrazumijeva namaz koji je dozvoljeno činiti ili propustiti, budući da s te tačke gledišta to nije osobenost Poslanika, s.a.v.s., već podrazumijeva noćni namaz (tehedždžud) kao dužnost (nafilu), koja je dodatak na obaveze ostatka ummeta.

  Vjernici bijahu klanjali sa Poslanikom, s.a.v.s., sve dok im stopala i potkoljenice nisu otekle od stajanja, pa je Uzvišeni Allah to derogirao rijekom na kraju sure: Gospodar tvoj sigurno zna da ti u molitvi provodiš manje od dvije trećine noći, polovinu njezinu ili trećinu njezinu, a i neki od onih koji su uz tebe,[5] do rečenice ajeta: On zna da vi to ne umijete izračunati pa vam prašta, a vi iz Kur'ana učite ono što je lahko.[6]

  Rekao je Ibn Abbas: „Između propisivanja ove naredbe i njenog derogiranja je godina dana.“[7]

  Rekla je grupa komentatora (mufessira): „Izuzev ovog ajeta, nema u Kur'anu sure čiji je kraj derogirao početak.“[8]

 

·         Drugi propis: Da li je dozvoljeno učiti Kur'an melodično?

  Uzvišeni Allah je propisao lagahnu rectitaciju Kur'ana (tertil) I izgovaraj Kur'an pažljivo[9], kako bi slušalac mogao da ga u potpunosti shvati (komprehenzira) i razmisli o njegovim značenjima.

  Nema podjele među učenjacima da učenje Kur'ana lagahnim učenjem (tertilom) znači pravilno učenje Kur'ana (tedžvid), odnosno razlučivanje slova (harfova), usavršavanje ishodišta slova (mahredža), razgovjetno izgovaranje suglasnika kako treba i iziskuje. Međutim, rasprava je glede melodičnog učenja Kur'ana, da li je to dozvoljeno ili zabranjeno?

  Istaknuti pravnici (fakihi) po tom pitanju imaju različita mišljenja, shodno razilaženju ashaba (prve generacije muslimana) i tabii'na (druge generacije muslimana). Spomenut ćemo mišljenja (mezhebe), zajedno s podrobnim dokazima svake skupine. Govorit ćemo, tražeći od Allaha pomoć:

 

  Mišljenja (mezhebi) pravnika (fakiha) glede melodičnog učenja Kur'ana:

  Prvo: Mišljenje (mezheb) malikija i hanbelija: Pokuđenost melodičnog učenja, koje je prenešeno od Enesa ibn Malika, Seid ibn Musejjiba, Seid ibn Džubejra, Kasima ibn Muhammeda, Hasan el-Basrija, Ibrahima en-Nehaija i Ibn Sirina.

Drugo: Mišljenje (mezheb) hanefija i šafija: Dozvoljenost melodičnog učenja, koje je prenešeno od Omer ibn Hattaba, Ibn Abbasa, Ibn Mesuda, Abdurrahmana ibn el-Esveda ibn Zejda, a to smatraju među komentatorima (mufessirima) Ebu Džafer et-Taberi i Ebu Bekr ibn el-Arebi.

 

Dokazi prvog mišljenja (mezheba):

 a) hadis: „Učite Kur'an melodijama i glasovima (fonovima) Arapa, a klonite se melodija ehli-kitabija (jevreja i hrišćana) i griješenja jer, doista, doći će poslije mene ljudi koji će tremulirati[10] Kur'an poput pjesme i naricanja. Neće im prelaziti vratove. Njihova srca su zavedena, kao i srca onih kojima se doima njihovo učenje. [11]“[12]

  Tako je Poslanik, s.a.v.s., prekorio onoga ko tremulira Kur'an poput pjesme i naricanja, kako čini većina savremenih učača (karija).

  b) hadis: „Oni uče Kur'an poput psalama[13]. Daju prednost pojedincima među sobom, koji niti su najbolji učači (karije) među njima, niti su najdostojniji, kako bi im pjevali pjesme.[14]“[15]

c) hadis: „Doista je ezan jednostavan i blag, pa ako je tvoj ezan jednostavan i blag, ezani, a ako nije, nemoj ezaniti.[16]“[17]

  Smatraju da Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije volio da mujezin pjeva dok ezani. To, prvenstveno, pokazuje da je prezirao pjevanje prilikom učenja Kur'ana.

