Obavezni ibadeti (fard) su ibadeti koje je dužna činiti svaka punoljetna i pametna osoba. Vezano za izvršavanje spomenutih ibadeta nema mjesta bilo kakvoj lijenosti i nehajnosti. Onaj ko se prema ovim ibadetima tako odnosi zaslužuje da ga se ukori i kaže za njega da je grješnik na ovome svijetu a kazna ga čeka na budućem. Obavezni ibadeti predstavljaju najnižu granicu onoga što se traži od jednog muslimana. U ibadete o kojim govorimo spada: pet obaveznih namaza svakoga dana, zekat na određenu imovinu shodno propisima, post svake godine u toku ramazana i hadž jedan puta u životu. (...)

Dobrovoljni ibadeti (tetavvu') su oni za čije je činjenje Šerijat kazao da je pohvalno ili poželjno, a ne obavezno. I mada dobrovoljni ibadeti nemaju stepen obaveznosti oni donose mnoge plodove koje treba nastojati ubrati. Jedan od tih plodova jeste da dobrovoljni ibadeti mogu biti nadomjestak za nedostatke u izvršavanju obaveznih ibadeta o čemu govori sljedeći hadis: "Čovjek će na Sudnjem danu polagati račun za namaz, i to će biti prva od dužnosti prema Allahu za koju će biti pitan. Ukoliko mu namaz bude potpun biće dobro, a ako ne bude biće pitan za dobrovoljni namaz kako bi njime nadomjestio ono što nedostaje od obaveznih namaza." (...) Razuman čovjek će nastojati da se pripremi za mogući "manjak", i to tako što neće izvršavati samo obavezne ibadete već će uz njih mnogo činiti i dobrovoljne ibadete. (...)

Post šest dana ševvala

Vjerovjesnik, s.a.v.s., podsticao je da se poslije ramazana nastavi postiti i šest dana u mjesecu ševvalu. Ebu Ejjub el-Ensari prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: "Ko posti ramazan i još šest dana u ševvalu kao da je postio cijelu godinu."

Da li spomenutih šest dana treba postiti odmah poslije ramazana, tj. počevši od prvog dana poslije Bajrama na šta upućuje sam tekst hadisa ili je dovoljno da to bude u ševvalu? Učenjaci su se podijelili oko toga, ali ja naginjem ovom drugom, i uz to smatram da nije obavezno da se ovi dani poste uzastopno; ukoliko se poste i u diskontinuitetu u tome neće biti nikakvog grijeha - Ako Allah odluči tako. Imam Malik, r.a., iznio je jedinstveno mišljenje da je postiti ovih šest dana ševvala pokuđeno zbog bojazni da bi ljudi mogli povjerovati koliko su ovi dani sastavni dio ramazana koje su obavezni postiti i u tome smislu osuđivati one koji ne poste spomenute dane. Dakle ovaj njegov stav ima preventivni cilj. Međutim, budući da je naprijed spomenuti hadis vjerodostojan, nema mjesta drugačijim mišljenima, a naročito ako prihvatimo da nije obavezno ove dane postiti odmah po završetku ramazana. Smisao posta šest dana u ševvalu je vjerovatno u tome da musliman nastavi i poslije ramazana biti ustrajan u pokornosti svome Gospodaru.

O postu devet dana zu-l-hidždžeta i dana Arefafa

Mjesec zu-l-hidždže je jedan od svetih mjeseci i jedan od mjeseci u kojima se obavlja hadž. Prvih deset dana ovoga mjeseca najvredniji su dani u godini. Ibn Abbas prenosi hadis koji govori o ovim danima: Naime, Resulullah, s.a.v.s., je rekao da je Allahu najdraže kad se čine dobra djela u ovim danima a neki su upitali: "Zar i od borbe na Božijem putu?" "I od borbe na Božijem putu, izuzevako se desi da čovjek uloži sve što ima u borbu na Božijem putu pa se vrati bez ičega." - odgovorio je Resulullah, s.a.v.s. (...)

Post u toku ovih deset dana je jedan od najljepših načina da se musliman približi svome Gospodaru, izuzev desetog dana jer je to dan Bajrama i njega je zabranjeno postiti. Među spomenutim danima najbolje je postiti deveti dan, tj. dan Arefata u kome sve hadžije u ihramima, što nalikuje kefinima onih koji su preselili na Ahiret, stoje pred Allahom i skrušeno Mu se odazivaju. Hadžije se toga dana približavaju Allahu ihramima, telbijom i dovama a muslimani koji ne obavljaju hadž toga se dana približavaju postom. (...)

