Sura El-Mudžadela, 2. ajet
AJET
ٱلَّذِينَ يُظَٰهِرُونَ مِنكُم مِّن نِّسَآئِهِم مَّا هُنَّ أُمَّهَٰتِهِمْ ۖ إِنْ أُمَّهَٰتُهُمْ إِلَّا ٱلَّٰٓـِٔى وَلَدْنَهُمْ ۚ وَإِنَّهُمْ لَيَقُولُونَ مُنكَرًا مِّنَ ٱلْقَوْلِ وَزُورًا ۚ وَإِنَّ ٱللَّهَ لَعَفُوٌّ غَفُورٌ ﴿٢﴾
PREVOD - Besim Korkut
Oni od vas koji ženama svojim reknu da im nisu više dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove – a one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile – oni, zaista, govore ružne riječi i neistinu – a Allah, sigurno, briše grijehe i prašta.
PREVOD - Enes Karić
A oni od vas koji ženama svojim kažu da su im kao i majke njihove – a one nisu majke njihove, majke njihove su jedino one koje su ih rodile – oni, zbilja, ogavne riječi i laž govore! A Allah grijehe briše i prašta.
PREVOD - Muhamed Mehanović
Oni od vas koji ženama svojim reknu da su im leđa njihova poput leđa njihovih majki, a one nisu majke njihove - majke njihove su samo one koje su ih rodile, oni, zaista, govore strašne riječi i neistinu-a Allah je zbilja Onaj Koji grijehe poništava i oprašta.
PREVOD - Saheeh International (English)
(2) Those who pronounce ẓihār[1639] among you [to separate] from their wives - they are not [consequently] their mothers. Their mothers are none but those who gave birth to them. And indeed, they are saying an objectionable statement and a falsehood. But indeed, Allāh is Pardoning and Forgiving.
PREVOD - Bubenheim (Deutsche)
Diejenigen von euch, die sich von ihren Frauen durch den Rückenschwur trennen - sie sind doch nicht ihre Mütter. Ihre Mütter sind nur diejenigen, die sie geboren haben. Sie sagen da fürwahr etwas Verwerfliches an Worten und etwas Falsches. Und Allah ist wahrlich Allverzeihend und Allvergebend.
TEFSIR - Ibn Džuzejj el-Kilbi el-Endelusi
Oni među vama koji ženama svojim reknu da im nisu više dopuštene kao što im nisu dopuštene majke njihove – Zihār je situacija kada muž kaže svojoj ženi: Ti si meni kao leđa (zahr) moje majke!" a što je, zapravo, poređenje žene sa njenim mahremom (bliskim rođakom) s kojim nikada ne može stupiti u bračnu zajednicu, kao što su kćer, sestra i ostale ženske osobe koje spadaju pod muharremāt bilo da se radi o krvnoj ili tazbinskoj osnovi ili, pak, o mliječnoj vezi, i svejedno da li se tom prilikom koristile riječi zihāra ili neke druge, poput: Ti si mi kao majka i tsl., jer je namjera takvih riječi ono što je halal proglasiti haramom; a one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile – Allah, dž.š., ovim riječima odgovara na situaciju zvanu zihār i na ono što se smatralo istinom te izvještava da žena nikada ne može biti kao majka, jer je prava majka samo ona koja je rodila dotičnu osobu; oni, zaista, govore ružne riječi i neistinu – Allah dalje iznosi da su riječi zihāra ružne i neistinite jer supruga nikada ne može biti kao majka (u pogledu majčinstva); a zaista Allah briše grijehe i mnogo prašta! – Zihār je u islamu zabranjen, a na što ukazuju četiri stvari. Prvo: Allahove riječi da supruge nisu njihove majke, pa se tim riječima zapravo iznosi neistinitost govora onih koji izgovaraju riječi zihāra. Drugo: zihār je nazvan ružnim riječima (munker). Treće: nazvan je i neistinom (zūr), i četvrto: Allahove riječi da On briše grijehe i da prašta, jer je to dvoje vezano upravo za grijeh, a koji pada na onoga koji izgovara riječi zihāra, sve dok se ne oslobodi tog grijeha otkupom.
