Sura El-Hašr, 2. ajet

"On je prilikom prvog progonstva iz domova njihovih protjerao one sljedbenike Knjige koji nisu vjerovali. Vi niste mislili da će otići, a oni su mislili da će ih utvrde njihove od Allaha odbraniti, ali im je Allahova kazna došla odakle se nisu nadali i On je u srca njihova strah ulio; vlastitim rukama i rukama vjernika svoje domove su rušili. Zato uzmite iz toga pouku, o vi uviđavni!" Komentar ajeta: "On je protjerao one sljedbenike Knjige koji nisu vjerovali", tj. jevreje plemena Benu-Nadir, što ističu Ibn-Abbas i dr. Spomenimo sažetak o bici sa plemenom Benu-Nadir, u kratkim crtama, a samo od Allaha pomoć tražimo. Autori djela o ratnim pohodima i bitkama Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bilježe: "Povod za to je slučaj kada je ubijeno sedamdeset ashaba kod bunara Me'une. Jedino se izbavio Amr ibn Ummejje ed-Dameri, i dok je bio na putu vraćajući se u Medinu, ubio je dvojicu pripadnika plemena Benu -Amir, a koji su imali ugovor o nenapadanju i garanciju o slobodnom kretanju od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., za koje Amr nije znao. Kada je došao u Medinu, izvijestio je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o tome, a on mu reče: "Ti si ubio dvojicu, a ja ću, zasigurno, za njih dati krvarinu." Između plemena Benu-Nadir i Benu-Amir bio je savez i ugovor o nenapadanju, pa se Allahov Poslanik, s.a.v.s., uputio plemenu Benu-Nadir da zatraži od njih pomoć u isplati krvarine za tu dvojicu ljudi. Naselje plemena Benu-Nadir bilo je na periferiji Medine na njenim istočnim padinama. Pa kada im je došao Allahov Poslanik, s.a.v.s., tražeći od njih pomoć pri isplati krvarine za tu dvojicu ubijenih, oni rekoše: "Da, Ebu-Kasime, pomoći ćemo ti kako želiš u onom za što tražiš pomoć." Zatim se osamiše i jedan drugom rekoše: "Doista, neće vam ovaj čovjek doći u povoljniju priliku za smaknuće od ove, a Allahov je Poslanik, s.a.v.s., pokraj zidova njihovih kuća, pa ko će se popeti na onu kuću da baci na njega stijenu i da se, tako, oslobodimo njega?" Za to se javi Amr ibn Džahhaš ibn Ka'b, jedan od njih, koji reče: "Ja sam za toga", pa se pope da bi bacio stijenu na njega, kao što bi rečeno. Allahov je Poslanik, s.a.v.s., bio sa nekolicinom svojih ashaba, među kojima su bili: Ebu-Bekr, Omer, Alija, r.a. Tada je došla obavijest sa neba Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., o tome šta jevreji smjeraju, pa on ustade, iziđe iz kuće i uputi se ka Medini, a zatim se njegovim putem uputiše ashabi pa ga stigoše, a on im reče kakvu su izdaju jevreji skovali. Resulullah, s.a.v.s., naredi pripreme za rat protiv njih, pa pođoše dok se ne spustiše do njih, a oni se bijahu utvrdili u svojim utvrdama. Tada Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredi da se posijeku i spale palme, a oni ga počeše dozivati: "Muhammede, nekad si zabranjivao činjenje nereda po Zemlji i prekoravao si one koji su ga činili, pa zašto siječeš i spaljuješ palme?!" Grupa ljudi iz Benu - Avfa ibn el-Hazredža, među kojima su bili Abdullah ibn Ubejj ibn Selul, Vedi'a, Malik ibn Ebi-Kavkal, Suvejd, Da'is, poručila je Benu-Nadiru da izdrže i da se brane, jer ih oni neće ostaviti na cjedilu. " Ako vas napdanu borit ćemo se uz vas; a ako napustite svoje domove i mi ćemo s vama to isto učiniti." Pa su jevreji čekali njihovu pomoć, a oni im je nisu pružali, te se u njihova srca ugnijezdi strah. Tražili su od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da se isele i da ih ne napada, s tim što njima pripada onoliko koliko mogu njihove deve osim oružja ponijeti, pa je tako i urađeno. Pa je ponio svako od njih svoga imetka koliko može deva nositi. Neki od njih bi razvaljivali svoju kuću do temelja pa bi je natovarili na leđa svoje deve i odvukli je. Oni su se uputili ka Hajberu, a neki su otišli do Sirije, ostavljajući imetak Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa je on postao njegovom svojinom, kojom je raspolagao kako je htio. Podijelio je to prvim muhadžirima, dok je od ensarija dao samo Sehl ibn Hanifu, i Ebu-Dudžani Semaku ibn Harši, koji su spomenuli svoju oskudicu. Njima je Poslanik, s.a.v.s., jedino dodijelio, a iz plemena Benu - Nadir islam su primili: Jamin ibn Amr ibn Ka'b, amidža Amra ibn Džehhaša, i Ebu-Sa'd ibn Vehb. Islam su primili i imetak svoj zadržali i tako ga zaštitili. Smatra se da se Jamin ibn Amr dogovarao sa nekim čovjekom da ubije Ibn-Džehhaša, jednog od zavjerenika protiv (života) Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa je ovaj to učinio. (Ovo je bio kraj sažetka Muhammeda ibn Ishaka.) Sura El-Hašr u cijelosti je objavljena zbog plemena Benu-Nadir. Ovako navodi Junus ibn Bukerj od Ibn Ishaka slično gore spomenutom sažetku. "On je protjerao one sljedbenike Knjige koji nisu vjerovali", tj. pleme Benu-Nadir. "Prilikom prvog progonstva iz domova njihovih", tj. u Siriju. "Vi niste mislili da će otići", tj. u vrijeme kada ste ih opsjedali, a oni su u utvrdama bili, što je trajalo šest dana uz jaku utvrđenost i otpor. Stoga, Allah, dž.š., kaže: "A oni su mislili da će ih utvrde njihove od Allaha odbraniti, ali im je Allahova kazna došla odakle se nisu nadali", tj. došla im je Allahova odredba koja im nije naumpadala. "I On je u srca njihova strah ulio", tj. strah, uzrujanost i nemir, a kako i ne bi kada ih je opkolio onaj koji je pobjeđivao strahom na mjesec dana hoda. "Vlastitim rukama i rukama vjernika svoje domove rušili." Već je spomenuto Ibn-Ishakovo tumačenje ovog događaja, tj. obarali su tavanice i vrata koja su im se dopadala i tovarili ih na deve. "Zato uzmite iz toga pouku, o vi uviđavni!"