Sura Et-Tahrim

O, vi koji vjerujete, pokajte se Allahu iskrenom tevbom! – Omer b. el-Hattab je rekao: Iskrena tevba (et-tevbetu'n-nesūh) znači da se pokaješ za određeni grijeh na takav način da mu se više nikada ne vratiš, i da ne želiš da mu se vratiš!" Veli sa da nesūh znači hālis (iskrena), a što je uzeto iz riječi: asel nasih, tj. med čist od voska. Još se veli da takva tevba podrazumijeva da pokajniku zemlja postane tijesna kao što je to bio slučaj sa trojicom koji su izostali iz bitke na Tebuku, a što je spomenuto u 118. ajetu sure et-Tevbe. O tevbi smo detaljnije govorili kod tumačenja 31. ajeta sure en-Nur. Možda Gospodar vaš prijeđe preko ružnih postupaka vaših i uvede vas u džennetske bašče kroz koje će teći rijeke, na Dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika niti one koji su vjerovali sa njim! Svjetlo njihovo će ići ispred njih i s njihove desne strane. – Komentar ovih riječi naveli smo kod 12. ajeta sure elHadid. Govorit će oni: "Gospodaru naš, učini potpunim svjetlo naše i oprosti nam! Zaista si Ti Svemoćni!"

O, Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi strog prema njima! – Komentar ovih riječi naveli smo kod tumačenja 73. ajeta sure et-Tevbe. Njihovo prebivalište je Džehennem, a užasno je to boravište!

Allah navodi primjer onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu – a veli se da se zvala Vālihe; i ženu Lutovu – po imenu Vālia', a što treba provjeriti: bile su udate za dva dobra roba Naša, ali su ih iznevjerile – Ibn Abbas veli da se izdaja (pronevjera, hijānet) Nuhove žene sastojala u tome što je za svog muža rekla da je lud, a da se izdaja Lutove žene odražavala u tome što je izvjestila svoj narod o dolasku gostiju/meleka. A pored toga, one su bile nevjernice. Mišljenje onih koji vele da se pod iznevjerom njihovih žena misli na blud kojeg su počinile, Ibn Abbas odbacuje riječima: Nikada nijedna od žena vjerovjesnika nije počinila blud! Allah je Svoje vjerovjesnike sačuvao tog nedostatka!"; i njih dvojica im neće moći pomoći kod Allaha nimalo – Allah navodi primjer ovih dviju žena nevjernicima i poručuje im: Niko nikome ne može pomoći, pa makar bio i od najbližih ljudi kao što su njih dvije bile bliske po braku svojim muževima; i reći će se: "Ulazite vas dvije u Vatru sa onima koji ulaze!

I Allah navodi primjer onima koji vjeruju ženu Faraonovu – a koja se zvala Asija. Uzvjerovala je u Musaovo, a.s., poslanstvo, a kada je to saznao Faraon, naredio je da je ubiju, te je proučila ovu dovu i Allah, dž.š., joj je uzeo dušu; kad je rekla: "Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me Faraona i djela njegova – misleći na njegovo nevjerništvo i zulum; i spasi me od naroda silničkog!"

I Merjemu, kćer Imranovu, koja je sačuvala svoje stidno mjesto – tako što je ostala nevina i čista od svake nemoralnosti; pa smo udahnuli u njega – tj. u njeno stidno mjesto; Duha Našeg. – Ovo je izraz kojim se, zapravo, označava Džibrilovo puhanje usljed čega je Allah, dž.š., u Merjemi stvorio Isaa, a.s. Uzvišeni Allah je pridodao duh Sebi (Našeg Rūha, rūhinā) na način kako se stvorenje pridodaje svome Stvoritelju, a u čemu se ogleda Isaova, a.s., počast kod Uzvišenog Allaha29 . Čvrsto je vjerovala je u riječi Gospodara svoga i Knjige Njegove, i bila je od pokornih. – Kānitīn ovdje ima značenje: ābidīn (Merjem je bila, dakle, od onih koji su mnogo ibadet činili). Ako neko upita zašto je rečeno kānitīn u množini muškog roda, a Merjem je bila žensko, odgovor je u tome da je pobožnost svojstvo koje obuhvata i muškarce i žene, ali su muškarci u tome nadvladali.

