Posebni ili izmišljeni trenuci u životu muslimana
Važno je upozoriti na određena uvjerenja i prakse kod muslimana koji su proistekli iz poštovanja prema određenim trenucima. To upozorenje je više radi zadržavanja kur’anskog imperativa u životu vjernika da se poštuje ljudski razum i logika kroz različite ajete o onima koji pameti imaju, onima koji razmišljaju itd. Drugim riječima, nije riječ o praznovjerju, ali ta uvjerenja mogu razviti i različite oblike prakse i uvjerenja koja više mogu štetiti nego koristiti.
Lejletur-regaib ili isplativa noć
Upravo je u zadnjim danima prošle godine obilježena Lejletur-regaib, noć koja sve više poprima oblik neke noći želja u punom značenju, u smislu da je to noć u kojoj Allah, dž. š., prima dove odnosno ispunjava želje. Prema vjerodostojnoj praksi islama postoji preko stotinu situacija kada se čovjek može nadati da mu se dove prime i nijedna nije vezana za ovu noć. Sve je veći broj ljudi koji su uvjereni da je to `noć želja’ iako, zdravorazumski gledano, ljudi ne znaju ni kada je tačno i zasigurno najvrednija noć - Lejletul-kadr, a kamoli da znaju kada je `noć želja’. Za ovu noć se veže mnogo toga u kontekstu početka mjeseca redžeba, koji zaista ima posebno mjesto u islamu bez obzira i na sve slabe hadiske predaje o ovom mjesecu. Tako da podsticanje ljudi na dobra djela u ovom mjesecu ima svoje opravdanje, ali je na osnovu njih i izgrađeno mišljenje koje je kod nekih postalo i uvjerenje o posebnim trenucima u ovoj noći. S obzirom da je osobina ljudi da žele mnogo u kratkom periodu, mnogima odgovora da ova noć bude tako isplativa - vrijeme želja, svojevrsnih novogodišnjih želja s obzirom da se ponavlja svake godine. Takvo oslanjanje na posebne trenutke (po)država duhovnu lijenost što je mnogo veći problem nego analiza kako se različitim predajama ova noć dovodi u vezu sa začećem Muhammeda, a. s., kao što su kršćani razvili vjerovanje o začeću Isaa, a. s., (Isusa) u stomaku njegove majke Merjem (Marija). Muslimani ne znaju stopostotno ni kada je tačno Muhammed, a. s., rođen, a da znaju kada je začet. Uglavnom, iz velike želje da se ljudi posvete ibadetu u mjesecu redžebu i šabanu, te tako dočekaju ramazan, kreira se posebna slika o nesvakidašnjem zračenju ove `noći želja’ ili Lejletur-regaibu.
Neradni petak
Kod muslimana u Bosni se pojavila praksa izbjegavanja poslova petkom uglavnom prije džume. Ova praksa je mogla nastati iz velikog poštovanja ovog dana u islamskoj tradiciji ili pak prevencije: da čovjek ne propusti džumu zbog posla koji je započeo prije džume. Ovakva praksa je u prošlosti mogla, donekle, biti i opravdana s obzirom da se džuma nije klanjala na više mjesta kao danas, ljudi nisu imali na raspolaganju motorna vozila i odlazak na određene lokacije radi obavljanja posla moglo je značiti propuštanje džume. No, i danas se mogu čuti upozorenja kako ne treba započinjati posao petkom ili, štaviše, raditi nešto. Kada se pažljivo čita ajet kojim je propisana džuma može se vidjeti da Allah, dž. š., preporučuje ili naređuje ljudima da nakon klanjanja džume idu za svojim poslovima.
