Kasko osiguranje za novo vozilo

Na osnovu člana 10. i člana 33. Poslovnika o radu Vijeća muftija, Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je na četrdeset i šestoj redovnoj sjednici, održanoj u Sarajevu dana 30. rebi'ul-ahira 1447. godine po H., odnosno 22. oktobra 2025. godine, razmatrajući upite zainteresiranih fizičkih i pravnih lica u Bosni i Hercegovini o šerijatsko-pravnom statusu osiguranja, donijelo sljedeću

FETVU

o osiguranju 

بِسْمِ اللّٰهِ الرَّحْمٰنِ الرَّحِيمِ‎

اَلْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ وَالصَّلَاةُ وَالسَّلَامُ عَلَى أَشْرَفِ الْأَنْبِيَاءِ وَالْمُرْسَلِينَ، نَبِيِّنَا مُحَمَّدٍ وَعَلَى آلِهِ وَصَحْبِهِ أَجْمَعِينَ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su mir i spas na Njegovog posljednjeg Poslanika, na njegovu plemenitu porodicu i sve ashabe.

Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini smatra da muslimani u Bosni i Hercegovini i ostalim evropskim zemljama mogu koristiti sve vrste neživotnog osiguranja: osiguranje motornih vozila i imovine, zdravstveno osiguranje (putničko i dodatno), osiguranje od nezgode, osiguranje transporta i sl., u komercijalnim osiguravajućim društvima. 

Životno osiguranje, zbog elemenata kamate u njemu, nije dozvoljeno koristiti.

Obrazloženje

Razmatrajući odluke akademija islamskog prava i nacionalnih vijeća za fetve, kao i mišljenja savremenih islamskih pravnika o osiguranju, Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini konstatira da postoje dvije vrste osiguranja: 

1. komercijalno osiguranje, koje se bazira na plaćanju premija bez prava osiguranika na sudjelovanju u dobiti i gubicima osiguravajućeg društva; 

2. solidarno osiguranje, koje se temelji na organiziranoj saradnji među osiguranicima i njihovom sudjelovanju u dobiti, ako se ostvari, uz ograničenje uloge menadžmenta osiguravajućeg društva na upravljanje fondom i investicijama društva. 

Vijeće muftija konstatira da akademije islamskog prava i nacionalna vijeća za fetve, te pojedini islamski pravnici, pored onih koji učestvuju u radu akademija i nacionalnih vijeća za fetve, smatraju poslovanje solidarnog osiguranja dozvoljenim (halal), dok o poslovanju komercijalnog osiguranja imaju različita mišljenja. Veći broj njih smatra sve vrste komercijalnog osiguranja zabranjenim, dok drugi neke vrste tog osiguranja smatraju dozvoljenim, a druge zabranjenim. Manji broj učenjaka smatra komercijalno osiguranje, u osnovi, dozvoljenim, pa su i poslovi tog osiguranja dozvoljeni, ukoliko u samom ugovoru o osiguranju nema odredbi koje su u koliziji s islamskim načinom poslovanja.

Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, analizirajući argumentaciju navedenih akademija, vijeća i pravnika, te uzimajući u obzir situaciju u kojoj žive muslimani u Bosni i Hercegovini i ostalim evropskim zemljama, gdje prevladava komercijalno osiguranje i ne postoji alternativno solidarno osiguranje, a zbog neophodne potrebe za ovim vrstama osiguranja, donijelo je gore navedenu fetvu.

Vijeće muftija svoju fetvu temelji, pored ranije navedenih razloga, i na činjenici da je ugovor o osiguranju vrsta ugovora koja nije bila poznata u normativnom periodu islamske tradicije. Ova vrsta ugovora pojavila se u novije vrijeme, tj. u interpretativnom periodu islamske tradicije, i o njemu  postoje različita mišljenja, počevši od njegove pravne prirode pa do šerijatsko-pravnog statusa. Analizirajući njegovu pravnu prirodu, zaključuje se da u sebi ima elemente dobročinog (tabarru') ugovora, ali ipak dominiraju elementi ekvivalentnog (mu‘āwaḍa) ugovora, zbog čega može biti zabranjen, ako ima velike neizvjesnosti (garar), velike nepoznanice (ǧahāla) i velikog nesrazmjera u ugovornim obavezama, te elemente kamate.

Oni koji smatraju ugovor o osiguranju u komercijalnim osiguravajućim društvima zabranjenim ukazuju na postojanje tih elemenata u njemu.

Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini se slaže s mišljenjem da u neživotnim osiguranjima u komercijalnim osiguravajućim društvima ima neizvjesnosti i nepoznanice, ali one nisu tolike da bi zbog njih ugovor u osiguranju bio zabranjen, jer u svakom poslu postoji dio neizvjesnosti. Zabranjeni su oni poslovi i ugovori u kojima neizvjesnost prelazi uobičajenu prirodnu granicu i oni, kao takvi, ne mogu biti osnova za poslovanje.

Kada je riječ o ugovoru o osiguranju, određeni stepen neizvjesnosti postoji kod osiguravajućeg društva, jer je nepoznato da li će se nesreća desiti, pa će trebati isplatiti nadoknadu osiguraniku, ili neće doći do nesreće, pa neće ni do isplate. Ova neizvjesnost se odnosi samo na pojedinačne slučajeve, a ne na čitav sistem osiguranja, jer se on bazira na preciznim statističkim podacima. Kod osiguranika neizvjesnost ne postoji, jer on traži bezbjednost i dobiva je potpisivanjem ugovora. Ako se desi nesreća, osigurao je sebe, svoju imovinu i prava, a ako se ne desi sve to mu svakako ostaje. Dešavanje ili nedešavanje nesreće za njega, nakon potpisivanja ugovora, donosi iste posljedice. Ta sigurnost, koju je dobio potpisivanjem ugovora s osiguravajućim društvom, kompenzacija je za premije koje uplaćuje tom društvu i to je stvarna nadoknada iz ugovora.

Također, postojanje jednog vida nepoznanice, a ona je vezana za iznos koji uplaćuju obje ugovorne strane, ne utiče na ispravnost ovog ugovora, jer, prema praksi hanefijske pravne škole, postoje dvije vrste nepoznanice. Prva vrsta dovodi do problema i sprečava izvršnost ugovora. Kod nje su argumenti obje strane jednaki i nemoguće je presuditi koja od ugovornih strana je u pravu. Druga vrsta nepoznanice je ona koja ne dovodi do problema i ne utječe na izvršnost ugovora. Nepoznanica kod ugovora o osiguranju spada u ovu drugu vrstu. 

Kada je riječ o postojanju elemenata kamate u ugovorima o osiguranju, ona je evidentna u ugovoru o životnom osiguranju i zbog toga je ono zabranjeno, a kod neživotnih osiguranja nije evidentna. 

A Allah najbolje zna. 

Husein-ef. Kavazović

Reisu-l-ulema