O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo, na Dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno s njim vjerovali; svjetlo njihovo će ići ispred njih s njihove desne strane. 'Gospodaru naš', govorit će oni, 'učini potpunim svjetlo naše i oprosti nam jer Ti, doista, sve možeš.

Komentar ajeta:

O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno", tj. odlučno učinite potpuno kajanje kojim ćete izbrisati ranija loša djela, urediti vašu nesređenost, koja će vas učiniti čvrstim i postojanim i udaljiti vas od prostih postupaka kojima ste se bili posvetili. Ibn Ebi-Hatim prenosi od Zerra ibn Habejša da je rekao: "Upitao sam Ubejja ibn Kaba: šta se podrazumijeva pod iskrenim pokajanjem (et-tevbetu-n-nesuh)?" On mi reče: "Pitao sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., o tome, pa mi on reče: 'Iskreno pokajanje podrazumijeva sa osjetiš kajanje za grijeh koji si počinio, pa tim kajanjem odmah zatražiš oprosta od Allaha, dž.š., i više se nikad ne vraćaš tom grijehu.'" Postavlja se pitanje da li je uvjet za iskreno pokajanje da se nastavi takvim životom sve do smrti, kao što je izričito rečeno u gornjem hadisu: i da se više nikada ne vraćaš tom grijehu", ili je dovoljna odlučnost da se više tom grijehu ne vraća, u smislu da, ako ga i počini drugi put, taj grijeh neće moći poništiti pokajanje. Prvi stav ima svoje uporište u vjerodostojnom hadisu: "Ko istinski prihvati islam neće biti odgovoran za ono što je u džahilijetu radio; a ko ga ne prihvati istinski bit će kažnjen i za prvo i za potonje."

"Da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo." Izraz (možda, može biti, da bi) kada se odnosi na Allaha, dž.š., znači nužnost.

."Na dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika, i one koji su zajedno s njim vjerovali", tj. ni Vjerovjesnika, ni pravovjerne na Sudnjem danu Allah, dž.š., neće osramotiti.

"Svjetlo će njihovo ići ispred njih", o čemu je već govoreno u suri "El-Hadid".5

"Gospodaru naš, govorit će oni, učini potpunim svjetlo naše i oprosti nam jer Ti, odista, sve možeš.'" Ovo će pravovjerni reći na Sudnjem danu, kada vide da se svjetlo licemjera ugasilo. Imam Ahmed navodi da je neki pripadnik plemena Benu-Kinane pričao da je klanjao iza Allahova Poslanika, s.a.v.s., u godini osvajanja Meke, pa ga je čuo kako se obraća Svevišnjem: "Allahu moj, ne osramoti me na Sudnjem danu!" Muhammed ibn Nasr el-Mervezi prenosi da su Ebu-Zerr i Ebu ed-Derda rekli: "Neko je upitao: Kako ćeš prepoznati svoje sljedbenike između ostalih? Poslanik reče: Po bijelim pjegama na nogama i čelu, što su tragovi njihovog uzimanja abdesta i tako će od svih naroda jedino oni izgledati. Poznat ću ih i po tome što će im knjige djela biti date u desnu ruku.Prepoznat ću ih i po biljezima na čelu, što su tragovi obavljanja sedžde, i po svjetlu koje će ići ispred njih.

O Vjerovjesniče, bori se protiv nevjernika i licemjera i budi strog prema njima! Njihovo prebivalište bit će Džehennem, a užasno je to boravište!

Komentar ajeta:

Uzvišeni naređuje Svome Poslaniku, s.a.v.s., da se bori protiv nevjernika i licemjera. Protiv prvih oružjem i oružanom borbom, protiv drugih izvršavanjem Allahovih sankcija nad njima.

"Njihovo prebivalište bit će Dženennem, a užasno je to boravište!", tj. na budućem svijetu.

Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša, pa su ih prevarile, i njih dvojica im neće ništa moći kod Allaha pomoći, i reći će se: 'Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!