 Također, smatraju da melodično recitiranje riječi i pjevanje prouzrokuju da se Kur'anu doda ono što ne spada u njega. To je zbog toga što iziskuju dužinu (medd) tamo gdje nema dužine, hemze tamo gdje nema hemzeta, te prave od jednog slova (harfa) mnogo slova (harfova) – a to nije dozvoljeno. Pored toga, u zadatak melodičnog učenja spada da zabavlja osobe prijatnim glasovima i odvraća ih od izvlačenja pouke i razmišljanja o značenjima Plemenitog Kur'ana (Kur'ani-Kerima).

  Upitan je Malik o melodijama u namazu, pa je rekao: „Ne sviđa mi se.“ Još je rekao: „Zaista je to pjesma kojom pjevaju da bi pomoću nje zaradili dirheme (srebrenjake).“

  Prenosi se od imama Ahmeda da je govorio: „Učenje Kur'ana melodijama me čudi, jer je učenje Kur'ana putem njih novotarija (bid'at) za koju se nije čulo.“

 Također je upitan: „Šta misliš o učenju Kur'ana melodijama?“ Na to je rekao onome koji ga je pitao: „Kako se zoveš?“ Ovaj je kazao: „Muhammed.“ Ahmed ga je pitao: „Bi li te radovalo da te zovu: O Muuhaammed, rastegnuto?“

 

Dokazi drugog mišljenja (mezheba):

  Dokazuju oni koji dozvoljavaju melodično učenje Kur'ana (hanefije i šafije) s dokazima, koje ćemo sažeti u nastavku:

a) hadis: „Ukrasite Kur'an svojim glasovima.[18]“[19]

b) hadis: „Nije od nas ko ne recitira melodično Kur'an.[20]“[21]

c) hadis Abdullaha ibn Mugaffela. Rekao je: „Allahov poslanik, s.a.v.s., je u Godini pobjede proučio suru El-Feth, dok je bio na putovanju na svojoj jahalici. Pritom je tremulirao (činio terdži')[22] u učenju.[23]“[24]

d) hadis da je Allahov poslanik, s.a.v.s., slušao jedne noći učenje Kur'ana Musaa el-Ešarija, pa kada ga je sreo, rekao mu je: „Doista ti je darovan lijep glas poput glasa Davuda.“ Ebu Musa mu na to reče: „ Da sam znao da me slušaš, posebno bih ga uljepšao za tebe.[25]“[26]

e) hadis: „Allah nije ništa slušao kao što je slušao vjerovjesnika lijepog glasa, koji melodično recitira Kur'an.[27]“[28]

f) Također smatraju: „Melodično učenje Kur'ana i pjevanje prilikom učenja istog imaju za cilj da podstaknu na slušanje i obraćanje pažnje. Oni najjače djeluju na dušu, najdjelotvornije na srce, te imaju najznačajniji uticaj.“

  Prenosi Taberi od Omera ibn Hattaba da je on govorio Ebu Musau el-Ešariju: „Podsjeti nas na našeg Gospodara“, pa bi Ebu Musa el-Ešari učio i melodijom ukrašavao glas. Zatim bi Omer govorio: „Ko može da melodično recituje Kur'an kao Ebu Musa el-Ešari, neka to radi.“

  Ibn Mesuda bi doimalo učenje Alkame el-Esveda, a imaše lijep glas. Tako bi mu Alkame učio. Kada bi završio, Ibn Mesud bi mu kazao: „O Alkame, povećaj svoju otkupninu!“

  Ovo je sažeti izvod (ekscerpt) dokaza dvije skupine. Ti, ako pažljivo ispitaš, naći ćeš da je razilaženje između njih skoro pa formalno, ne suštinsko, pošto se svi učenjaci (ulema) slažu oko zabrane učenja Kur'ana melodijama kojima se ne poštivaju tedžvidska (pravilnog učenje Kur'ana) pravila, kao npr. duženje kratkih vokala, kraćenje dužina (meddova), umekšavanje krupnog slova, krupnjenje mehkog slova, čisto izgovaranje (izhar) slova koje bi trebalo uklopiti (idgam), uklapanje (idgam) slova koje bi trebalo čisto izgovarati (izhar) itd., te učenja koje ima za cilj „pjevanje“ i isključivo pokazivanje ljepote glasa, bez vezivanja za pravila i adabe (bonton) lijepog učenja Kur'ana (tilaveta), kako čine neke neznalice (džahili) među učačima (karijama) ovog vremena. Zaista, niko ne sumnja u zabranjenost ovoga.