Da li se sadržaj ovog hadisa odnosi i na one koji borave na Arefatu? Većina učenjaka drži da je ovaj dan lijepo postiti samo onima koji ne borave tog dana na Arefatu, pri čemu se oslanjaju na hadis koji prenosi Ebu Hurejre a koji kaže da je Salallahu alejhi ve sellem zabranio da se na Arefatu posti taj dan. Ummu-l-Fadl, Abbasova supruga, kazuje da ashabi kada su bili na Arefatu sa Resulullahom, s.a.v.s., nisu bili sigurni da li on posti ili ne pa mu je Ummu-l-Fadl poslala mlijeka koje je on pio dok je govorio ljudima. To kazuje da nije lijepo postiti onima koji dotičnog dana borave na Arefatu, a razlog leži u činjenici da bi ih post iscrpio te se ne bi mogli posvetiti spominjanju Allaha, upućivanju dova i obavljanju obreda hadža.

Pored naprijed spomenutog razloga tu je i činjenica da je ovaj dan praznik (id) svima koji tada borave na Arefatu, o čemu govori hadis koji prenosi Omer a koji govori o objavljivanju kur'anskih riječi: "Danas sam nam vašu vjeru upotpunio", kao i hadis koji prenosi Ukbe bin Amir: "Ramazanski i kurbanski Bajram i dani tešrika su naši praznici, sljedbenici islama, to su dani u kojima se jede i pije."

Post desetog i devetog dana muharrema

Na osnovu velikog broja hadisa da se vidjeti da je post desetog dana muharrema (ašura) bio poznat i Kurejšijama u džahilijjetu a također i Jevrejima. Kurejšije su - kako kazuje Aiša, r.a - postili deseti dan muharrema u doba prije islama. Taj dan postio je i Resulullah, s.a.v.s. On je postio taj dan i kada je prešao u Medinu te je i drugima naredio da ga poste, a nakon što je propisan ramazanski post kazao je: "Ko hoće neka ga posti a ko hoće neka ga ne posti." (...)

Budući da je Resulullah, s.a.v.s., nastojao istaći u sve­mu osobenost i posebnost islama te neovisnost muslimana u odnosu na druge te je podsticao da se posti i deveti dan muharrema, tj. uz deseti kako bi se islamski post razlikovao od posta Sljedbenika Knjige. Ibn Abbas kazuje da je Resulullah, s.a.v.s., postio deseti dan muharrema i naredio da se posti taj dan, a onda su mu rekli: "Allahov Poslaniče, Jevreji i kršćani slave taj dan! "Sljedeće godine, ako Bog da, postićemo deveti dan.", kazao je Resulullah, s.a.v.s.; on je, međutim, preselio na Ahiret prije naredne godine.

Vezano za deseti muharrem izuzev posta ne postoji ništa što bi trebalo prakticirati. To što se počelo prakticirati da se u povodu toga dana uljepšava, kupa i daruje porodici poklone ili da se taj dan uzima kao praznik kada se kolju kurbani te ljudi vesele nema nikakvog utemeljenja u vjeri. (...)

Post u mjesecu šabanu

Lijepo je postiti u mjesecu šabanu kao vid pripremanja za ramazan i slijeđenja Vjerovjesnika, s.a.v.s. Aiša, r.a., kaže da Vjerovjesnik, s.a.v.s., ni u jednom mjesecu nije postio više nego u šabanu, postio ga je cijeloga. (...) Međutim druge verzije upućuju da on nije postio ni jedan mjesec u potpunosti izuzev ramazana. Moguće je da ove predaje imaju za cilj kazati da Vjerovjesnik, s.a.v.s., nije konstantno postio neki mjesec u cijelosti izuzev ramazana a što se tiče ostalih mjeseci neke je možda postio u cijelosti a druge ne. Smisao poklanjanja naročite pažnje postu u toku mjeseca šabana vidi se iz sljedećeg hadisa: Usame bin Zejd rekao je Resulullahu, s.a.v.s.: "Božiji Poslaniče, primijetio sam da ni u jednom mjesecu ne postiš koliko u šabanu." A on je odgovorio: "To je mjesec koji ljudi između redžeba i ramazana zapostave. To je mjesec u kome se djela uzdižu Gospodaru svjetova a ja volim da se moja djela uzdižu dok postim."

Post u toku mjeseci "el-ešhuru-l-hurum"

El-ešhuru-l-hurum su četiri mjeseca koje je Uzvišeni Allah posebno istaknuo u Kur'anu: "Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio a četiri su sveta. " (Et-Tevbe, 36.) Nazvani su "hurum" (sveti ili zabranjeni) jer je u njima zabranjeno ratovati. U spomenute mjesece spadaju: zu-l-ka'ade, zu-l-hidždže, muharrem i redžeb. (...) Među ovim mjesecima najbolje je postiti muharrem, o čemu govori sljedeći hadis: "Osim ramazana najbolje je postiti Allahov mjesec muharrem a najbolji namaz poslije obaveznog namaza je noćni namaz."