Komentar ajeta:

Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju." Nevjernici nemaju nikakve koristi od druženja i suživota sa muslimanima u smislu da im to nikako neće koristiti kod Allaha, dž.š., ako se iman ne ugnijezdi u njihova srca. Zatim Uzvišeni navodi kao primjer:

"ženu Nuhovu i ženu Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša", tj. Za dva vjerovjesnika, poslanika. One su bliskije njima bile: danonoćno su zajednički vrijeme provodile, zajedno objedovale, spavale, živjele s njima - nego što su nevjernici prema vjernicima. "pa su ih prevarile", tj. u svom vjerovanju. Nisu se složile s njima u vjerovanju, niti su povjerovale u njihovo poslanstvo. Zajednički život sa poslanicima im neće ništa koristiti, niti će moći od njih nesreću odstraniti. O tome Allah, dž.š., kaže:

"i njih dvojica im neće ništa moći kod Allaha pomoći", tj. zbog nevjerovanja njihova, i reći će se: "tim dvjema ženama, ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!" Pod Allahovim, dž.š., riječima: "pa su ih prevarile", ne misli se da su one učinile preljub, nego da su ih u vjerovanju iznevjerile, jer žene vjerovjesnika zaštićene su od mogućnosti da učine preljub zbog izuzetne časti vjerovjesnika, o čemu je već bilo riječi u suri "En-Nur".7 Sufjan es-Sevri prenosi od Musa ibn Ebi-Aiše da je Sulejman ibn Karm rekao: "^uo sam Ibn-Abbasa da o gornjem ajetu kaže: One nisu preljubu učinile.' Nevjera Nuhove žene sastojala se u tome što je za njega govorila da je lud, a žene Lutove što je obavještavala njegov narod o gostima koji mu dođu." El-Avfi prenosi da je Ibn-Abbas, također, rekao: "Njihova nevjera sastojala se u tome što nisu vjerovale kao oni. Njihova žena je otkrivala muževljeve tajne. Kada bi neko postao vjernik, ona bi to saopćila buntovnicima Nuhovog naroda. Žena Lutova, pak, obavještavala je stanovnike grada kada bi njen muž nekog ugostio." Ed-Dahhak prenosi da je Ibn-Abbas rekao sljedeće: "Žena nijednog vjerovjesnika nije počinila preljub.8 Ove dvije žene su iznevjerile svoje muževe u vjeri." Isto mišljenje zastupaju Ikrime, Seid ibn Džubejr, Ed-Dahhak i drugi.

A onima koji vjeruju, Allah kao pouku navodi ženu Faraonovu, kad je rekla: 'Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od Faraona i njegovih postupaka, i izbavi me od naroda nepravednog!

Komentar ajeta:

Ovaj primjer navodi Allah, dž.š., pravovjernim, kazujući im da im druženje sa nevjernicima, ako im je neophodno, neće štetiti, kao što na drugom mjestu kaže:

"Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to čini Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas podsjeća na Sebe i Allahu se vraća sve!" (3:28) Katade kaže: "Faraon je bio najuobraženija osoba i najžešći nevjernik na kugli zemaljskoj, ali, tako mi Allaha, njegovo nevjerovanje supruzi mu nije nimalo naštetilo, pošto je ona bila pokorna svome Gospodaru. To je stoga da se zna da je Allah, dž.š., pravedni Sudac i da kažnjava osobu samo za njene grijehe." Ibn-Džerir prenosi da je Selman rekao: "Žena Faraonova bila je po suncu kažnjavana, a kada bi ono zašlo, meleci bi je prekrili svojim krilima i tada bi gledala svoju kuću u Džennetu." Ibn-Džerir prenosi da je Ebu-Bezze rekao: "Faraonova se žena pitala ko će pobijediti, pa joj je rečeno da će to biti Gospodar Musaov i Harunov. Ona je tada rekla: Vjerujem u Gospodara Musaova i Harunova. Tada je Faraon poslao po nju, govoreći: 'Pogledajte najveću stijenu koju nađete, pa ako ostane pri svojim riječima, navalite tu stijenu na nju. Međutim, ako se odrekne svojih riječi, i dalje će mi biti žena. Kada su došli do nje, podigla je svoj pogled prema nebu, pa je vidjela svoju kuću u Džennetu i ostala je pri svojim riječima. Duša joj je u tom trenutku izišla, pa je stijena pala na tijelo u kojem duše više nije bilo." O njenim riječima:

"Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu" islamski znanstvenici kažu da je njima birala prvo komšiju, a zatim kuću. Nešto vezano za ovo navodi se u merfu hadisu. "i spasi me od Faraona i postupaka njegovih", tj. oslobodi me, Allahu, od njega, a ja nemam ništa sa njegovim djelovanjem, "i izbavi me od naroda nepravednog", tj. onih koji su sami sebi nepravdu nanijeli time što su zanijekali Gospodara nebesa i Zemlje i svega što je na njima i između njih, Allaha i jedinog dostojnog obožavanja od svega stvorenog. Hvaljen neka je i Uzvišen, nema boga osim Njega, ni drugog Gospodara. Ime spominjane žene Faraonove jeste Asija bint Muzahim, r.a. Žena Faraonovog rizničara je, također, vjerovala. Za to je saznala kćerka Faraonova i otkrila je to svome ocu. Faraon je naredio da se kazni, ne bi li porekla Allaha i prihvatila Faraona za svog gospodara. Ona je to odbila, govoreći: Moj i tvoj Gospodar i Gospodar svega što postoji jeste Allah i samo Njega obožavam. Zastrašivao ju je da će joj djecu zaklati pred njenim očima! Ona je samo rekla: ^ini što si naumio, i zakla ih on jedno za drugim pred njenim očima!!! A duša svakog djeteta dozivala ju je riječima: Strpi se, majčice, tebe kod Allaha čeka velika nagrada. Žena Faraonova čula je duše dva njena djeteta, najmlađeg i najstarijeg, pa joj se iman povećao, a žena Faronovog rizničara dušu ispusti. Faraon je osjetio da je njegova žena postala vjernica te naredi da bude ubijena na način koji smo gore spomenuli. Neka se Allah smiluje ženi Faraonovoj i ženi njegova rizničara.

I Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a Mi smo udahli u nju život, i ona je u riječi Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u molitvi bila.

Komentar ajeta:

Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala", tj. zadržala i zaštitila je. Izraz, "ihsan", upotrijebljen u gornjem ajetu, označava neporočnost i nezavisnost "A Mi smo udahli u nju život", tj. posredništvom meleka Džibrila. Allah joj ga je, dž.š., poslao i on joj se ukazao u liku zgodnog muškarca. Naredio mu je Svevišnji da svojim ustima puhne u otvor na njenoj košulji, zatim se njegov izdah spustio niže i prodro kroz njen vaginalni otvor i od toga je postala noseća, zanijela Isaa, a.s.; stoga Svevišnji kaže:

"A Mi smo udahli u nju život i ona je u riječi Gospodara svoga vjerovala i knjige Njegove", tj. Svojom moći i odredbom udahnuo je u nju život. Imam Ahmed prenosi da je Ibn-Abbas rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., nacrtao je četiri linije na Zemlji, te reče: Znate li što je ovo?' Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', rekoše ashabi. Najvredniji stanovnici Dženneta su: Hatidža bint Huvejlid, Fatima bint Muhammed, Merjem bint Imran i Asija bint Muzahim, žena Faraonova." U oba Sahiha navodi se vjerodostojan hadis, koji prenosi Šube od Ebu-Musa el-Ešarija, u kojem on kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Puno je savršenih muškaraca, a od žena samo: Asija, žena Faraonova; Merjem, kćerka Imranova i Hatidža, kćerka Huvejlidova; a Aiša je iznad ostalih žena kao popara iznad ostalih jela." Spomenuli smo različite verzije i termine ovih hadisa kada smo govorili o slučaju Isaa, sina Merjemina, u našem djelu: El-bidaje ven-nihaje, a Allahu pripada hvala i dobročinstvo. Spomenuli smo, također, kod Allahovih, dž.š., riječi: da se u nekim hadisima govori da će Merjem i Asija bint Muzahim biti supruge Muhammeda, a.s., u Džennetu.