  Međutim, ako se pod „melodičnim učenjem“ podrazumijeva uljepšavanje glasa prilikom učenja i ispravan izgovor slova (harfova) sa njihovih ishodišta (mahredža), bez produbljivanja i rastezanja, uz primjenu pravila tedžvida (pravilnog učenja Kur'ana) i vođenja računa o stajanjima i dužinama. Doista, niko ne smatra ovo zabranjenim, jer lijep glas povećava ljepotu Kur'ana, a ima uticaj i na dušu čovjeka. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je slušao učenje Kur'ana nekih ashaba, čak mu se svidio lijep glas da je rekao Ebu Musau el-Ešariju: „Doista ti je darovan lijep glas poput glasa Davuda.“

  Allah je onaj koji pomaže i upućuje na Pravi put.


[1] قُمِ اللَّيْلَ إِلَّا قَلِيلًا (El-Muzzemmil, 2)

[2] Nafila, pored značenja neobaveznog, dobrovoljnog namaza, može imati, kako je u ovom ajetu slučaj, značenje obavezne, strogo propisane molitve. (op.p.)

[3] وَمِنَ اللَّيْلِ فَتَهَجَّدْ بِهِ نَافِلَةً لَّكَ (El-Isra', 79)

[4] نَافِلَةً لَّكَ (El-Isra', 79)

[5] إِنَّ رَبَّكَ يَعْلَمُ أَنَّكَ تَقُومُ أَدْنَىٰ مِن ثُلُثَيِ اللَّيْلِ وَنِصْفَهُ وَثُلُثَهُ وَطَائِفَةٌ مِّنَ الَّذِينَ مَعَكَ (El-Muzzemmil, 20)

[6] عَلِمَ أَن لَّن تُحْصُوهُ فَتَابَ عَلَيْكُمْ فَاقْرَؤُوا مَا تَيَسَّرَ مِنَ الْقُرْآنِ (El-Muzzemmil, 20)

[7] Fahr er-Razi, sv. 8, str. 333; Zad el-mesir, sv. 8, str. 389; El-Kurtubi, sv. 20, str. 33.

[8] Zad el-mesir, sv. 7, str. 389; El-Kurtubi, sv. 20, str. 36.

[9] وَرَتِّلِ الْقُرْآنَ تَرْتِيلًا (El-Muzzemmil, 4)

[10] Tremulirati znači učiti, recitovati, pjevati drhtavim, titravim, isprekidanim glasom. U ovom dotičnom hadisu tremuliranje se odnosi na razmicanje (disharmoniju) između formi vokala u glasu, tj. onako kako rade muzičari i hrišćanski svećenici, te na naricanje. Za detaljnije o ovakvom značenju tremuliranja u hadisima vidi: El-Munavi, Fejd El-Kadir šerh El-Džami' es-sagir, El-Mektebe Et-Tidžarijje el-kubra, Kairo, 1940/41, sv. 2, str. 65. (op.p.)

[11] اقرءو القرآن بلحون العرب وأصواتهم, و إيّاكم ولحونَ أهل الكتاب و الفسق, فإنه يجيءُ من بعدي أقوم يرجّعُون بالقرآن ترجّع الغناء و النوح, لا يجاوز حناجرهُمْ, مفتونةٌ قلوبُهم و قلوبُ الذين يعجبهم شأنُهم

[12] Prenosi ga Tirmizi u Nevadir el-Usul od Huzejfe ibn Jemana od Allahovog poslanika, s.a.v.s.