Nesretni dani
Jedno od najčešćih pogrešnih uvjerenja kod muslimana jeste da bi trebalo izbjegavati određene radnje utorkom kao što je pranje odjeće, rezanje noktiju, kupanje... jer se, pored ostalih objašnjenja, na taj način utorkom rasipa nafaka. Teško je doći do pouzdanog razloga zašto je utorak „nesretan“dan, ali ako se pogleda mitologija starih naroda može se doći do informacija kako su stari Slaveni vjerovali da je utorak dan za posebne rituale protiv zlih sila, a stari Rimljani da utorkom vlada bog Mars koji je zadužen za ratove i uništavanje. Na latinskom je ovaj dan bio dan tog božanstva (Martis), a i u savremenom italijanskom utorak se kaže martedi. U pravoslavnoj tradiciji utorak je loš dan, jer je Carigrad s Carigradskom patrijaršijom pao pod vlast Osmanlija u utorak. Kod muslimana sklonih vjerovanju u nesretne dane ili trenutke nastali su i izmišljeni hadisi, odnosno laž na Poslanika, a. s., da je upozoravao na neke dane pa tako i na sami utorak kao dan kada je pogubno raditi hidžamu.
Uporedo s utorkom još jedan dan na popisu nesretnih dana je petak trinaesti. Kod nekih starih naroda broj trinaest je nesretan broj i dolazi nakon broja dvanaest koji je savršen jer postoji dvanaest mjeseci, dvanaest bogova na Olimpu itd. U vikinškoj tradiciji postoji dvanaest bogova, a trinaesti je Loki koji uzrokuje nered i ubistva. Na sličan način se dovodi u vezu i trinaesta osoba na posljednjoj večeri Isusa (Isaa, a.s.). Također, u kršćanskom vjerovanju petak je dan kada je razapet Isus. Postoji mišljenje i da je u petak, 13. oktobra, započeo progon templara, posebnog katoličkog viteškog reda poznatog po djelovanju u Jerusalemu. Uglavnom, kod muslimana ne postoji nijedan nesretan dan, niti bilo koji dan kada se nešto ne bi trebalo raditi. Svako predanje o zlu koje bi se mogli desiti na neki dan je odraz paganstva i to muslimani već uče u mektebu kada ponavljaju šesti imanski šart, a to jeste da se sve dešava s Allahovom voljom i Njegovim određenjem. Pored toga, brojni hadisi ukazuju na blagodati petka kada se obavlja i najvažniji namaz u sedmici, džuma-namaz. S tim u vezi, ne postoji ni crni ni bijeli petak, već samo petak ili dan džume.
Vjenčanje između dva Bajrama
Još uvijek postoje muslimani koji smatraju da je loše ako bi se neko vjenčao između dva Bajrama, odnosno Ramazanskog i Kurban-bajrama. „Planiram se vjenčati poslije ramazana. Međutim, mnoge starije osobe su mi rekle da se “ne valja” vjenčati između ova dva Bajrama. Pitanje je da li je to vjerski utemeljeno?“, glasi jedno od pitanja upućeno fetvai-eminu. Jedan od odgovora fetvai-emina na ovakva pitanja glasi: „Nema nikakve šerijatske smetnje obaviti vjenčanje između dva Bajrama. Priča da to nije valjano je neosnovana. Tvrdnja da se nije lijepo ženiti između Bajrama vodi porijeklo od predislamskih Arapa koji su smatrali da se nije lijepo ženiti/udavati u mjesecu ševalu, a mjesec ševal se nalazi između ramazana i zul-hidžeta tj. između dva Bajrama. Najbolji dokaz da nema smetnje ženiti se između dva Bajrama jeste činjenica da se Allahov Poslanik, a. s., oženio hazreti Aišom u mjesecu ševalu tj. između dva Bajrama.“
Nakon smrti člana porodice među muslimanima u Bosni se prakticira poštovanje određenog perioda u trajanju od sedam ili četrdeset dana, poznato kao sedmina ili četeresnica čiji oblici se mogu naći i kod drugih vjerskih tradicija poput jevreja i pravoslavaca, na način da se ne pali televizor ili radio kako se ne bi čuli zvuci koji odaju znak radosti. U islamskoj tradiciji smrt može biti uzrok tuge i žalosti, ali se ne preporučuje davanje posebnog statusa tom stanju jer na taj način se „zaustavlja“život. Postoje mnogo bolji načini izraza poštovanja prema umrlom, ako je to uopšte potrebno, a od kojih će umrli imati i koristi. U ovom periodu žalosti u nekim kućama se prekrivaju ogledala, kao i televizori što ima korijene u paganskom vjerovanju u posebnu moć ogledala.
E.S.
Preporod novine