TEFSIR - Ibn Kesir
"Oni od vas koji ženama svojim reknu da im više nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, a one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile, oni, zaista, govore ružne riječi i neistinu - a Allah sigurno briše grijehe i prašta." Komentar ajeta: Prenosi Imam Ahmed da je Huvejla bint Sa'lebe rekla: "Tako mi Allaha, ja i Evs ibn Samit smo bili povod objavljivanja početka sure El-Mudžadela" - pa dalje kaže - "Bila sam kod njega a već je ostario i loše ćudi postao. Ušao mi je jednog dana pa sam mu nešto odgovorila, a on se razljuti i reče: 'Ti si meni kao leđa moje majke.' Zatim je izišao i sjedio neko vrijeme na mjestu gdje se sastajalo njegovo društvo, a potom ponovo dođe želeći me protivno mojoj volji. Ja rekoh: 'Ni u kom slučaju. Tako mi Onog u Čijoj je ruci Huvejlina duša, ti mi se nećeš približiti!' Ja rekoh što rekoh, a Allah i Njegov Poslanik doniješe propis o nama. On se baci na mene, a ja ga odbih i nadvladah ga, kako žena savladava starca i odgurnuh ga od sebe. Zatim iziđoh do jedne od svojih komšinica, pa pozajmih od nje odjeću i uputih se Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i sjedoh pred njega. Ispričah mu šta sam doživjela od svog muža i počeh se tužiti na njegovu lošu ćud, a Poslanik poče opetovati: 'Huvejla, tvoj muž je starac, pa se boj Allaha u pogledu njega.' Tako mi Allaha, nisam ni završila, a u vezi sa mnom dođe objava, pa je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., tada snašlo ono što ga je inače snalazilo u takvim trenucima, a zatim se smiri i reče mi: 'Huvejla, Allah u vezi s tobom i tvojim mužem spusti objavu', a potom mi prouči: "Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala - a Allah čuje i razgovor vaš međusobni, jer Allah, uistinu, sve čuje i sve vidi..." - do riječi: "...a nevjernike čeka kazna bolna." Božiji Poslanik, s.a.v.s., nakon ovoga me posavjetova: 'Naredi mu da oslobodi roba', 'Allahov Poslaniče, on nema šta osloboditi.' 'Neka uzastopno posti dva mjeseca!' 'Tako mi Allaha, on je oronuo starac. On ne može postiti.' 'Neka nahrani šezdeset siromaha tovarom hurmi!' "Allaha mi, Allahov Poslaniče, nema on toga." "Mi ćemo mu, sigurno, pomoći ferekom hurmi!" 'Allahov Poslaniče, i ja ću mu pomoći drugim ferekom.' 'Ispravno i lijepo si postupila, pa idi i podijeli to kao sadaku za njega, a zatim se korektno ponašaj prema svome mužu' - i ona potom reče: 'To sam i učinila.'" Prenosi ga i Ebu - Davud u svom Sunenu, u poglavlju Et-Talak, a tačno je da je ovo bio povod objave prethodne sure. Onaj koji je u mjesecu ramazanu rekao svojoj ženi da mu nije dopuštena, kao ni majka njegova, a zatim ju je noću obljubio, nije, ustvari, Evs ibn es-Samit, nego je to slučaj koji se desio nakon slučaja Evsa ibn es-Samita i njegove žene, na što ukazuje i kontekst oba spomenuta događaja. Hasif prenosi od Mudžahida, da je Ibn-Abbas rekao: "Prvi koji je rekao svojoj ženi da mu nije dopuštena, kao što nije ni majka njegova jeste Evs ibn es-Samit, a njegova žena je Havla bint Sa'lebe bint Malik." Ovo prenosi Ibn-Džerir.