[13] Općenito, pobožne pjesme, himne, ode, spjevane s ciljem slavljenja i hvaljenja Boga. Uglavnom se odnosi na vjerske pjesme u hrišćanstvu i judaizmu koje se izvode vokalno (pjevanjem) ili pjevajući uz muzičku pratnju žičanog instrumenta. Posebno, Psalmi Davidovi, 150 pjesama u Starom zavjetu u Bibliji koje se pripisuju jevrejskom kralju Davidu (Davud, a.s.), odnosno iskrivljeni ostaci Zebura objavljenog Davudu, a.s. Islam pravi razliku između orginalnih Psalmi, koji se nisu sačuvali, i iskrivljenih, patvorenih Psalmi, koji se nalaze u Starom zavjetu Biblije. Arapski naziv za Psalme je Zebur, koji je kao turcizam udomaćen i kod nas. (op.p.)

[14] يَتَّخِذُونَ القُرْآنَ مَزَامِيرَ, يُقَدِّمُونَ أَحَدَهُمْ لَيْسَ بِأَقْرَئِهِمْ وَلَا أَفْضَلِهِمْ لَيُغَنِّيَهُمْ غِنَاءً

[15] Vidi: Es-Sajs, Ahkam el-Kur'an, sv. 4, str. 194.

[16] إِنَّ الْأَذَانَ سَهْلٌ سَمْحٌ فَإِنْ كَانَ أَذَانُكَ سَمْحًا سَهْلًا وَإِلَّا فَلَا تُؤَذِّنْ

[17] Hadis. Prenosi ga Darekutni od Ata'a od Ibn Abbasa, a u njemu je: „Allahov poslanik, s.a.v.s., je imao jednog mujezina koji je pjevao, pa mu je Vjerovjesnik kazao...itd.“

[18] زَيِّنُوا الْقُرْآنَ بِأَصْوَاتِكُمْ

[19] Hadis. Prenose ga Ebu Davud i Nesai od El-Beraa ibn Aziba od Allahovog oslanika, s.a.v.s.

[20] لَيْسَ مِنَّا مَنْ لَمْ يَتَغَنَّ بِالقُرْآنِ

[21] Hadis. Prenosi ga Muslim.

[22] Tremulirati, kao što je već spomenuto, znači recitovati, pjevati drhtavim, titravim, isprekidanim glasom. U ovom dotičnom hadisu tremuliranje (terdži') se odnosi na primicanje (harmoniju) između formi vokala u glasu, tj. na usavršavnje lijepog učenja (tilaveta). Za detaljnije o ovakvom značenju tremuliranja u hadisima vidi: Bedruddin el-Ajni, Umde el-Kari šerh Sahih el-Buhari, Dar Ihja' et-turas el-arebijj, Bejrut, sv. 20, str. 55-56, sv. 25, str. 191; Ibn Hadžer, Feth El-Bari šerh Sahih el-Buhari, Dar El-Ma'rife, Bejrut, 1959/60, sv. 9, str. 92. (op.p.)

[23]قَرَأَ رَسُولِ اللهُ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ عَامَ الْفَتْحِ فِي مَسِيرٍ لَهُ سُورَةَ الْفَتْحِ عَلَى رَاحِلَتِهِ، فَرَجَّعَ فِي قِرَاءَتِهِ

[24] Hadis. Prenosi ga Buhari od Abdullaha ibn Mugaffela.

[25] لَقَدْ أُعْطِيتَ مِزْمَارًا مِنْ مَزَامِيرِ آلِ دَاوُدَ. فَقًالَ لَهُ أَبُو مُوسَى: لَوْ عَلِمْتَ أَنَّكَ تَسْمَعُ لِقِرَاءَتِي لَحَبَّرْتُهُ لَكَ تَحْبِيرًا

[26] Hadis. Prenose ga Muslim i Nesai, a njegov tekst glasi: „Da si me vidio Ebu Musa, dok sam slušao tvoje učenje Kur'ana jučer. Doista ti je dat glas poput glasa Davuda... itd.“

[27] مَا أَذِنَ اللهُ لِشَيْءٍ مَا أَذِنَ لِنَبِيٍّ حَسَنِ الصَّوْتِ يَتَغَنَّى بِالْقُرْآنِ

[28] Hadis. Prenosi ga Muslim.