Sura El-Mursalat, 2. ajet

pa kao vihor pušu! – U vezi sa značenjem riječi: murselāt, āsifāt i nāširāt postoje dva mišljenja. Jedni vele da se misli na meleke, a drugi na vjetrove. Ako se radi o melecima, nazvani su onima koji se šalju (murselāt) jer ih Uzvišeni Allah šalje sa Objavom i drugim zadaćama; nazvani su onima koji pušu (āsifāt) jer su brzi poput vihora u provođenju Allahovih naredbi, a onima koji objavljuju/raširuju (nāširāt) zbog toga što šire svoja krila u zraku i što objavljuju propise na Zemlji ili zbog toga što šire listove djela, a onima koji razdvajaju (fārikāt) zbog toga što rastavljaju istinu od neistine. A ako se misli na vjetrove, nazvani su murselāt zato što ih Allah, dž.š., šalje; nāširāt su zbog toga što raspršuju oblake u zraku, a fārikāt jer razdvajaju oblake, a sve to je spomenuto u 48. ajetu sure er-Rum: Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli. Najočiglednije (azher) je da se pod murselāt i āsifāt misli na vjetrove jer se vjetrovi, u osnovnom značenju, opisuju kao vihori, a da se pod nāširāt i fārikāt misli na meleke jer je to priličniji opis za njih nego za vjetrove, a i zbog toga što se spomenuti opis mulkijāt, iza toga, prema mišljenju svih komentatora, vezuje samo za meleke, a ne za vjetrove. Zbog toga su srodni opisi povezani veznikom fe, pa su prvi i drugi ajet povezani (tj. vjetrovi), kao što su i treći, četvrti i peti povezani (tj. meleci).