Lijepo je svakog mjeseca postiti po tri dana

Svakog mjeseca lijepo je postiti po tri dana jer je Allah, dž.š., odredio da jedno dobro djelo zavređuje deseterostruku nagradu, tako da kada čovjek posti tri dana kao da posti cijeli mjesec. Resulullah, s.a.v.s., prakticirao je ovaj post i podsticao druge da ga poste. (...) Ebu Zerr prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: "Ko bude svakog mjeseca postio po tri dana računaće mu se kao da je postio cijelo vrijeme." Allah, dž.š., u Kur'anu objavljuje: "Ko uradi dobro djelo, biće, deseterostruko nagrađen" (El-En'am, 160.), što je potvrda da post jednog dana shodno navedenom vrijedi kao deset dana.

Koja tri dana postiti? Ibn Mes'ud kaže da je Resulullah, s.a.v.s., svakog mjeseca postio tri prva dana. Ebu Zerr prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., kazao: "Ko od vas bude postio tri dana u toku mjeseca neka posti bijele dane." On također prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., naredio nekom čovjeku da posti trinaesti, četrnaesti i petnaesti dan u mjesecu (dakle "bijele dane"). Budući da navedeni hadis spominje različite dane to se može zaključiti da se radi o mogućnosti izbora, tako da svaki vjernik odluči da li će postiti te dane na početku, u sredini ili na kraju mjeseca ovisno o tome kako mu je lakše i kako mu bolje odgovara. (...)

Lijepo je postiti ponedeljak i četvrtak

U dane koje je lijepo postiti spadaju i ponedjeljak i četvrtak svake sedmice. Vjerovjesnik, s.a.v.s., nastojao je postiti dva spomenuta dana. Usame bin Zejd ga je pitao u čemu je suština posta u ovim danima a on je odgovorio: "U ova dva dana se izlažu djela pred Gospodara svjetova a ja volim da postim kada moja djela budu izložena." (...)

Davudov post

Najbolji i Uzvišenom Allahu najdraži post jeste da oni koji mogu i kojima to ne predstavlja veliku teškoću naizmjenično jedan dan poste a drugi mrse. To je post kakav je postio Božiji poslanik Davud, a.s. Ovaj post je Muhammed, a.s., preporučio Abdullahu bin Amru kada je vidio da ima veliku želju da čini dobra djela.

Buharija je zabilježio da je Abdullah bin Amr ispričao: "Resulullah, s.a.v.s., saznao je da sam ja rekao: "Tako mi Allaha, danju ću postiti, a noću ću klanjati namaz dok god sam živ!" "Da, uistinu, sam to rekao." - kazao sam mu, a on mi je preporučio: "To nećeš moći izdržati, zato i posti i mrsi, i klanjaj i spavaj. Svakog mjeseca posti tri dana a dobra djela se deseterostruko nagrađuju te će ti to biti kao da postiš cijelo vrijeme." "Ja mogu bolje od toga."- rekao sam. "Onda jedan dan posti a drugi mrsi. Tako je postio Davud, a.s., i to je najbolji post."- bile su riječi Resulullaha, a.s. "Ja mogu bolje od toga"- kazah. "Nema bolje od toga." - odgovori on.

Poželjno je da se dobrovoljni post ne prekida

Poželjno je da onaj ko započne dobrovoljni post ne prekida isti bez razloga. Jedan broj učenjaka smatra da je pokuđeno bez razloga prekidati dobrovoljni post, drugi opet smatraju obrnuto. Međutim ukoliko se spomenuti post prekine zbog postojanja valjane isprike onda nema ni najmanjeg razloga da se to smatra pokuđenim. Poželjno je da se dobrovoljni post prekine u slučaju da postač bude pozvan na jelo ili ima goste koji će jesti kod njega, te da ne bi njegovim gostima ili onima koji su njega pozvali u goste bilo neprijatno jesti, lijepo je da iz obzira prema njima prekine sa postom. U "Sahihu" stoji hadis koji kaže: "Ti imaš obaveze prema svojim gostima", kao i hadis: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ugosti svog gosta." Ukoliko gostu, odnosno domaćinu ne bi bilo neprijatno jesti pred onim koji posti onda je bolje nastaviti postiti.

Bilo kako bilo u vezi sa postojanjem ili nepostojanjem isprike onaj koji posti dobrovoljni post sam određuje kako će postupiti, jer mu nije grijeh da prekine dobrovoljni ibadet koji je započeo, budući da ga Allah nije obavezao da taj ibadet izvrši niti se on sam zavjetovao da će ga izvršiti. (...) Međutim lijepo je da čovjek nadoknadi dobrovoljni post ukoliko ga nije ispostio do kraja jer Kur'an kaže: "Ne uništavajte svoja djela!" (Muhammed, 33.) Postoje hadisi koji govore da dobrovoljni post treba napostiti. Budući da isti ne dostižu stepen vjerodostojnosti, to se onda nadoknađivanje dobrovoljnog posta može uzeti kao nešto što se preporučuje.

Ebu Hanife i Malik za razliku od drugih učenjaka smatraju da je vadžib, odnosno obavezno nadoknaditi ovaj post.

Jusuf El-Karadavi, Propisi o postu, preveo Munir Mujić, IZ u BiH i Medžlis IZ u Tuzli, Tuzla, 2001, str. 175-194.